Konak u Zoviku kod Brčkog jedna od najstarijih građevina u BiH

Prema historijskim podacima, konak u Zoviku kod Brčkog izgrađen je 1563. godine i spada među najstarije građevine u Bosni i Hercegovini.

Izgradio ga je neki od predaka Mehmeda Zaimovića, rođenog 1949. godine, koji ne zna njegovo ime.

“Specifična situacija je od svih objekata koji su bili napravljeni ovdje je to da je jedino ostao ovaj ženski konak, muški konak je bio u blizini te kula i ostali prateći objekti. Moram naglasiti da je konak zapaljen, a zapalio ga je moj otac kao mali sa jednim komšijom u dječijoj igri. Kula je bila u jako lošem stanju tako da je moj djed poklonio taj kamen sa kule za izgradnju katoličke crkve u Boću“, kazao je Zaimović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

On je govorio i o tome od kojih građevinskih materijala je konak građen.

“Konak je građen tako što je prvi sprat od kamena, a zaljevan je gašenim krečom i olovom, unutra su ugrađene puškarne. To znači da su izgradili odbranu od napada za konak, a zidovi su debeli oko 80 centimetara. Ulazna vrata su od hrastovine sa mandalom i još dvije kovačke brave koje se i sada koriste. Prizemlje je ravnano sa hrastovom građom i na njemu napravljen sprat. Vanjska stolarija je urađena od lipe, od bijele lipe. I služila je do 2008. kada je urađena nova stolarija, ali samo vanjska, unutarnja je ostala autentična. Unutarnja stolarija je ostala originalna i izvorna i pravljena je od bijele lipe“, naveo je Zaimović.

Konak ima četiri prostorije i tri ćulhane – ložionice. Svaka soba je imala hamam (kupalište) i peć. Iz ćulhana je vršeno loženje i zagrijavanje prostorija preko peći koje su bile u tim prostorijama, a hamami su bili odmah do peći.

„U konaku je jedna prostorija duž cijelog konaka ili, kako bi mi rekli, divhana, koja je služila za sastajanje vlasnika sa gostima. Sve ostale sobe su imale isti raspored i iste uslove, a koncept je da su sobe okolo, a u sredini velika divhana, a iz te divhane se ulazilo u sve prostorije“, pojasnio je Zaimović.

Po sadašnjem izgledu, vidljivo je da su muška i ženska avlija bile ograđene parmacima, a kula je bila dimenzija 16×16 metara i visine 22 metra. Unutra je imala vodenicu, bunar, sobe, vojnu opremu i sl.

“Crijep je na konaku jako star, to je crijep kopitaš, ne znam da li je originalni iz prve gradnje, ali ja sam ga zapamtio kao dijete, što znači da je najmanje sto godina star“, istakao je Zaimović.

Restauracija završena 2010. godine

Jedina restauracija konaka započeta je 2008, a završena 2010. godine. Pokrenuo ju je upravo Mehmed Zaimović.

“Skidanjem maltera i svega ostalog smo dobili prvobitni izgled objekta, patosi su bili od kaldrme i popunjeni pijeskom, a temelji su drveni“, kazao je Zaimović.

Naveo je da je beg imao običaj da ljeti obitava ovdje, a zimi u Brčkom u naselju Kolobara kod česme Kantardžića. Na imanjima je imao zaposlene radnike koji su sve održavali.

“Najčešće napoličari i trećine. Ima slučajeva, što su mi neki ljudi pričali, da su radnicima davane okućnice gdje su smještali porodice, a kod bega su radili na imanju. Mi smo imali dvije vodenice na imanju, i nije poznato šta se s njima desilo, isto tako bila je i česma koju je selo koristilo i od te česme je 1972. spojen vodovod za ambulantu u Zoviku i nama kući uz dogovor mjesne zajednice i mog oca“, naveo je Zaimović.

Priča o Husein-kapetanu Gradaščeviću i Mejri

On je istakao da je zanimljivo da je Husein-kapetan Gradaščević, prolazeći sa vojskom ispod konaka, ugledao djevojku iz kule Zaimovića te da se ona zaljubila u njega.

“Zvala se Mejra. Nadalje, njen otac je nju dao za drugog u Zvornik i tako je Husein-kapetan zakasnio, jer ga je Mejra kasno obavijestila, iz razloga što je njena prijateljica Jerka, koja je inače prenosila pisma njima, zakasnila da odnese pismo Husein-kapetanu. Tako da je Mejra data u Zvornik. Husein je čuo da se ona udaje i na Begovoj vodi, između Velina Sela i Gornjeg Zovika je bio dvoboj gdje je Zvorničanin dobio i Mejru je odveo u Zvornik. A dobio je tako što je Husein-kapetanov konj nagazio na krtičnjak i pao te je on izgubio. Nakon oporavka, Husein-kapetan je napao ovog bega u Zvorniku i prilikom te borbe Mejra je ranjena i njena želja na smrtnoj postelji je bila da se njih dva pobrate, što su oni i uradili“, rekao je Zaimović.

Naglasio je da postoji pisani trag da je Husein-kapetan Gradaščević dolazio na konak u Zoviku.