Pogledajte prizore s najvišeg ratišta na svijetu (FOTO)

Glečer Siachen, jedan od razloga sukoba Indije i Pakistana, smatra se najvišim ratište, na svijetu, a opasan je vrhovima višim i od 8.000 metara nadmorske visine. Njegove ljepote, ali i uslove života zabilježila je i ekipa Anadolu Agency (AA).

Područje, na tromeđi Pakistana, Kine i Indije, u potpunosti je okovano ledom i snijegom. Glečer je duži od 70 kilometara, zbog čega se Siachen smatra trećim najvećim glečerom svijeta, a područje se naziva i ”Trećim polom“.

Pored glečera Siachen, na tom području se nalazi i glečer Baltoro od 62 kilometra. Ovaj glečer opasan je sa sedam od 25 najviših vrhova svijeta, zbog čega privlači brojne avanturiste i planinare.

Obzirom da su glečeri nastavak spornog teritorija Kashmira, Indija i Pakistan polažu određena prava.

Kontrola nad glečerima, u skladu s dogovorom iz 1949. kada je uspostavljena Linija kontrole u Kashmiru, nailazi na drugačiju interpretaciju zbog navoda “od Linije kontrole prema sjeveru”.

Indija tvrdi da linija treba ići prema sjeveru duž planina Saltoro, tako da glečer Siachen bude u njenim granicama. Pakistan smatra kako se treba pružati Prolazom Karakorum, tako da glečer bude na pakistanskoj teritoriji.

Zbog toga su zemlje 1984. odlučile poslati vojnike u područja na kojima nije bilo vojske.

Indijska vojska je pokrenula prvu operaciju nakon saznanja da je Pakistan naručio vojnu opremu koja se koristi u ekstremno hladnim uslovima, a Pakistan je odgovorio.

Indija je uspjela ostvariti kontrolu nad dvije trećine glečera Siachen, dok je glečer Baltoro u potpunosti pao pod pakistansku kontrolu.

Nakon ”Rata za Siachen“, pakistanska vojska je zauzela niz vrhova. Od tada, dvije zemlje šalju vojnike na teritorije koje kontroliraju i tu postavljaju vojne punktove.

Privikavanje na ekstremne vremenske uslove

Pakistanska vojska je ekipi AA otvorila vrata svojih punktova u Siachenu.

Urednik vijesti na svjetskim jezicima AA Mehmet Ozturk, reporteri AA iz Islamabada Behlul Cetinkaya i Islamuddin Sajid, postali su prvi strani predstavnici medija koji su uspjeli zabilježiti uslove u kojima žive vojnici na području Siachena.

Baza u Skarduu, u Gilgit-Baltistanu je mjesto odakle se helikopterima šalju vojna oprema, hrana, voda i druge potrepštine za Siachen.

Helikopteri lete nad ledom okovanim planinskim vrhovima visokim nekoliko hiljada metara i dolinama. Piloti koji lete nad tim područjem često bivaju nazivani i “Neustrašivih 5“.

Piloti ističu kako su oni jedini koji lete na toj visini.

Putovanje od Skardua do posljednjeg sela na glečerima Baltoro i Siachen vozilima potraje i do pet sati, nakon čega vojnici, koji su pozicionirani na posmatračkim tačkama i punktovima, trebaju pješačiti.

Putovanje do najviših tačaka smještenih na oko 6.000 metara nadmorske visine, potraje i duže od mjesec. Razlog tome su klimatski uslovi i prilagodba nivou kisika. Vojnici tokom putovanja na punktovima provode i nekoliko dana, a u cilju privikavanja na klimatske uslove.

Na svim tačkama, nalazi se vojni doktor i nekoliko stotina boca s kisikom. Brojne boce s kisikom namijenjene pilotima i putnicima nalaze se i u helikopterima.

Energija se dobija putem solarnih panela, a voda otopljavanjem snijega.

Vojnicima i posjetiocima se savjetuje da dnevno unose najmanje 15 čaša vode, a kako bi izbjegli zdravstvene tegobe.

Osim toga, vojnici prije nego što budu poslani na ovo područje, bivaju podvrgnuti ljekarskim pregledima.

Ekstremno niske temperature zraka

Svi vojnici u pakistanskoj vojsci provedu najmanje 21 dan na ovom terenu, a određeno vrijeme provode i na punktovima na visini većoj od 6.000 metara.

Vojnici ukupno provode i do dvije godine na punktovima blizu Siachena.

Dnevne temperature zraka na ovom području tokom posjete AA, iznosile su između pet i deset stepeni, dok su tokom noći iznosile do minus pet.

Ipak, vojnici s kojima je ekipa imala priliku razgovarati, tvrde kako temperature zraka tokom zimskog perioda znaju iznositi i do minus 50.

Mnogi ljudi su se razboljeli, a s obzirom na otežane uslove na terenu, helikopteri povremeno nisu mogli dolaziti po 20 dana, zbog čega su mnogi bolesni preminuli.

Mnogi od njih su, uprkos poduzetim mjerama sigurnosti, stradali tokom pada u procjepe glečera.

Lavina koja je usmtrila brojne vojnike

Vremenski uslovi na području Siachena jedan su od najvećih neprijatelja za obje zemlje.

Prema podacima pakistanskih vojnih zvaničnika, oko 70 posto stradalih vojnika od 1984. preminulo je usljed nepovoljnih vremenskih uslova. Od 470 pakistanskih vojnika koji su preminuli za 35 godina, njih 140 je stradalo u lavini koja je pala na tačku Gyari.

U spašavanju nakon lavine učestvovale su stotine vojnika, ali i stranih timova, a pomoć je ponudila čak i indijska vojska.

Prvo tijelo izvučeno je nakon 21 dana, a akcija je trajala duže od godinu tokom koje su izvučena 133 tijela. Pakistanska vojska pretpostavlja da se pod snježnim prekrivačem nalaze tijela još sedam osoba.

U blizini glečera Baltoro nalazi se sedam od 25 najviših vrhova na svijetu. Planinari iz svih dijelova svijeta dolaze na to područje u namjeri da ih osvoje, a kamp postavljaju nedaleko od vojnih punktova.

Alpinistima koji pokušavaju osvojiti popularne vrhove, pomoć tokom njihovih poduhvata pružaju i pakistanski vojnici.

Ipak, povećano kretanje ljudi na tom području dovodi do topljenja leda na glečeru Siachen, na što su upozoravaju brojni stručnjaci i međunarodne organizacije.