“Oprostite, nismo znali gdje živimo!”

Redakcija Žurnala izvinjava se svima onima koji se smatraju pogođenim odlukom Saveznog ministarstva za rad i socijalna pitanja SR Njemačke da više ne prihvata diplome o završenoj medicinskoj školi za opći i pedijatrijski smjer dobivene prekvalifikacijom bilo u državnoj ili privatnoj školi.

Zaista ne znamo šta nam je bilo da otkrijemo kako se u Bosni i Hercegovini prodaju i kupuju diplome? Totalno je nejasno šta nam se desilo pa smo pomislili kako će ta priča interesovati javnost ove države? Vjerovatno smo predozirani informacijama o korupciji i kriminalu u Bosni i Hercegovini pa smo zaboravili gdje živimo.  Poznato je u psihologiji da, kada čovjek decenijama živi u društvu kriminalaca i sjecikesa, i sam izgubi pojam o pravim vrijednostima. Počne da razmišlja kao kriminalac, da se oblači kao kriminalac, da se školuje kao kriminalac, da glasa kao kriminalac…

ŠTA JE TO U LJUDSKOM BIĆU

Sve je to poznato, ali još nauka nije utvrdila šta se desi ljudima da u kriminalnom i korumpiranom društvu istražuju, na primjer, kupovinu diploma. Ko bi normalan poslao novinara da pronađe prodavca diploma, da se poveže s njim, da to sve snimi i onda objavi javnosti koju takve stvari uopće ne zanimaju?! Realno, koga sada zanima kako se kupuju diplome? Pa, to svako u ovoj zemlji zna. Odeš u neku od ovih škola koje ti kažu da nikad nije kasno i postaneš varilac, mesar, medicinska sestra ili brat… Šta se tu sada ima istraživati? Kome?

– Daj okreni taj kanal, saće Zadruga. I dodaj mi taj daljinski, šta se igraš… – napašće tako otac svog ljubopitljivog sina koji još nije odlučio koju će školu sebi da kupi.

Nijedan od tri rječnika naroda u Bosni i Hercegovini nema riječi kojim se možemo ispričati našem čitaocu A.M.K. (podatke ne objavljujemo kako ne bismo dodatno uznemiravali našeg čitaoca koji nam se vidno uzrujan javio u inbox), koji nas, iako uzbuđen, zabrinuto pita da li nam je srce na mjestu i imamo li duše. Nasekiran što, kako kaže, “radi nas više niko ne može u Njemačku”, on misli kako smo se “obrušili na jadni narod” i poručuje: “Pa da Bog da vam za hljeba trebalo dzubrad jedna!”

U pravu je, samo ne treba nama za hljeba nego za jahte, vile i skupocjene limuzine. Ali, da sada ne dolijevamo so na svježu ranu.

Skroz razumijemo njegovo razočarenje jer smo svojim nepromišljenim ponašanjem spriječili njega i njemu slične da sa legalno kupljenom diplomom odu u bijeli svijet i pobjegnu odavde. Neki će neodgovorno, kao i mi svojevremeno, pomisliti kako ne može biti “legalno kupljena diploma”, ali izostanak reakcije tužilaštva, pravosuđa, pa i čitavog obrazovnog sistema dokazuje da kupovina diploma u Bosni i Hercegovini nije ilegalna. Ali, gotovo je sada, mi to tada nismo znali i zato poštovani A.M.K. nas opravdano zabrinut pita: “Koliko će sada ljudi da padnu u depresiju?”

Ne znam kako ćemo se mi u Žurnalu nositi s tim saznanjem da smo svojim maloumnim aktivnostima narušili harmoniju bosanskohercegovačke stvarnosti i gurnuli naciju u depresiju, a možda i u…?

Da su sumnje poštovanog čitaoca A.M.K. na mjestu, a da smo mi u Žurnalu ubačeni remetilački faktor, potvrdio nam je još jedan naš čitalac T.T.K. koji nas pita – jesmo li sada zadovoljni?

Naravno da nismo. Nakon što smo mjesecima istraživali pojavu kupovine i prodaje diploma i nakon što su kolege uspjele kontaktirati Senada Pehlivanovića, koji je kolegici Omerović za samo 17 obezbijedio diplomu medicinske sestre, desilo se – NIŠTA! Pehlivanović je na slobodi, oni koji su zajedno s njim to omogućavali i dalje, vjerovatno, štancaju diplome, samo jadnom narodu: HALT! A, mi smo potrošili naše vrijeme i donatorski novac da dokažemo nešto što je ovdje uobičajeno.

Još jednom se redakcija Žurnala izvinjava svima jer smo natjerali Savezno ministarstvo za rad i socijalna pitanja SR Njemačke da više ne prihvata diplome o završenoj medicinskoj školi za opći i pedijatrijski smjer dobivene prekvalifikacijom bilo u državnoj ili privatnoj školi.

ČEMU SKEPTICIZAM

Čini nam se da nikada nećemo saznati ko nam je bacio sihire, kakvo nas je ludilo snašlo, pa smo povjerovali kako će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenuti slučaj trgovine diplomama. Kakvim smo halucinogenim sredstvima bili otrovani pa smo posumnjali u neefikasnost našeg pravosuđa? Ko smo mi da vjerujemo kako godine predano rušenja pravnog sistema ove države nisu urodile plodom? Čemu skepticizam, draga gospodo?

Otkud nama pravo da posumnjamo u namjere Visokog i sudskog tužilačkog vijeća kada je odlučilo da na čelo Tužilaštva BiH postavi Gordanu Tadić koja predano, što kažu – 24/7, radi na tome da otkrije ko je novinarima izvor informacija? Ko smije da narušava decenijama izgrađivan sistem neefikasnosti i prikrivanja kriminala? Eto, našli se mi u Žurnali pametni. Svima je ovakvo društvo dobro, političarima jer imaju neobrazovano biračko tijelo, roditeljima jer ne moraju plaćati školarine, kupovati knjige, ići na roditeljski, nervirati…, djeci jer se mogu igrati, sjediti po kafanama i šiša barovima…

Niko nema ništa protiv ovakvog sistema. Osim nas u Žurnalu! I Švaba koji na kraju nekako uvijek pobijede!