Bonske ovlasti su za akutne vanredne situacije, teško da će ih Inzko koristiti

Podrška koju su Sjedinjenje Države i Velika Britanija dale visokom predstavniku Valentinu Inzku za korištenje izvršnih bonskih ovlasti, u okviru kojih može smjenjivati zvaničnike ili nametati zakone, mogla bi produbiti podjele u EU oko pristupa Zapadnom Balkanu i podrijeti nastojanja BiH da dokaže da može samostalno rješavati untrašnje probleme, kaže Gerald Knaus, predsjedavajući berlinske Inicijative za evropsku stabilnost u intervjuu za ‘Zašto?‘.

Inzko je je u redovnom šestomjesečnom izvještaju o stanju u BiH koji je predočio Vijeću sigurnosti u srijedu izjavio da secesionistička politika u Republici Srpskoj ugrožava BiH, nakon čega je ​predstavnik SAD i vršilac dužnosti ambasadora pri Vijeću sigurnosti Jonathan Cohen izjavio: “Potvrđujemo da opcija korištenja bonskih ovlasti ostaje legitimno pravo visokog predstavnika”, javlja Radio Slobodna Evropa.

Predstavnik Velike Britanije u UN Stephen Hickey je upozorio da je nepoštivanje vladavine prava ključni izazov za BiH: “Visoki predstavnik je vrhovni tumač civilnog aspekta Mirovnog ugovora, a to uključuje našu podršku korištenju bonskih ovlasti, ukoliko to situacija zahtijeva.”

Knaus, čija je organizacija od ranih 2000-ih snažno zagovarala prestanak korištenja bonskih ovlasti, koje su upotrebljene desetine puta od strane prethodnih visokih predstavnika krajem devedesetih i u prvoj polovici 2000-ih, smatra da je podrška njihovom ponovnom korištenju “loš blef” koji se može obiti o glavu međunarodnoj zajednici u BiH i na Zapadnom Balkanu.

U posljednih desetak godina bilo je sporadične upotrebe bonskih ovlasti ali nije bilo smjena ili nametanja zakona, no da li će nakon ovih izjava američkih i britanskih zvaničnika ponovo doći do toga?

Mislim da je prvi znak koji ovdje vidimo, i to je veoma zabrinjavajuće, je da je ovo još jedna dublja podjela unutar EU, jer dosta članica Evropske unije je veoma skeptično prema korištenju bonskih ovlasti.

Pored spora unutar Unije o tome da li je mudro razgovarati o razmjeni teritorija i ponovnog iscrtavanja granica na Kosovu, spora unutar Unije o tome da li ponuditi pristupne pregovore Sjevernoj Makedoniji i spora unutar Unije o viznoj liberalizaciji za Kosovo, sada imamo i četvrti problem koji slabi uticaj Evropske unije u momentu kada se ona već suočava sa izazovom koji pred nju postavljaju druge sile.

Ovo je loš znak. To je i suštinski loš znak jer sasvim jasno šalje signal o izuzetno niskom povjerenja u BiH.

Niko nema instrumente kao što su bonske ovlasti da se izbori sa političkom krizom, poput Sjeverne Makedonije prije par godina sa Gruevskim. Takav alat ne postoji ni u Srbiji, ni na Kosovu, i jasno je da niko ne bi ni pokušavao da ponudi nešto ovako Albaniji.

Tako da reći da u BiH, od svih ovih mjesta, treba da imamo neku vrstu pristupa u stilu protektorata za rješavanje političke krize izdvaja Bosnu od cijele regije, bez stvarnog opravdanja.

U brojnim susjednim zemljama političke krize su još i dublje, i ovaj nedostatak povjerenja bi bio dodatni teret za BiH koja nastoji da dokaže da treba biti tretirana kao i druge zemlje na svom euroatlantskom putu.

Zbog čega je onda došlo do ovo prilično snažne verbalne podrške visokom predstavniku od strane SAD i Velike Britanije koje su mu rekle da može koristiti bonske ovlasto ako mu se za to ukaže potreba?

To je pokušaj blefa, ali ne veoma dobar. Poprilično je jasno da, osim u slučaju jake međunarodna podrške, visoki predstavnik neće moći koristiti bonske ovlasti. Najgora stvar koja se može desiti je da međunarodna zajednica koristi taj instrument i onda vidi kako propada zato što ga ne mogu podržati. Potrebno je jedinstvo i legitimitet, koji u ovom slučaju ne postoje.

Nije jasno zašto tačno ovom slučaju u BiH moramo koristiti mjere koje krše redovan zakonski postupak u bilo kojoj zemlji članici Vijeća Evrope. Vijeće Evrope je već prije skoro 15 godina reklo da su bonske ovlasti instrument koji krši osnovna pravila Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovo je blef, ovo je loš blef, koji će ako ne uspije produbiti podjele između Evropljana i zapadnih zemalja. Ako su bonske ovlasti sve što imamo da primjenimo uticaj, to je onda, u stvari, znak očaja.

Možete li zamisliti situaciju, baziranu na trenutnom stanju stvari na terenu, da je, recimo, neki zvaničnik iz Republike Srpske uklonjen sa pozicije ili kažnjen na neki drugi način zbog zakona o formiranju rezervnih snaga policije ili slično?

Moramo biti jasni. Trebamo pokazati zube kada se radi o našoj politici, i mislim zaista pokazati zube. Ideja o slanja jake poruke da bilo koji zvaničnik u regionu koji bi bio odgovoran za nasilje na bilo koji način, na način na koji su zvaničnici poticali nasilje u ranim devedesetim, može završiti u zatvoru jer Evropljani to neće dopustiti je vrlo uvjerljiva i korisna.

Ali, otpustiti nekoga u BiH sa njegove pozicije, šta bi to značilo? Visoki predstavnik nema zatvor, ne bi bilo presude, ne bi bilo suda, cijela procedura je duboko manjkava zato sto nema procesa za pružanju dokaza, nema načina da se neko brani, i to je jednostavno pogrešan instrument.

Ono što trebamo je jak signal da međunarodna zajednica pažljivo gleda i da će biti vrlo stroga prema bilo kojoj politčkoj sili i politčaru koji je na bilo koji nacin uključen u nasilje, bilo to u BiH, Srbiji, na Kosovu ili u bilo kojoj drugoj zemlji. To bi trebala biti poruka, to je korisno.

Ali, poigravati se sa bonskim ovlastima je znak očaja i loš potez. To neće impresionirati nikoga. Ne poznajem mnogo revolucija koje su zaustavljene objavljivanjem pisma ne web stranici. U slučaju de bude ozbiljna prijetnja, potrebni su nam sigurni instrumenti. Ako ne postoji ozbiljna prijetnja, ova vrsta pristupa je potpuno neopravdana.

Šta bi bila ozbiljna prijetnja i kakav bi bio ozbiljan odgovor na to? Možete li zamisliti neku takvu situaciju?

U ovom trenutku poruka međunarodne zajednice, od Evropljana, bi trebala biti usmjerena prema bilo kome ko želi huškati na rat i ko prijeti korištenjem sile kako bi podržao političke ciljeve. Nedavno smo objavili izvještaj o raspadu dijaloga između Kosova i Srbije. Ono sto smo primijetili je da je poprilično veliki broj zvaničnika u Srbiji prijetio korištenjem sile i ulaskom u Sjevernu Mitrovicu kako bi obranili kosovske Srbe protiv izmišljene, nikakvim dokazima potkrijepljene, navodne invazije.

Ova vrsta diskursa je vrlo opasna. Sila se mora apsolutno oduzeti iz jednačine na svim stranama. Ali, naravno nemamo bonske ovlasti ni u jednoj drugoj zemlji, a ne bi ih trebali imati ni u BiH. Odgovor bi trebalo da bude na drugoj razini; ciljane sankcije protiv pojedinaca, kazneni progon u slučaju kriminala i jake reakcije od strane ujedinjene diplomatske zajednice i država članica, ali ništa od ovog trenutačno ne vidimo. Već nekoliko mjeseci imamo huškanja na rat u Beogradu, a nemamo nikakav odgovor od evropskih institucija. Nije onda vrlo uvjerljivo reći da ćemo koristi papirnog tigra kakve su bosnke ovlasti u BiH.

Da li bi pokušaj korišetnja ovih ovlasti da se smijene zvaničnici, nametene neki zakon ili nešto drugo što smo ranije vidjeli, umjesto jačanje međunarodnog kredibiliteta i statusa u BiH, koji su ozbiljno narušeni u očima mnogih u BiH, mogao proizvesti suprotan efekat?

Bonske ovlasti su instrument u slučaju akutne vanredne situacije. Čak i tada, čak i tačno nakon rata, funkcionisale su samo u nekim slučajevima. Ja se sjećam, radio sam u BiH, pojedinaca otpuštenih sa tri različite pozicije (isti pojedinac) zato što, naravno, odstranjivanje nekoga sa određene pozicije ne mora značiti da je i njihov utjecaj odstranjen ako to nije kombinovano sa drugim mjerama To se može obiti o glavu. Njihovom upotrebom se podriva povjerenje u sudove i pravne institucije i izražava izraziti nedostatka povjerenje u državu.

Ovo nije nešto o čemu Evropska unija ili države clanice ili SAD trebaju razmišljati u 2019. godini. Ako se to izjalovi, onda to još vise potkopava poštovanje, prestiž i autentičnost vanjskih sila. U trenutku kada čak imamo neke prijetnje, nesigurnosti i zabrinutost, ako se stvarno brinemo o tim stvarima, ja bih preporučio da se pošalje jak i uvjerljiv signal koji bi značio ozbiljne sankcije protiv određenih pojedinaca, ozbiljna upozorenja da bi došlo do kaznenog progona ako bi bilo kršenja mira i prijetnje povratkom na nasilje. To bi imalo smisla. Igrati se sa instrumentom kojim maše austrijski visoki predstavnik bez pune podrške cijele evropske unije, kršeći jasne smjernica Vijeća Evrope, čiji je BiH član, nije ozbiljno.

U svakom slučaju, poprilično sam siguran da neće doći do ovog. To je samo znak produbljivanja podjela i neodgovornog manjka koordinacije među ključnim igračima na Balkanu. To samo dalje dijeli međunarodnu zajednicu, što je duboko zabrinjavajuće.