Slučaj Jerusalem Post i toksičnost odnosa Zagreba i Sarajeva

Da je holokaust bila glavna tema sastanka predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i njenog izraelskog kolege Reuvena Rivlina, javio je prije dva dana Jerusalem Post (JP). No u Hrvatskoj je žestoku reakciju javnosti izazvao mali dio priloga koji, prema neimenovanom izvoru, govori što se događalo iza zatvorenih vrata. Predsjednica je, objavio je to JP, rekla da je BiH vrlo nestabilna zemlja koju su u određenom pogledu preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama te da je ta zemlja danas pod kontrolom militantnog islama koji je dominantan u određivanju stavova, piše DW.

Nakon dana gnjevnih reakcija hrvatske i BH javnosti, nakon brojnih ostrašćenih kolumni i novinskih komentara, navode je – neobjašnjivo kasno – demantirala sama Grabar-Kitarović.  Bio je to povod da domaći novinari posegnu za samim izvorom – novinarkom JP-a. „Predsjednica Hrvatske nije govorila o Iranu. Spomenula je Iran samo jednom, i to isključivo u kontekstu migranata koji se pretvaraju da su izbjeglice i koji su u nekim slučajevima povezani s kriminalnim elementima. Ona nije spominjala vladu BiH, a njena izjava o povezanosti Irana i terorista odnosila se samo na neke od migranata koji su dospjeli u Bosnu i Hercegovinu”, navela je autorica prvotno citiranog teksta Greer Fay Cashman u odgovoru za N1 pa je i JP korigirao svoju objavu.

Mehanizam predsjedničinih nastupa

„Kad sam prvi put čuo tu vijest, nije me začudila, jer je stilu i duhu naše predsjednice da priču prilagođava publici kojoj se obraća“, kaže za Deutsche Welle Jaroslav Pecnik, politički analitičar i bivši laburistički saborski zastupnik. Zaista, ne bi ta izjava bitno odstupala od ranijih predsjedničinih izjava o, recimo, tisućama boraca takozvane Islamske države koji se vraćaju u BiH. Pecnik s druge strane podsjeća na predsjedničinu kritičnost prema partizanskom pokretu u svrhu, smatra, čišćenja ustaštva od zločina za što kaže da je – nemoguće. Istovremeno, kaže, Grabar-Kitarović u Izraelu ističe hrvatske pravednike među narodima i poziva se na antifašizam kao ishodište Ustava RH.

“Svjesna je i sama da je ta priča isprazna i predvidljiva, jer postoje nekakvi Gideon Greid i Efraim Zuroff koji prate što se događa u Hrvatskoj pa je pronašla novi medij. Tako tvrdi da je BiH nestabilna država u kojoj raste islamski radikalizam”, kaže nam Pecnik pa na pitanje zašto je uopće u Izraelu spominjala Iran, odgovara: „Znamo da su Izrael i Iran u krvnom neprijateljstvu. Iran najjače zagovara ‘bacanje Izraela u more’. S druge strane, Izraelci svaki put kad se Iranci približe izradi atomske bombe, granatiraju njihova postrojenja i ubijaju njihove fizičare. Predsjednica tu Izraelcima nudi priču prema kojoj će Hrvatska biti nadzornik zbivanja u BiH i braniti civilizaciju. Ta priča je, naravno, potpuno besmislena.“

Iako je izraelska novinarka demantirala samu sebe, Pecnik upozorava da iz ureda izraelskih predsjednika i premijera nije stigao demanti. „Ako je to jedna velika greška, ona je nastala kao rezultat minulog rada naše predsjednice.”

Lavina netrepeljivosti

A ta je greška, sudeći prema društvenim mrežama, zakotrljala novu lavinu netrepeljivosti između Bošnjaka i Hrvata, dok odnosi dviju država, komentira Pecnik, iz godine u godinu postaju sve gori: „Kad god dođe do posjeta Čovića Hrvatskoj ili Plenkovića i predsjednice Bosni i Hercegovini, ti se odnosi dodatno zatežu. Pogledajte samo konstrukciju oko hrvatskog predstavnika u predsjedništvu BiH Željka Komšića. Tvrdi se da bi trebao predstavljati Hrvate, ali da ih zapravo ne predstavlja, jer je izabran glasovima muslimana. Koliko znam, taj zakon prema kojem se biraju članovi predsjedništva amenovali su i Hrvati. Oni sada traže njegovu izmjenu, ali nitko im važeći zakon nije nametnuo.”

Pecnik navodi i drugi problem u odnosima dviju država: „Još uvijek dvojimo je li Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Živim u Osijeku i znam da su autobusi hrvatskih vojnika, kojima su oduzimane osobne iskaznice, išli boriti se tamo. Očito je da su vojne akcije postojale, a počinjeni su i zločini. A činili su ih i Bošnjaci.“ Iz perspektive da je BiH najveći gubitnik raspada Jugoslavije, tumači Pecnik, razumljivo je da su tamošnje reakcije žestoke.

Na činjenicu da se u Hrvatskoj BiH ne smatra „pravom” državom, naš sugovornik navodi da je riječ o državi koja zaista nije funkcionalna i ima puno problema. „Umjesto da se trudi da joj pomogne da se stabilizira što prije, Hrvatska sve čini da se nestabilnost održi jer na taj način opravdava svoju politiku i održava mentorski položaj“, kaže Pecnik.

Pretjerane reakcije iz BiH

Ipak, silovite reakcije političara iz BIH na informaciju objavljenu u Jerusalem postu, a koja se temelji na neimenovanom izvoru i navodnim događajima iza zatvorenih vrata, Pecnik smatra pretjeranima i ishitrenima. Mediji koji su plasirali informaciju iz JP-a javnostima, na kraju su i gasili nastali požar objavom razgovora s izraelskom novinarkom. No iza njega je ostala gotovo spaljena zemlja u odnosima dviju država. „Uobičajeno je u međunarodnim odnosima ne reagirati na neprovjerene informacije“, ukorio je političare iz BiH hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman.

„Dopustimo da predsjednica nije rekla to što joj se stavlja u usta i da je to krivo protumačeno. S druge strane, JP nije petparački list već medij koji plasira stavove izraelske vlade prema javnosti. Reakcije javnosti jesu prežestoke. Javljaju se opet mnogi frustrirani ljudi koji koriste svaku priliku za iskazivanje nezadovoljstva. Možda je ovo dobra prilika da se konačno porazmisli u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu kakvi su nam odnosi i kako se međusobno predstavljamo pred Europom, te zašto nas Europa tretira kao drugorazredne ekipe“, nudi optimističan scenarij Pecnik.

No teško je za vjerovati da će se to zaista i dogoditi. Umjesto toga, vjerojatnije je da će i u budućnosti slični događaji poticati tri međusobno komplementarna nacionalizma. „To su tako tri snažne mržnje. Mi smo osuđeni na tu mržnju. Dok ona odgovara političkim elitama, koje tako domaće probleme prebacuju na vanjski teren, do tada ćemo imati ovako tragičnu situaciju“, kaže Pecnik pa zaključuje: „Stalno živimo u zatvorenom krugu vraćanja u povijest i ratove. Moraju doći neke nove generacije koje će to objektivnije gledati. Dok imate ljude koji su izravno involvirani, povlaštene veterane u Hrvatskoj, BiH i Srbiji – koja navodno nije sudjelovala u ratu, ali je zapravo najodgovornija – imat ćete i ekipe koje tako brane svoje pozicije.”