Schwarz-Schilling: RS i Srbija zajedno rade nove udžbenike istorije, ima li u njima istine?

RS uvodi nove knjige istorije o ratu 92-95. i usklađuje ih sa Srbijom. Pošto predstavnici Hrvata i Bošnjaka ne sjede u Komisiji za izradu knjiga, kako će se one približili istini, pita se Christian Schwarz-Schilling u kolumni za Deutsche Welle.

Njegovu kolumnu prenosimo u cjelosti.

Krajem jula iznenadila nas je vijest u kojoj se navodi informacija Ministarstva prosvjete da je Republika Srpska spremna da uvede nove udžbenike istorije za učenike srednjih škola u kojima će biti uključene i lekcije o ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. U dosadašnjim udžbenicima istorije samo se sporadično govorilo o tome i oni su uključivali samo nekoliko opštih činjenica o ratu. Stoga su, kako je navedeno, potrebne nove knjige a na njima će, kako je predviđeno, raditi pedagoški zavodi Srbije i Republike Srpske.

Ova vijest je jako interesantna, jer ovdje nije riječ o Komisiji za školske udžbenike, koja je oformljena nakon 2. svjetskog rata između dvije nekada neprijateljske države Njemačke i Francuske. Cilj rada tadašnje zajedničke Njemačko-francuske komisije je bio suočiti se i preraditi istoriju stogodišnjeg neprijateljstva i omogućiti pomirenje pronalaženjem istine o minulim događajima. Rezultat rada ove Komisije za udžbenike bio je stvaranje i jačanje zajedničke budućnosti u miru i razmjena učenika. Sve to je našlo uporište u posebnom Njemačko-francuskom sporazumu o prijateljstvu, koji su 22. januara 1963. potpisali tadašnji njemački kancelar Konrad Adenauer i predsjednik Francuske de Gaulle. Tada je nastao njemačko-francuski “Jugendwerk”, jedna vrsta njemačko-francuske inicijative za saradnju i razmjenu mladih, čiji je značaj sada, u vrijeme ponovnog izbijanja nacionalističkih tendencija, ponovo prepoznat i oživljen. Ovaj pozitivni primjer unapređenja francusko-njemačkih odnosa doveo je do još jednog zajedničkog poduhvata: formiranja Njemačko-poljske komisije za školske knjige, nastao ponajviše kao rezultat inicijative katoličkih biskupa iz obje zemlje.

Zadatak, prikazati istorijsku istinu o borbama i dešavanjima u ratu, bio je svakako puno teži i komplikovaniji. Strašna nedjela nacističke Njemačke tokom 2. svjetskog rata, odlučnost da se razori i uništi Poljska i masovna ubistva u koncentracionim logorima smrti podignutim u toj zemlji, bila su užasna realnost. To je Komisiju za školske knjige, koju su činili njemački i poljski eksperti, stavilo pred, moglo bi se reći, nadljudske napore i zadatak. Ali, zahvaljujući iskrenosti svih sudionika koji su učestvovali u potrazi za istorijskim činjenicama i istinom, ti napori su rezultirali konstruktivnim rezultatom.

Koji zadatak ima nova Komisija za udžbenike Republike Srpske i Srbije?

Nakon ova dva primjera uspješne saradnje postavlja se pitanje koji zadatak ima nova Komisija za udžbenike Republike Srpske i Srbije? Ovdje se radi o istorijski potpuno različitoj situaciji. Ovdje se ne sastaju predstavnici dvije nekada neprijateljske zemlje, već dvije zemlje, koje su u vrijeme diktature, agresije i genocida stajale na istoj strani.

U najavi Ministarstva prosvjete Republike Srpske o izradi novih udžbenika ne radi se o iznošenju istine o dešavanjima u proteklom ratu, već o nekritičnom preuzimanju istorijskih udžbenika Srbije od strane vlasti jednog bosansko-hercegovačkog entiteta. Pošto predstavnici obaju pogođenih strana u ratu – Hrvata i Bošnjaka -ne sjede u toj Komisiji, njeni članovi bi kvazi morali da se unesu u uloge drugih u ratu stradalih naroda, kako bi se približili istini. Vjeruju li oni da to mogu?

I kako obrazovna ustanova u Srbiji zamišlja da to uradi, kada njena politička elita do danas ne smatra da je potrebno da prizna svoju suodgovornost ili glavnu odgovornost u ratu? Kako će se članovi Komisije odnositi prema negiranju genocida u Srebrenici, ako se zna da u njegove negatore spada i dugogodišnji predsjednik RS, sada srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik?

Moj zaključak glasi: ili će Komisije za udžbenike (Pedagoški zavodi RS-a i Srbije) savladati Herkulesov zadatak u iznalaženju istine i imati skoro nadljudsku hrabrost da tu istinu unesu u knjige istorije – ili će rezultat njihovog rada biti još jedan korak u pravcu državne propagande i ograničavanja pluralizma mišljenja. Zar ne bi stoga bilo primjerenije da susjedne države kao što su Hrvatska, cijela BiH i Crna Gora učestvuju u radu institucija nadležnih za izdavanje novih udžbenika istorije i na taj način daju zajednički doprinos istorijskom suočavanju sa prošlošću. To bi bila važna komponenta u kreiranju mira i budućnosti zemalja Zapadnog Balkana. S nestrpljenjem čekamo da vidimo šta će uraditi Komisija za udžbenike Srbije i Republike Srpske.