Dug od 5 miliona KM
Bijeljinski Žitopromet odlazi u stečaj, u strahu 2.000 semberskih ratara
Osim radnika Žitoprometa, neizvjesna je i sudbina oko 2.000 semberskih ratara, i to baš sada kada je na pragu žetva hljebnog žita čija je proizvodnja bila namijenjena potrebama ove fabrike
Najveća mlinsko-pekarska industrija, bijeljinski Žitopromet odlazi u stečaj. Sedam decenija duge i uspješne tradicije “palo je u vodu” pred lošom privatizacijom, nakon što je većinski vlasnik Žitoprometa postao Slobodan Pavlović.
Kroz pokretanje stečaja 120 radnika jučer je zatražilo svoja prava. Sastanak radnika sa većinskim vlasnikom Žitoprometa Slobodanom Pavlovićem nije “urodio plodom”. Obećanja da će im biti izmirena dugovanja za plate i doprinose za proteklih 10 mjeseci, te pokretanje proizvodnje nisu se dogodila.
– Tu ne rade samo pojedinci nego čitave porodice koje žive u gradu kojima zavisi egzistencija. Šta ako se neko od naših kolega razboli – mi nemamo zdravstveno osiguranje. Nakon jučerašnjeg razgovora Pavlović je demonstrativno napustio sastanak uz rečenicu – radite šta hoćete – kaže Milena Tošković, radnica Žitoprometa.
I uradili su, 120 radnika jučer je samostalno pokrenulo stečajni postupak.
– Mi smo morali pokrenuti stečajni postupak iz razloga što svako produžavanje agonije u Žitoprometu bi postalo besmisleno. Odgađanje sastanaka od danas – do sutra, do vođenja nekih Izraelaca, da produže agoniju ne bi bilo više svrhe – kategoričan je Dušan Tomić, predsjednik Sindikalne organizacije Žitoprometa.
Trenutno, dugovanja prema radnicima iznose 1,5 milion KM, dok ukupna dugovanja Žitoprometa su oko 5 miliona KM.
– Kad se pogleda da je cjelokupna imovna 17 miliona KM, svima je jasno da ovdje problema očito nije ni bilo. Ovo je prvi put u historiji grada da firma koja ima višestruko veću vrijednost u odnosu na svoje dugove mora da ode u stečaj – tvrdi Miloš Stevanović, pravni zastupnik radnika Žitoprometa.
Ranije ponude stranih investitora zainteresovanih za kupovinu fabrike, Pavlović je odbio. Osim radnika Žitoprometa, neizvjesna je i sudbina oko 2.000 semberskih ratara, i to baš sada kada je na pragu žetva hljebnog žita čija je proizvodnja bila namijenjena potrebama ove fabrike.