Kako je Gordana Katana “ugrozila” Dodikovu mazalicu?

Mnogo je ljudi u našoj zemlji koji žive na rubu egzistencije i koji su, pored toga, ugroženi, slabi, diskriminirani i ranjivi. Jedan od njih je i Srđan Mazalica.

Taj poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS), prema vlastitom potresnom svjedočanstvu iznijetom u skupštinskoj raspravi prije nekoliko dana, „živi u stanu od 74 kvadrata, ide na pijacu, gleda popuste i ima platu u NSRS od 2,500 KM“. Da bi nekako preživio, prisiljen je da pored pozicije poslanika bude i član Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju, član Zakonodavnog odbora i zamjenik predsjednika Odbora za predstavke, prijedloge i društveni nadzor.

Da ga život ni do sada nije mazio, pokazuje činjenica da je od 2005. zaposlen u Elektroprenosu Bosne i Hercegovine, a od 2006. do 2014. bio je narodni poslanik u NSRS.

Treba stoga biti veoma oprezan i paziti da čovjek mišlju, riječju, djelom ili propustom ne uvrijedi gospodina Mazalicu niti bilo koga iz neke od ranjivih skupina. Pogotovo nije u redu da se nejač i maksume napada s jedne privilegirane pozicije, s pozicije moći, kakva je pozicija novinara i novinarki u Bosni i Hercegovini, pogotovo onog dijela novinara koji ne igraju ulogu portparola političkih moćnika.

I najbukvalniji među čitaocima vjerujem da su već razumjeli ironiju, pa je vrijeme da preskočimo na povod ovog teksta. To je već dosta poznati slučaj Facebook statusa novinarke Gordane Katane, koja je – iziritirana nastupom Srđana Mazalice – napisala komentar na svom Facebooku. „Šta poručiti Srđanu Mazalici nego da se ubije. I planetu spasi od mogućnosti da se razmnožava.“

Taj Gordanina rečenica, izgovorena u afektu, koja se omakla barem jednom gotovo svakome tko koristi društvene mreže, i kakve prosječan stanovnik ove zemlje, ogorčen na političke elite, izgovara na dnevnoj bazi, bila je povod za reakciju Udruženja novinara RS-a te političara iz stranke Milorada Dodika, da bi zatim preraslo u pravu hajku.

Rečeno novinarsko udruženje oštro se obrušilo na Katanu, a u silnoj želji da se dodvori SNSD-u i republičkosrpskom mejnstrimu učitalo joj je sve i svašta, pa i ono protiv čega Gordana stoji cijelim svojim životom. Svjesni da se najbolje laže kroz velike priče o prošlosti, iz tog udruženja poručuju: „Pozivanje na ‘zabranu razmnožavanja’ bilo kome je retorika iz mračne prošlosti koja je davno pobijeđena u antifašističkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata.“ A usput su dodali i da je „podsticanje i nagovaranje na samoubistvo krivično djelo“, što čitavom saopćenju daje i tragikomični ton.

Nije ostalo samo na reakcijama iz Republike Srpske. Oslobođenje, za koje Katana radi dugi niz godina, nije se potrudilo da stane u zaštitu svoje novinarke, oglasivši se saopćenjem u kome „jednako jasno, nedvosmisleno, oštro i principijelno osuđuje svaki jezik mržnje“. Takav stav ne čudi, znajući da je Boris Dežulović u tom listu dva puta bio cenzuriran, jednom zbog zafrkancije na račun Torabija koji je u Zetri prodavao čudotvornu sarajevsku vodu, a drugi put zbog „uvrede vjerskih osjećaja“, tačnije porodice Izetbegović, da bi posljedično prestao pisati za taj list.

Više od toga mnoge je razočaralo saopćenje Udruženja BH novinari, koje se nije usudilo stati iza jedne od svojih najistaknutijih članica koja je veliki broj puta bila na meti političkih moćnika, zbog čega mnogi novinari smatraju da je ono izgubilo legitimitet da ih predstavlja.

Portparol Dodikove stranke Radovan Kovačević rekao je rečenicu koja najviše govori o motivaciji reakcija iz SNSD-ovog tabora. „Gospođa Katana se na ovaj način diskreditovala i kao novinar i kao bilo kakav aktivista i sav njen prethodni i budući rad treba posmatrati kroz prizmu ove fašisoidne izjave“, dio je Kovačevićeve reakcije.

To je upravo ono što su tražili: povod za diskreditaciju cjelokupnog PRETHODNOG i BUDUĆEG rada novinarke i aktivistice koja se itekako zamjerila srpskoj političkoj eliti. A zamjerila im se, kako je podsjetio Srđan Puhalo, zbog tekstova o srpskoj politici u ratu 1990-ih, zbog toga što mnogo zna o banjalučkoj ratnoj eliti, zbog toga što nije savijala kičmu pred republičkosrpskom ideologijom i politikom ni prije ni sada.

Gordana Katana je, tako, “diskreditirana“ zbog jednog Facebook komentara, a oni nisu zbog sistemske politike mržnje i cjeloživotnog parazitiranja na zabludama ljudi koje vode u propast. Gordana je “diskreditirana“, a Milorad Dodik koji je ranije nju direktno napadao, i koji u posljednjoj deceniji ima iza sebe enciklopediju raznih uvreda, govora mržnje, šovinizma i huškanja, trećina je Predsjedništva BiH i neokrunjeni kralj RS-a. Gordanu je diskreditirala jedna rečenica izgovorena u afektu, koju je uostalom povukla, a njih ne može diskreditirati ni stotinu haških presuda.

Može li Gordanin komentar stvarno ugroziti bilo kojeg mazalicu na poziciji moći? Naravno da ne može, ali zato će mazalice koristiti pozicije moći na kojima se nalaze da ugroze nju. Zato je šteta što je Gordana Katana tom raznom nesoju dala priliku za ovo iživljavanje.

Sve podsjeća na legendarni skeč iz Top liste nadrealista o profesoru Miljenku Popoviću. Primitivci i provokatori iz studija i režije učinili su sve da profesora Popovića iznerviraju i dovedu do situacije da im se ružno obrati, eventualno nešto opsuje, ali ostaju razočarani kad ih on na kraju šalje samo u sto hiljada peršuna. Dobro bi bilo kada bismo se svi mogli suzdržati poput fiktivnog profesora Popovića i da ne pružimo zadovoljstvo urednicima bosanskohercegovačkog studija i režije koji nam se već decenijama skijaju po živcima.