Pajo i Uroš: Asistent i dječak koji koračaju ka inkluziji

Pajo Mrkonjić iz Brčkog od ove školske godine asistent je osnovnoškolcu Urošu koji ima cerebralnu paralizu. Njih dvojica primjer su kako inkluzija može zaživjeti u bh. školama na radost i korist i učenika s poteškoćama u razvoju, ali i nastavnog osoblja.

„Zovem se Pajo Mrkonjić, imam 26 godina i po zanimanju sam profesor razredne nastave, po našem – učitelj“, predstavlja se mladić iz Brčkog na naše prvo pitanje.

Jedna rečenica, ili malo više od toga, koja suštinski ne govori puno o njegovom trenutnom zanimanju. Pajo je angažovan kao asistent u nastavi dječaku sa poteškoćama. Uroš, dječak kojem je Pajo asistent, ide u prvi razred Prve osnovne škole u Brčkom, nosi torbu gotovo sopstvene veličine i ima jedan oblik cerebralne paralize i govorne poteškoće.

Pravo na inkluzivno obrazovanje jedno je od osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom, u skladu sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 2010. godine. Istovremeno, inkluzija je pojam koji u obrazovanje ulazi 2003. godine, sa

Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju Bosne i Hercegovine.

Nevidljivi stubovi inkluzije

Ipak, o asistentima u nastavi javnost saznaje tek na početku školske godine i u još uvijek malobrojnim primjerima pozitivne prakse u pogledu inkluzije u obrazovanju.

Kada smo Paju pitali kako bi opisao svoje zanimanje u jednoj rečenici, rekao nam je: „Učitelj, za podršku jednom djetetu“.

I zapravo – to bi bila jedna od najobuhvatnijih definicija asistenta u nastavi. Asistent, kao dio stručnog tima škole, usmjeren je na direktan, svakodnevni i rad ‘na prvoj liniji’ suštinske inkluzije i jednakosti. Opšti komentar na član 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom asistente naziva kontinuiranom personalizovanom podrškom, bilo da je zajednički za više djece ili jedan na jedan. To od država potpisnica zahtijeva da poduzmu odgovarajuće mjere za zapošljavanje administrativnog, nastavnog i nenastavnog osoblja s vještinama za djelotvoran rad u inkluzivnom obrazovanju, kao jednu od mjera održivosti inkluzije uopšte.

Kao student, Pajo se nije susretao sa radom sa djecom sa poteškoćama u razvoju.

„Iskreno – malo me je bilo strah. Nisam znao kako će dijete reagovati na mene, kako ću ja reagovati na njega, nisam se smatrao stručnim za rad. Međutim, kada počnete da radite sa djetetom, vidite koliko je to jedna normalna stvar i koliko ide lakše“, kaže on.

Učen je da radi sa tipičnim razredom, sa tipičnim učenicima u tipičnom okruženju. Zato mu ovaj posao i predstavlja izazov, koji od njega traži da se prilagođava, kako voljom, tako i stečenim znanjima – u netipičnim životnim okolnostima. Rezultati – odmah znače više.

„Kad vidiš kako dijete napreduje, kako se trudi i uči, vidiš da se postiže baš dosta. Od pisanja, čitanja, prepoznavanja slova i brojeva, pa do nekih banalnih stvari… To je nešto što se ‘na oko’ može primijetiti, a stručni saradnici – logoped i defektolog – oni primijete više i kažu to nama, pa bude baš zadovoljstvo“, naglašava.

Regulativa – slika BiH u malom

Pajo je angažovan u skladu sa Pravilnikom o radu s učenicima s posebnim potrebama u osnovnim i srednjim školama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Po ovom pravilniku, asistent u nastavi je osoba koja pruža neposrednu pomoć učeniku ili grupi učenika tokom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, u obavljanju higijenskih potreba, u svakidašnjim školskim i vanškolskim aktivnostima, a sve prema izrađenom programu rada, te uputama nastavnika i stručnog tima.

Angažman asistenata u nastavi u Republici Srpskoj regulisan je Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, po kojem ministarstvo može angažovati asistenta u nastavi, ukoliko su za to obezbijeđena finansijska sredstva. Asistent u nastavi, u skladu sa zakonom, pruža pomoć učeniku u kretanju i obavljanju higijenskih potreba, komunikaciji i socijalnoj uključenosti i drugu vrstu pomoći, zavisno od potreba učenika, a na prijedlog nastavnika ili stručne službe škole.

Regulativa u Federaciji Bosne i Hercegovine zavisi – od kantona do kantona. U Kantonu Sarajevo, angažman asistenata se provodi kroz saradnju nadležnog ministarstva sa Servisnim centrom „Dajte nam šansu“, primjera radi. Sa druge strane, u Hercegovačko – neretvanskoj županiji od ove školske godine, asistente u nastavi ima oko 20 djece s poteškoćama u razvoju, čiji rad finansira Vlada županije i Federalni zavod za zapošljavanje.

U Tuzlanskom kantonu, škola može za učenike, kako pravilnik u ovoj oblasti reguliše, sa posebnim obrazovnim potrebama koji imaju potrebu za pratnjom radi kretanja unutar škole angažovati postojeće pomoćno tehničko osoblje za obezbjeđenje podrške učenicima, uz saglasnost roditelja učenika.

Za Paju, u pogledu njegovog ličnog angažmana i potencijalnog angažmana drugih asistenata u nastavi, nema dileme. Uroš i on imaju sopstveni sistem koji razvijaju nekoliko mjeseci i obojica u glas govore kako se međusobno slušaju.

„Ovo može biti poziv da se što više ljudi obrazuje za asistente u nastavi. Imamo malo stručnih saradnika u nastavi i svi koji se obrazuju za ovo – neće se pokajati“, zaključuje on.