Naša i vaša Srebrenica

Prije neki dan tačnije 6. jula Milorad Dodik je u Bratuncu prisustvovao obilježavanju 27 godina od stradanja Srba u srednjem Podrinju i tom prilikom je kazao da „će biti prekinut sramni zavjet ćutanja svjetskih moćnika, koji to namjerno čine, i dijela sarajevske elite o stradanju Srba u Podrinju, jer veoma dobro znaju šta se ovdje dešavalo od 1992. do 1995. godine. To što oni ćute, ne znači da se zločin nije dogodio, ne znači da oko 3500 Srba, uključujući žene i djecu, ovdje nisu stradali na najmonstruozniji način.” Potom je dodao “da se ne smije umanjiti žrtva drugih naroda, ali da se ne mogu prihvatiti kvazi lažne činjenice.“

Kao što vidimo Milorad Dodik insistira na činjenicama i pritom spominje 3500 ubijenih Srba u i oko Srebrenice.

Taj dan u Bratuncu, na dva metra od Milorada Dodika, stajao je Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, koji je izjavio “Vidljivo monstruoznost zločina u srednjem Podrinju i da su to radile komšije da su ubijali djecu, da su ubijali starce, u srednjem podrinju je ubijeno 2679 lica srpske nacionalnosti“.

Kao što vidimo Milorad Dodik u maniru svakog poštenog nacionaliste preuveličava broj srpskih žrtava, za oko 800 ljudi, i na taj način imalovažava cjelokupan rad jedine relevantne institucije za pitanja stradalih Srba u Bosni i Hercegovini, Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske.

Interesantno je i to da i Dodik i Kojić govore o ukupnom broju ubijenih Srba u i oko Srebrenice, što nije slučajno, jer kada se ta ukupna cifra razloži na civile i vojnike vidimo da je tokom četiri godine rata u i oko Srebrenice ubijeno mnogo više vojnika (oko 2100) i oko 400 civila.

Kao što sam kazao navođenje ukupnih brojki, kao i njihovo uvećavanje, nije slučajno, jer na taj način ubistva 8373 bošnjačkih civila jula 1995. godine, ali ovaj broj vlasti u Republici Srpskoj ne prihvataju, ne izgleda tako strašno i može se opisati kao čin osvete neodgovornih pojedinaca, a ne sistematsko i plansko ubijenje, u nekoliko dana, bošnjačkih muškaraca koji su se predali ili su zarobljeni.

Ali braćo Bošnjaci nemojte likovati „nije ni vaše maslo za ramazana“.

O komemoraciji nastradalim Srbima u Bratuncu niste ništa mogli pročitati na portalima Avaza, Oslobođenja, Klixa, Fokusa, Stava, Starta, BHRT-a, FTV-a, Al Džazira, N1.

Izgleda da komemoracija ubijenim Srbima, barem onih 400 civila, nije dovoljno važna da bi se pojavili u sarajevskim medijima.

Možemo da mislimo šta god hoćemo o Miloradu Dodiku ali on je apsolutno u pravu kada kaže da niko nije odgovarao za zločine u i oko Srebrenice. Tokom suđenja u Hagu Naseru Oriću, potvrđeni su zločini nad Srbima, ali kada će za te zločine neko od Bošnjaka da odgovara? Izet Arifović je prvostepeno bio osuđen na 10 godina ali je u februaru umro ne dočekavši drugostepenu presudu, dok se suđenje nastavlja za Suada Arnautovića i Amira Salihovića.

I dok Srbi namjerno preuveličavaju svoje žrtve svjesno ne razdvajajući ubijene vojnike od civila, Bošnjaci potpuno ignorišu stradanje stradanje Srba i nemaju problem zbog toga što za te zločine niko nije odgovarao.

Ubijeni Srbi u i oko Srebrenice ni na koji način ne umanjuju ili opravdavaju zločin nad Bošnjacima, niti ubijeni Bošnjaci umanjuju zločin nad Srbima.

Zločin je zločin i za njega neko mora odgovarati i o njima se mora govoriti.

Bošnjaci i Srbi nije normalno da 24 godine od kraja rata još uvijek postoje naše i vaše žrtve. Nije normalno da 24 godine od kraja rata postoje samo vaši ratni zločinci i naši heroji. Nije noralno da 24 godine od kraja rata još uvijek postoji naša i vaša Srebrenica.

A postoji.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“