ilijaš
Drugari se dirljivom porukom oprostili od Belmina
Projuriše vozila Hitne pomoći i policije, pomisliš udes ili možda tuča… Sve dok… Dok se na društvenim mrežama ne pojaviše njegove slike. Slike sa porukom “neka ti dragi Allah podari lijepi džennet”…
Učenici i uposlenici Srednjoškolskog centra “Nedžad Ibrišimović” i Osnovne škole “Hašim Spahić” odali su počast tragično nastradalom učeniku, koji je jučer poginuo usljed strujnog udara.
Oni su se okupili ispred škole i pročitali pismo kao posljednju poruku svom prijatelju koju prenosimo u cijelosti:
“Dragi učenici, prijatelji, uposlenici škole.
Jedan život… jedan koji traje ponekad premalo bez boli, bez tuge, bez bolesti i bez bilo čega lošeg. Ali, dođe dan kada se taj mladi život ugasi… Nestane… Postoji i taj dugi, stari život pun tuge, lošeg životnog iskustva… Život gdje stvari baš i nisu najbolje.
Često se pitamo “zašto” kada saznamo da nas je taj mladi život napustio…
Tako je bilo jučer.
Jedanaesti april, datum koji ću zauvijek pamtiti…
Projuriše vozila Hitne pomoći i policije, pomisliš udes ili možda tuča… Sve dok… Dok se na društvenim mrežama ne pojaviše njegove slike. Slike sa porukom “neka ti dragi Allah podari lijepi džennet”. Tek tad, zapravo, shvatiš koliko život vrijedi.
Braco otišao si prerano. Prerano si nas napustio. Tek ti je 16. godina. Pišem ovo pismo da na neki način olakšam sebi, iako ga ti nikada nećeš pročitati. Nisam imala priliku da ti kažem posljednje zbogom.
Sve se desilo iznenada…
Sudbina je takva, protiv toga ne možemo. Dragi Allah te uzeo sebi i nikada nam te neće vratiti. Šta da kažem, braco? Zapitam se čemu ovo sve vodi? Zašto je baš tebe Bog uzeo sebi? Zašto baš nama da se ovo desi? Ali… kažu da sve ima razlog.
Nebo je plakalo tog 11. aprila, plače i danas… Bili smo nasmijani sve dok… Suze su same krenule. Nisam ni pokušavala da se borim s njima jer sam znala da su jače od mene. Prepustila sam se suzama i emocijama. Braco, ništa više nije isto. Sudbina je rekla da moraš poći na neko bolje mjesto. Ali, braco, cijeli svijet plače za tobom… Sve se srušilo u toj jednoj sekundi.
Do jučer smo te viđali po hodnicima škole. Svima je teško, nije to mala stvar. Samo kada pomisliš na njegovu porodicu, na njihovu iznenadnu i pretešku bol. Braco, pamtimo te po tome što si uvijek bio pozitivan i pošten dječak. Pamtimo te po tvojim svakodnevnim šalama koje su nas uvijek nasmijavale. Pamtimo te po tome što si uvijek bio tu uz nas i u dobrim i u lošim trenutcima. Pamtimo te kao jako dobrog prijatelja, brata, učenika… čovjeka. Iako si nestao tijelom i dušom, zauvijek ostaješ u našim srcima kao sjećanje na hrabrog i pametnog momka.
Braco, na boljem si mjestu… Srest ćemo se jednog dana i obećavam ti da ću ti ispričati sve što se izdešavalo od kako nisi ovdje. Obećavam, braco. Znaj da smo te voljeli i da ćemo te zauvijek voljeti. Ovaj život je okrutan, sada svi samo želimo da ti Dragi Allah podari lijepi Džennet i porodici sabur. Beča… prijatelj…brat…ponos – pročitali su danas pismo školski drugari tragično nastradalog 16-godišnjaka Belmina Ramića.
