Na loše stanje u zavodima upozoreno još prošle godine, vlast i dalje nijema

Trenutni zakonodavni okvir koji se odnosi na zbrinjavanje osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama u Bosni i Hercegovini, odnosno u njenim entitetima i Brčko distriktu BiH nije još uvijek na zadovoljavajućem nivou, navedeno je u Specijalnom izvještaju o stanju prava osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama u Bosni i Hercegovini iz februara 2018. godine, koji je između ostalog, dostavljen na očitovanje i Parlamentu FBiH, koji ga nikada nije razmatrao, javlja Anadolu Agency (AA).

“To na određeni način pokazuju i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hadžimejlić i drugi protiv Bosne i Hercegovine i zaključna razmatranja Komiteta UN-a za prava osoba s invaliditetom. To za posljedicu ima činjenicu da u praksi i dalje nema odgovarajuće kategorizacije/klasifikacije osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama, i njihova dijagnoza uspostavljena prilikom smještaja u ustanovu koristi se kao osnova za boravak i tretman dugi niz godina, pri čemu se ne vrši provjera opravdanosti daljnjeg boravka ovih osoba u ustanovi”, konstatuju ombudsmeni za ljudska prava u BiH.

Ovih dana javnost je zgrožena stanjem u Zavodu za zbrinjavaje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić” zbog teških uslova u kojima se borave štićenici, a o čemu je na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH zastupnike upoznao i sam direktor te ustanove Redžep Salić.

Ombudsmeni za ljudska prava u BiH utvrdili su i da ustanove djeluju s ograničenim ljudskim resursima i kadrovska struktura često ne zadovoljava potrebe.

“Nije uspostavljen nikakav kontinuiran oblik edukacije osoblja u ustanovama, a veza između resornih ministarstava i ustanova je uglavnom zasnovana na logističkim pitanjima. Centri za mentalno zdravlje trebali bi biti servisi u kojima se pruža najveći broj usluga zdravstvene zaštite osoba sa duševnim smetnjama koje ne zahtijevaju hospitalni tretman i koji bi zbog svoje dostupnosti trebali odgovoriti na najveći dio potreba stanovništva u vezi sa mentalnim zdravljem. Ombudsmeni prepoznaju da postoji visok stepen neintegriranosti ovih institucija u proces zbrinjavanja osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama, a što je posljedica, ne samo njihovih slabosti, uvjetovanih nedovoljnom razvijenošću vlastitih kapaciteta, već i nepostojanjem svijesti drugih subjekata, a posebno građana o njihovom značaju”, navodi se u Specijalnom izvještaju ombudsmena za ljudska prava u BiH.

Naglašava se da je posebno problematično pitanje razgraničenja između akutnog i hroničnog stanja osoba sa mentalnim teškoćama, granice unutar koje osoba treba zdravstveni, odnosno, zdravstveno-socijalni tretman, te kada postoji samo potreba njenog socijalnog zbrinjavanja.

U Federaciji Bosne i Hercegovine je veći fokus izvještaja usmjeren na ustanove socijalne zaštite (Pazarić, Bakovići, „Drin”, Stolac…), dok je u Republici Srpskoj fokus usmjeren na zbrinjavanje u ustanove zdravstvene zaštite (Modriča, Sokolac…).

“Bez obzira na vrstu ustanove, i u Republici Srpskoj, i u Federaciji Bosne i Hercegovine, vrši se smještaj osoba sa mentalnim teškoćama s istim dijagnozama. Značajna razlika je u činjenici da kategorizacija ustanove zdravstvenog tipa, osigurava zaposlenost određenog broja ljekara neuropsihijatrijske struke na puno radno vrijeme, za razliku od smještaja u ustanove socijalne zaštite, gdje su ovi stručnjaci angažirani po ugovoru o djelu. Ipak, u konačnici, s aspekta boravka ovih osoba u ustanovama, posebno načina prijema i napuštanja, nema značajnijih razlika. Rijetki su slučajevi da se neka od ovih osoba vraća u zajednicu, što ukazuje na postojanje jednog potpuno zatvorenog procesa odlučivanja, iz kojeg su isključeni svi subjekti, osim ustanove u koju je osoba smještena, te da ne postoji nikakva redovna eksterna revizija, na što je Institucija ombudsmena ukazala u svom Izvještaju iz 2009. godine”, naglašava se u izvještaju iz prošle godine.

Nažalost, ističe se, nedostatak odgovarajuće kategorizacije/klasifikacije osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama onemogućava kategorizaciju ustanova u skladu sa potrebama pojedinca, odnosno, otežan je kvalitetan pristup rada s osobama s intelektualnim i duševnim teškoćama i nije zasnovan na njihovim mogućnostima i potrebama.

Konstatovano je da je u cilju prevencije bolničkog oblika psihijatrijske zaštite, odnosno pogoršanja zdravlja koji dovode do hospitalnog liječenja, neophodno je dodatno ulaganje u razvoj mentalnog zdravlja u zajednici.

“Ne postoje baze podataka o osobama s intelektualnim i mentalnim teškoćama, kao i o osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost i koje su smještene u ustanove, što onemogućava strateški pristup uređenju ostvarivanja prava ove kategorije građana. Institucija ombudsmena izražava zabrinutost cjelokupnim postojećim sistemom oduzimanja poslovne sposobnosti i alarmira nadležne strukture na obaveznu primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Oduzimanje poslovne sposobnosti treba biti institut koji će se primijeniti izuzetno, nakon iscrpljivanja svih drugih alternativnih metoda pomoći u odlučivanju. Institucija ombudsmena posebno želi da ukaže na nedovoljno razvijenu institucionalnu strukturu podrške osobama s intelektualnim i mentalnim teškoćama u zajednici. Kapaciteti centara
za socijalni rad su nedovoljni, osoblje nije educirano za efikasno postupanje s ovom kategorijom građana, slaba je institucionalna uvezanost centara za socijalni rad i centara za mentalno zdravlje”, naglašeno je u izvještaju.

Stoga je Institucija ombudsmena stajališta da su ključni faktor u tretmanu ovih osoba njihove porodice.

“Međutim, pristup porodici podrazumijeva, ne samo jačanje i razumijevanje srodnika tj. pacijenta od strane porodice, nego i pristup nadležnih institucija porodici. Naime, česta su obraćanja Instituciji ombudsmena, u kojima su podnosioci žalbe nezadovoljni radom nadležnih institucija, a što se često odnosi upravo na nedostatak procedura, nedovoljnu međuinstitucionalnu saradnju i dr. Nepravovremena informiranost porodice, ali i neadekvatan pristup, mogu da dovedu do sumnje i nepovjerenja u rad institucija”, navodi se u izvještaju.