Dejton nije isto što i Dejton

Pred 20-tu godišnjicu potpisivanja Dejtonskog sporazuma 14. decembra u Sarajevu nema slavljeničkog raspoloženja. Mnogi ljudi u BiH vide Dejton kao provizorni sporazum, prenosi Deutsche Welle.

On je samo htio da se vrati kući i da studira. Boris Mrkela je u jesen 1995. bio stacioniran na Vlašiću na visini od 1.400 metara u blizini linije fronta. U njegovoj jedinici Vojske RS je tada postojao strah da bi Banjaluka mogla pasti. Nakon što je hrvatska vojska ponovo uspostavila kontrolu nad hrvatskom Krajinom i Armiji BiH je uspjelo da vrati znatne dijelove Bosne.

Mrkela je radio kao pekar u vojsci. I dok su drugi vojnici još u jesen 1995. pušteni da idu kući, on je kao pekar morao ostati. Tadašnji 27-godišnjak je do tog trenutka iza sebe imao dva dezerterstva. Imao je iz djetinjstva prijatelje Muslimane i Hrvate a u ratu se susretao sa jednom muslimanskom djevojkom. “Bio sam sretan kada se rat završio, ali sam se plašio da će mi suditi zbog dezerterstva.”

Osvajanje teritorije od strane Armije BiH bila je pretpostavka za spremnost Vojske RS na pregovore. To je dovelo do Dejtonskog sporazuma. Ali u redovima Vojske RS preovladavao je osjećaj poraza. “U RS-u je tada postojalo veliko razočarenje”, prisjeća se Mrkela. On smatra interesantnom činjenicu da se situacija sada potpuno preokrenula. “U RS su sada zadovoljni sa Dejtonom, a u Federaciji ne vole sporazum”.

Na tome se vidi da Dejton za sve nije Dejton, već je samo stvar interpretacije. Danas se na mirovni sporazum pozivaju najviše bosanski Srbi jer im osigurava veliku autonomiju. Istovremeno jedan dio političke elite u RS već godinama pokušava da prekrši Ustav i da odvede RS u nezavisnost.

Nije postojao “ustavni proces”

Dejton je jedini mirovni sporazum, u kojem je ukorijenjen Ustav. I to je suština problema. “Odlučujuća greška je bila da tamo nismo omogućili ustavni proces, kao na Kosovu, u Iraku i Afganistanu”, kaže Florian Bieber, ekspert za jugoistočnu Evropu na Univerzitetu u Gracu. Sporazum do dan danas omogućava snažnu mogućnost blokade i podizanja veta.

“Činjenice da u Domu naroda sjedi tako malo predstavnika i njih nekolicina mogu da odlučuju o vetu, kao da tokom izrade sporazuma nisu bili svjesni. Nakon bitke svi su pametniji.

Pred 20-tu godišnjicu potpisivanja Dejtonskog sporazuma 14. decembra u Sarajevu nema slavljeničkog raspoloženja. Mir nije donio ono što se od njega očekivalo. Tada 18-godišnji Mustafa Nikšić se prisjeća: Radio sam maturu i referirao o astrofizici, kada su grad počeli gađati sa svih strana. “Bilo je surealno, pričao sam o nastajanju zvijezda a oko mene se sve rušilo i nestajalo”. Njegova porodica i prijatelji su najkon potpisivanja Dejtonskog sporazuma mislili da će sve biti kao nakon 2. svjetskog rata.

“Postojale su slike ljudi koji su slavili na ulicama kraj rata 1945. Ali kod nas to nije bilo tako. Imali smo osjećaj totalne praznine”. Za mnoge je Dejton nešto poput provizorijuma. “Imate osjećaj da je prošlost još uvijek važna i da se i dalje istrajava na ratnim ciljevima”, kaže Florian Bieber. Ovaj politolog ukazuje da se u BiH vodi demokratija koja počiva na konsenzusu ali je bez stvarnog konsenzusa. “Zapravo nedostaje dogovor o najvažnijoj stvari – o tome kako vladati i kako organizovati državu.