Stranka antibosanskohercegovačke akcije

Što god da lagali u susretima s međunarodnim zvaničnicima, koliko god na božićnim prijemima medili o multikulturnom i slobodnom društvu, na koji god način se deklarativno pozivali na zajedničku bosanskohercegovačku državu i integraciju društva od Une do Drine, Stranka demokratske akcije (SDA) iz dana u dan u praksi pokazuje da je suštinski antibosanskohercegovačka stranka, da radi protiv naše države tako što čini sve da onemogući da naše društvo bude slobodnije i integrativnije.

Ona svojim praktičnim postupcima, odnosom prema nebošnjacima, razinom nacionalističke retorike i hajkama na nepodobne nebošnjake, ni po čemu ne zaostaje za svojim dodikovskim i čovićevskim sestrama. Uzalud se trudi da isticanjem ponekih nebošnjaka – koji bi radi ličnih interesa pristupili i Savezu Satanista – u organe stranke, glumi multietničnost i legitimira svoju politiku, kada iz saopćenja i izjava te stranke izbija destilirana mržnja.

Prethodno rečenom svjedoče i tri saopćenja te stranke iz posljednjih pet dana.

Prvo saopćenje Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, objavljeno 22. juna, usmjereno je protiv Predraga Kojovića, predsjednika Naše stranke. Kojović je, naime, u jednom televizijskom razgovoru rekao da će od septembra ići u Republiku Srpsku i Zapadnu Hercegovinu pokušati naći „minimalni zajednički imenitelj“ o dešavanjima u periodu 1992-1995. Cilj te ideje bilo je jednostavno iščitati: pokušati razgovarati s polovicom stanovništva naše zemlje, s geografski dvije trećine Bosne i Hercegovine, kako bi se stvorio neki osnov za pomireniju budućnost.

No, u Stranci demokratske akcije nisu propustili priliku da Srbinu „održe lekciju“: u svom saopćenju počinju s tim da takva izjava „predstavlja uvredu za sve žrtve ratnih zločina“, da bi završili s pozivanjem na opsadu Sarajevu, genocid u Srebrenici, ubistva, silovanja i tako dalje.

Ako je razumljivo što nacionalistička SDA ne želi uopće razgovarati s polovicom stanovništva i dvije trećine teritorija naše zemlje (odakle i dokle je onda Bosna i Hercegovina o kojoj oni govore?), a kamoli spomenuti jedan jedini od brojnih zločina vojnih struktura kojima je ona rukovodila, manje upućenim posmatračima možda bi bilo začudno što se isto tako ponaša Demokratska fronta. Njihovo saopćenje povodom opisanog „incidenta“ još je manipulativnije od SDA-ovog i još više odiše histeričnom isključivošću, a naravno – nisu ni ovaj put propustili spomenuti Borišu Falatara, kandidata za člana Predsjedništva na izborima 2018., kao – pazite sad, „nekoć minimalnog zajedničkog imenitelja projekta očuvanja ideja Udruženog zločinačkog poduhvata u Predsjedništvu BiH“. No, znamo odavno da Demokratska fronta Željka Komšića i on osobno u ideološkom smislu nisu ništa drugo doli protočni bojler bošnjačkog nacionalizma i da funkcioniraju kao avangarda/izvikači SDA-ovske politike.

Naravno, ova opasna podmetanja i hajke osovine SDA-DF slobodnomisleća javnost je gromoglasno prešutila.

Drugo saopćenje na koje se referiram Kantonalni odbor SDA Sarajevo odaslao je 25. juna. Kroz njega vrše hajku na Kristinu Ljevak, novu direktoricu Televizije Sarajevo. S obzirom da nisu mogli da joj nađu nijedan profesionalni prigovor, jer se radi o iznimno sposobnoj ženi koja je više nego kvalificirana za dužnost na koju je izabrana, našli su da se zove Kristina. Naravno, to nisu rekli otvoreno, nego su Kristinu optužili da udara na patriotske vrijednosti, na naslijeđe odbrambeno-oslobodilačkog rata i Armije Republike BiH, da je dio antidržavnih ciljeva. Osim toga, slijedeći članak koji je dan prije objavio jedan radikalno-islamistički portal, obavijestili su javnost kako je Kristina „u svojim ranijim istupima entitet RS i paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu nazvala državama“. U kojim istupima, u kojem kontekstu je to rečeno, iz SDA se nisu željeli zamarati. Poruka je odaslana, pa rulja neka sama vidi šta će s „neprijateljem“.

Naravno, ni na ovo podmetanje i hajku tzv. slobodnomisleća javnost ili nije reagirala uopće ili stvari nije nazvala pravim imenom. Čast izuzecima.

Nakon što su Predrag, Kristina i Boriša dobili svoju lekciju, iz SDA su prešli na vladu Kantona Sarajevo, saopćenjem od 26. juna naslovljenim: „Fortinoj vladi važnija kapela Gavrila Principa od Memorijalnog centra Žuč“. Tu optužuju vladu Kantona da je „uložila ogromne napore u promociji projekta obnove kapele za Gavrila Principa kao simbola velikosrpske ideologije (sic!)“, na štetu heroja koji su se borili protiv velikosrpske agresije. I tu je jasan smisao: nastaviti optuživati vladu da provodi velikosrpsku politiku, nadajući se da će pod pritiskom tih monstruoznih optužbi popustiti pred strukturom koja nikako da prihvati da je došao momenat u kojem negdje nije na vlasti.

SDA i njezini sekundanti svime ovim šalju poruku nama nebošnjacima koji smo bosanskohercegovački orijentirani, koji želimo živjeti u glavnom gradu svoje zemlje i raditi na izgradnji zdravijeg društva, koje pretežna većina naroda iz kojih potičemo posmatra kao izdajnike, ali koji dovoljno držimo do svog dostojanstva da ne prihvaćamo ni kalup poželjnog nebošnjaka napravljen u SDA-ovoj radnji i namijenjem paradnom pokazivanju. Volio bih vidjeti više onih koji razumiju kakva je to poruka i koliko je naš otpor važan.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“