Milko Đurovski: Ivica Osim je forsirao igrače Želje, mene je prekrižio u Banjoj Luci

Vreli ljetnji dani protiču u znaku fudbalskih transfera širom svijeta. Nažalost, već dugi niz godina nismo u prilici da govorimo o zvijezdama prelaznog roka i u našem regionu. Ostaje nam da se sjećamo vremena kada su navijači drhtali pored TV ekrana, iščekujući vijest da je neka vedeta jugoslovenskog fudbala potpisala baš za njihov klub.

U ”minut do 12” kao Dragan Piksi Stojković kada je prelazio iz Radničkog u Crvenu zvezdu ili prvog dana fudbalske pijace kao Milko Đurovski kada je sa Marakane odlazio na JNA. Davno bješe ljeto 1986. godine.

”Mene je Zvezda razočarala samo iz jednog razloga. Imao sam dvoje djece, a jedini sam iz tima koji je bio podstanar u stanu Zorana Filipovića. Nije bilo u mom maniru da kažem ‘doveli ste Musemića i dali ste mu stan… doveli ste Halilovića i dali ste mu stan… doveli ste… šta znam… Krdževića i dali ste mu stan’. Ne. Svako se dogovarao za svoje uslove kako je najbolje umio. Ko je meni kriv što sam potpisao na pet godina i nisam uključio nikakve klauzule. Ali, ugovor se bližio kraju i red je bio da i ja dobijem krov nad glavom”, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Milko Đurovski.

Nije moglo prostije. Stotinak kvadrata stambenog prostora i Milko bi i dalje ostao u Zvezdinom dresu.

“Poručili su mi da ne brinem i da ću dobiti stan. Kada sam pitao gde je, odveli su me na Novi Beograd i rekli ‘eto, tu ćeš ti da živiš jednog dana’. Ja gledam ispred sebe i ne vidim ništa. Samo livada. Navodno, čim potpišem ugovor, počinje gradnja i ja ću se već za godinu dana useliti u novu zgradu. Ma da. Ko meni da garantuje da će to zaista biti tako. Doduše, Mrkela je kasnije dobio taj stan… odnosno, dupleks na dva sprata. Zvali su me tada iz Dinama i nudili mi kuću u elitnom kraju Zagreba, tamo gdje je živjela Milka Planinc. Zvao me Đora u Sutjesku… zvala me Priština. Ali mene je zanimao isključivo ostanak u Beogradu. To je grad koji je imao dušu i u kome se i dan danas osjećam kao kod kuće”.

Pričalo se da Milko i Husref ne mogu zajedno u špicu. Da se guše. I da je Milko zato pobjegao u Partizan.

“To su gluposti. Ja sam jedan od rijetkih koji tvrdi da Mesi i Ronaldo mogu da budu fenomenalan tandem. Muske i ja smo bili dva različita tipa napadača. On je važio za klasičnog centarfora, sidraša. Zato su i forsirali Mrkelu da bi mu nabacivao lopte i stvarao šanse. Ja sam bio upotrebljiv na više pozicija, mogao sam i na krilu i iza špica. Bilo je utakmica na kojima smo obojica blistali i tresli mreže. Recimo ona na Grbavici, pregazili smo Želju 5:2, on i ja smo bili dvostruki strijelci. Pokušavali su na razne načine da nas posvađaju, izmišljali afere, okretali izjave… Kao, ja sam se naljutio na Husrefa jer mi je oteo ‘devetku’. Smiješno. Meni je bilo svejedno koji broj nosim na dresu”, istakao je Đurovski.

Dugo se kuhalo… kuhalo… kuhalo… i onda je prekipilo na utakmici protiv Atletiko Madrida.

“E, tada sam ja donio odluku da odem iz Zvezde. Baš poslije te utakmice. Dobio sam crveni karton na prilično naivan način. Sudio je Anjolin i prvo mi je dao žuti jer sam šutnuo loptu poslije njegovog zvižduka, a odmah zatim i crveni jer sam mu aplaudirao. Shvatio je to kao provokaciju. I onda se cijeli ‘zapad’ obrušio na mene. Gađali su me čime su stigli, najviše grudvama. Jedna me je pogodila u potiljak, pa je Stole ekonom dotrčao i podigao trenerku da me zaštiti. Poslije toga nikada više nisam pozdravio ‘zapad’. Ta je tribina uvijek važila za ‘gospodsku’, nije ih zanimao samo rezultat, nego i igra. Svašta su mi dobacivali, u fazonu ‘šta glumiš, igraj fudbal’. A ‘sjever’ je uvijek bio na mojoj strani. Dok sam napuštao teren, orilo se ‘Milko Đurovski’. Skinuo sam dres i donio odluku da je gotovo sa Zvezdom. Tata je zaplakao na tribini. Svi su plakali”, kazao je Đurovski.

To su bila normalnija vremena kada se ljubav prema jednom klubu nije mjerila količinom mržnje prema onom drugom. Uprkos tome, prelazak Milka Đurovskog iz Zvezde u Partizan, odjeknuo je poput bombe na prostorima cijele Jugoslavije.

“Otkriću vam kad sam prvi put osjetio šta sam uradio. Čim sam potpisao ugovor, otišao sam kod bivše žene u Zemun i legao da se odmorim. Napolju je pržilo sunce, ali su njeni imali kuću i unutra je bilo prilično svježe. Pošto prethodne noći oka nisam sklopio, zaspao sam oko dva i probudio se pred kraj onog drugog Dnevnika na televiziji. Otvaram oči i vidim svoju sliku na ekranu. Piše ‘Milko Đurovski potpisao za Partizan’. Tek tada sam rekao ‘jao, istina je’. Sve prije toga je bilo nezvanično. Frka, napetost, neizvjesnost… ali sam još uvijek bio Zvezdin igrač. Dok ne staviš paraf na papir, uvijek postoji šansa da se predomisliš. Međutim, sada kada je televizija objavila vijest… sada je gotovo. Nema više nazad”, naglasio je Đurovski.

Nije mu trebalo dugo da ‘partizanovcima’ priraste za srce. Već u prvom Večitom derbiju, zatresao je mrežu ‘svoje’ Crvene zvezde i stavio tačku na veličanstvenu pobjedu Partizana od 2:0.

“Sjećam se tog famoznog derbija, moja premijera u dresu Partizana. Zagrijavali smo se ispod ‘sjevera’ i ja sam u jednom trenutku otišao do korner zastavice. Kada sam pogledao ka ‘sjeveru’, imao sam osjećaj da hoće da me zadave. Jezivo. Zvezda je na toj utakmici pala na psihološkom planu. Piksi i Boško su prijetili da će nam dati pet komada, a centar nisu prešli. To je jedini Derbi u kome jedan tim nije šutnuo na gol. Promašili smo penal, imali gomilu zicera, ja sam dva-tri puta izlazio sam na Stojanovića… Nikada prije i poslije toga nisam osjetio toliku energiju kod svih u Partizanu. Znate kako, igrao sam za oba kluba i mogu da uporedim. Dok sam bio u Zvezdi, pa igramo sa Partizanom, mi kažemo ‘idemo da ih pobijedimo, šta oni…’. A u Partizanu je uvijek bila tenzija. Uvijek ono ‘šta ako izgubimo’, kao da se boje Zvezde”, pričao je Đurovski.

Zbog netrpeljivosti sa legendarnim stručnjakom Ivicom Osimom, odigrao je samo šest utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i postigao dva gola. Čuvena je Švabina izjava da pomoćni sudija pretrči više tokom meča od Milka Đurovskog.

“Dobro, on je stalno nešto kritikovao. Ti ako hoćeš, možeš svakome da nađeš manu. Švabo je bio u Toplakovom stručnom štabu na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu i mislim da od tada vuče averziju prema meni. Ali ima još nešto. Čim sam prešao u Partizan, on me je zvao u Banjaluku na utakmicu sa Austrijom. Ja sam bio povrijeđen i nisam otputovao sa ekipom, ali sam sjeo u auto i otišao da mu pokažem da me zaista boli noga. Bio sam tada u žiži javnosti zbog odlaska iz Zvezde, ispred hotela me je čekalo preko 1.000 ljudi. Mi sjednemo za sto, on nam naruči po viski i počne da mi drži lekcije… ne smiješ ovo, ne smiješ ono, moraš da se promijeniš… I na kraju mi kaže da moram na ljekarski pregled. Ja mu pokažem otok, odbijem da se pregledam i mislim da mi je to najviše zamjerio”, smatra Đurovski.

Toliko se uvrijedio da ga nikada više nije pozvao pod nacionalnu zastavu.

“On je forsirao igrače Želje jer je u njih imao najviše povjerenja. Mene nije odveo na Svjetsko prvenstvo u Italiju jer se plašio da ću mu praviti probleme ukoliko budem sjedio na klupi. Ja ne volim takve trenere. Ako imaš neke predrasude, pozovi me, reci mi o čemu se radi i vidi kako ću da reagujem. Vodio je Pančeva i Bokšića jer je znao da Darko nije taj tip koji će da kaže ‘slušaj, moram da igram’. Ali nisam ni ja. Nikada nisam pravio probleme zbog minutaže. Ne znam šta da mislim o Osimu. Imao je autoritet i to niko ne može da mu ospori. Ali sa igračima poput Baljića, Baždarevića, Paprice, Šabanadžovića, Bahtića, Komšića… morao je da uzme titulu sa Željom. Ako je Vojvodina bila šampion, morao je i on. Na kraju ispade da je bio svjetski trener, a ustvari je najdublji trag ostavio u Austriji i Japanu”, rekao je Đurovski.

Tokom kratkog staža u reprezentaciji, dijelio je svlačionicu sa mnogim vedetama jugoslovenskog fudbala. Ipak, dva bosanska virtuoza su na njega ostavila najjači utisak.

“Baka Slišković i Meša Baždarević su istinski majstori fudbalske igre. Naročito Meša koji je bio mozak tog Osimovog Željezničara. Prije svega, dobar drug i veliki prijatelj. A znao je fudbala… mnogo je znao. Bilo je dobrih igrača, ali on je za mene bio nešto posebno. Poslije je igrao u Francuskoj i napravio sjajnu karijeru. Imao je klasu, plus autoritet. Prozivali su me da sam nadmen i uobražen jer, navodno, biram društvo u reprezentaciji. A ja ni u mojoj Zvezdi nisam bio dobar sa svima. Ekipa broji 20 igrača, ne možeš sa svima da budeš na istoj talasnoj dužini. Baždarević je bio jedan od onih sa kojima sam se najviše družio u reprezentaciji. Ali nisam ga apostrofirao zato što mi je drag, već zato što je zaista bio vrhunski fudbaler”, govorio je Đurovski.

Milko Đurovski je poslije karijere ostao da živi u Sloveniji. Vrijeme provodi u bašti porodičnog doma, u iščekivanju adekvatne ponude za povratak na trenersku klupu.

“Sada je vrijeme paprike, luka, paradajza… Preko dana su velike vrućine, sačekam da zađe sunce, pa krenem da zalivam. Tu je i loza o kojoj takođe mora da se vodi računa. Pomaže mi moj prvi komšija, koji je ujedno i moj bivši fudbalski trener iz vremena kada sam služio vojsku u Mariboru. Bašta mi je prepuna cvijeća. Ruže su kao i ljudi, sa njima mora da se razgovara, prija im pažnja i lijepa reč. Ja sam takav, kada se nečega dohvatim, ili se bavim skroz ili se ne bavim uopšte”, otkrio je Đurovski.

Takav je i u poslu. Ne krije da bi volio da se vrati fudbalu i da sjedne na klupu nekog kluba iz regiona.

“Šta vrijedi kad me niko ne zove. Vjerovatno se plaše mog karaktera, misle da sam i dalje onaj stari Milko, iz igračkih dana. Ali ne vidim šta sam je to loše radio kao igrač. Bili smo mladi i ludi. Što smo imali para, trošili smo na kafane i pjevaljke. Da sam htio, mogao sam pet stanova da kupim. Bilo mi je lijepo i ne žalim ni za čim… i sve bih isto ponovio… opet bih prešao u Partizan. Ja volim da se zezam, ne trpim pritisak. Takav sam i kao trener. Nikada svojim igračima neću nametati vojni režim. Autoritet se ne stvara kaznama, već znanjem i razumjevanjem. Zašto da im dam izlaz do 10, kad u 10 ionako niko ne spava. Ako im kažeš do 1, niko neće doći u 2, jer će reći ‘čekaj, čovjek nam je dao do 1, daj da ga ispoštujemo'”, istakao je Đurovski.