Priče bh. državljana protjeranih iz Hrvatske: “Ima li u BiH džamija i bradonja?”

Nakon što je Hrvatska protjerala desetine bosanskohercegovačkih državljana zbog toga što ih smatra prijetnjom po nacionalnu sigurnost, novinari televizije N1 posjetili su neke od njih i donijeli njihove priče iz Zenice i Travnika.

U mjestu Gračanica živi jedna od desetina osoba koje su protjerane iz Hrvatske. Sve te osobe dobile su rješenja u kojima piše da su prijetnja po nacionalnu sigurnost te zemlje. Iako su te osobe godinama radile i živjele u Republici Hrvatskoj, javlja televizija N1.

Sabahudin Jašarević prijetnja je nacionalnoj sigurnosti Hrvatske, u kojoj je radio posao varioca. Tokom 12 godina rada u susjednoj Hrvatskoj kaže nije napravio nijedan prekršaj. Posjeduje uvjerenje iz oktobra prošle godine da nije osuđivan u BiH. Nakon godina provedenih u susjedstvu, pozvan je na razgovor sa obavještajcima u Hrvatskoj.

“Najviše ih je interesovao sukob Armije BiH sa HVO-om. Pošto sam ja bio pripadnik Armije, pitali su me jesam li ja bio u sukobima sa HVO-im i gdje? Interesovalo ih je da li u BiH ima bradonja i pokrivenih žena, da li se kreću i kuda se kreću. Nizom pitanja bio sam prinuđen da pravim ratni spisak mojih kolega koji su bili u Armiji BiH”, kaže Jašarević.

Nakon što je odbio sarađivati sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dobio je rješenje o protjerivanju iz Hrvatske. Poslije toga već šest mjeseci je bez posla. Njegova četveročlana porodica živi od očeve penzije. Jašarevićeva supruga je invalid, a kćerka student. Sabahudin se obraćao i Invalidsko-boračkoj zaštiti te Ministarstvu za boračka pitanja, ali – bezupješno.

“Obilazim ove firme ovdje u BiH, tražim taj posao tražim zapošljavanje, međutim od toga nema ništa svi su oglušili o tom mom problemu. Nikad mi nisu obrazložili zašto sam ja prijetnja po nacionalnu sigurnost i javno zdravlje u Republici Hrvatskoj. Nikad”, kategoričan je Jašarević.

Sabahudin Jašarević (FOTO: N1)

Dvadeset kilometara dalje u mjestu Mehurići kod Travnika. Još dva državljanina BiH sa skoro identičnim pričama – Semir Aganović i Nermin Spahić također su postali sigurnosna prijetnja u Hrvatskoj. Kažu, na saradnju sa SOA-om nisu pristali. O svemu ne žele govoriti pred kamerama.

“Radio sam 18 godina u Hrvatskoj. U policijskoj postaji u Zadru privodili su me najmanje deset puta. Zvali su me po sedam puta dnevno. Ispitivali su me ideš li u džamiju, šta misliš o ISIL-u, ima li bradonja? Pitali su me o ratu. Nikada mi nisu objasnili zbog čega sam ja prijetnja. Očekivao sam da će biti ta diplomatska protestna nota, ali izgleda da u BiH niko nije nadležan za bilo što. Dobio sam deset godina zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku”, priča nam Spahić.

Aganovića su samo jednom pozvali na razgovor, nakon čega je kaže postao prijetnja.

“Pitali su me idem li u džamiju, šta sam u ratu bio. Pitali su me ima li puno džamija u BiH. Kada smo završili razgovor sa ljudima iz SOA-e, onda kada smo bili na ljekarskom pregledu za posao, kada je čovjeku koji nas je pregledao javljeno da prekine pregled i da ćemo mi biti protjerani iz Hrvatske. Nakon svega sam dobio tri godine zabrane ulaska u Hrvatsku”, kaže Aganović.

Jašarević poznaje najmanje deset osoba koje dijele njegovu sudbinu. Dobio je informacije da se o njemu u firmi u kojoj je radio govori kao o protjeranom zločincu.

“Hoću javno da operem ljagu sa svog imena i prezimena. Hoću da kažem oni isto znaju ko sam ja i šta sam ja. Da sam čovjek koji nikad nikog nije mrzio, čak širio prijateljstvo i neku ljubav. Kola su se slomila na meni, poznaju mene mnogi ljudi, znaju oni ko sam ja i šta sam ja, da nisam ni terorista da nisam ni zločinac”, ističe.

Svi sagovornici zajedničkog su stava da su kolateralna šteta političke igre. Neki od njih ne rade već mjesecima, dok se drugi snalaze na razne načine. Dostupni su tvrde bilo kojoj instituciji da se provjere navodi o njima. Etiketirani ili ne kažu da su sasvim obični ljudi – čiji život mora ići dalje.