Preminuo akademik i pisac Tvrtko Kulenović

Tvrtko Kulenović, pripovjedač, esejist, putopisac i scenarist, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti BiH i prvi predsjednik bosanskohercegovačkog P.E.N.centra (1992.–1996.), preminuo je  danas u  Sarajevu  u 85. godini.

Književnik Goran Simić na vijest o smrti Kulenovića rekao je da je  zbog njegove  osobnosti i djela „mislio da je Tvrtko vječan“.

Govoreći o Kulenoviću Simić je, između ostalog, rekao da  je onbio najdostojanstvenija figura među piscima.

Književnik Željko Ivanković  ističe da je Kulenović jedan od najznačajnijih naših pisaca.

-Jednako u romanu kao i u putopisu, koji je on obogatio čudesnim pripovjedačkim šarmom i raskošnim obrazovanjem i načitanošću. A pritom je i odličan teoretičar književnosti, šarmantan govornik, znalac književnosti, obrazovan i duhovit intelektualac… I uza sve to, drag u druženjima po kavanama… S njim odlazi jedan dio našeg svijeta koji smo zajedno živjeli i dijelili zadnjih 40-ak godina…- rekao je Ivanković povodom smrti Tvrtka Kulenovića

Dramaturg Almir Imširević prisjeća se da je bio Kulenovićev student, te da je  najvažnije i najupečatljivije predavanje odslušao  1992. godine u opkoljenom Sarajevu.

-Profesor je govorio sa radija, a ja sam sjedio na rubu kade, u kupatilu, gdje sam se sa svojom porodicom sakrio od prvih granata. Odzvanjao je njegov glas udarajući od pločice. Obratio se svojim studentima, izvinjavao se za rat, a u svoju odbranu napomenuo tek da nas “nikad i nije učio da je život lijep.” Profesor Tvrtko Kulenović je, siguran sam, bio jedan od glavnih razloga zašto sam ostao u ratnom Sarajevu. Danas je sve manje onih koji nas i u miru mogu i žele zadržati. Onih koji se izvinjavaju – više nema. Ima nas koji žalimo – kaže Imširević.

Tvrtko Kulenović Rođen je u Šapcu 9. aprila 1935. godine, gdje je završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije. Srednju školu završava u Sarajevu (Druga muška gimnazija). Studirao je i diplomirao jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Od 1965. do 1967. boravio je na Osmania University u Hyderabadu, Indija, gdje je studirao klasičnu indijsku i azijsku estetiku, posebno pozorište. Od januara do juna 1971. na Istituto del Teatro, Universita di Roma, izučavao je commedia del’ arte i njene veze s azijskim pozorištem.

Godine 1971. izabran je za asistenta na novootvorenom Odsjeku za komparativnu književnost, teatrologiju i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U novembru 1974. doktorirao je na temu “Teorijske osnove modernog evropskog i klasičnog azijskog pozorišta” na Filozofskom fakultetu u Sarajevu te je 1975. biran u zvanje docenta, 1980. u zvanje vanrednog profesora i 1983. u zvanje redovnog profesora na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo (preimenovan u Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo).

Predavao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu (postidplomski studij). Učestvovao je na brojnim domaćim i međunarodnim simpozijima. U dva navrata, 1981. i 1987, boravio je i predavao kao gostujući profesor u okviru Fulbrightove fondacije u SAD-u (Univerzitet Rutgers, Univerzitet Floride i Univerzitet Illinoisa – projekt o genocidu).

Bio je prvi predsjednik P.E.N. centra Bosne i Hercegovine, osnovanog 30. oktobra 1992., te direktor Narodnog pozorišta Bosne i Hercegovine (1999.–2003.). Također je bio redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.