Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze – vrijeme je da je nadjačamo

Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze obilježava se svake godine 24. marta, na dan kada je 1882. godine Robert Koh (Koch) svijetu obznanio svoje otkriće uzročnika tuberkuloze, bakterije mycobacterium tuberculosis, za koje je dobio i Nobelovu nagradu za medicinu.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) u izvještaju koji je pripremio tim povodom navodi kako je tuberkuloza bolest stara koliko i čovječanstvo te da su njeni prvi tragovi pronađeni na ostacima egipatskih mumija.

– Iako su lijekovi za njeno liječenje otkriveni još sredinom prošlog stoljeća, do njenog iskorjenjivanja nije došlo zbog okolnosti koje su dominirale u svijetu krajem 20. stoljeća, kao što su nagli porast broja stanovnika, naročito u siromašnim zemljama Azije i subsaharske Afrike, porast siromaštva, ratovi, izbjeglištva, produžen životni vijek stanovništva, pojava HIV infekcije. Tuberkuloze najviše ima u Aziji, subsaharskoj Africi i istočnoj Evropi – navodi se u izvještaju.

Kako se, nadalje, navodi, pozivajući se na Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (“Global TB Report 2017”), procjenjuje se da je u sklopu globalne borbe protiv tuberkuloze u razdoblju od 2000. do 2016. smrtnost od tuberkuloze smanjena za 37 posto, te je spašeno 53 miliona života.

– Premda je ovaj pad smrtnosti ohrabrujući, on nije ravnomjeran među državama i unutar pojedinih rizičnih grupa, zbog čega je tuberkuloza još uvijek globalno jedan od deset glavnih uzroka smrti i vodeći uzrok smrti zbog zaraznih bolesti – navode iz INZ-a.

Procjenjuje se da je u 2016. godini u svijetu bilo 10,4 miliona oboljelih. Iste je godine od tuberkuloze umrlo 1,8 miliona osoba. Oko dvije trećine oboljelih je iz sedam država na području Azije i Afrike (Indija, Indonezija, Kina, Filipni, Pakistan, Nigerija i Južna Afrika), dok evropska regija zauzima posljednje mjesto po broju oboljelih od tuberkuloze (tri posto ukupno oboljelih u svijetu).

– Uprkos tome, tuberkuloza u Evropi i dalje predstavlja relativno čestu bolest, sa oko 60.000 novih slučajeva godišnje, te prosječnom stopom incidencije (učestalosti) od oko 12 na 100.000, uz široki raspon od  2,1 do 76,5 na 100.000. Broj prijava novooboljelih na području EU/EEA se smanjuje za oko četiri posto godišnje, što je daleko od barem 10 posto godišnje, ukoliko se želi postići cilj da se tuberkuloza eliminira do 2030. godine. Eliminacija tuberkuloze na određenom području je postignuta, ako se godišnje bilježi manje od jednog oboljelog od tuberkuloze na milion stanovnika – podsjećaju iz INZ-a.

U osvrtu na stanje u Zeničko-dobojdkom kantonu (ZDK), dr. Alis Kozica iz Službe za epidemiologiju INZ-a navodi kako je u ovom kantonu u posljednje tri godine stopa kretanja oboljelih od tuberkuloze na 100.000 stanovnika (MB/100.000) od 11 do 60 na 100.000 stanovnika i da najveći dio ukupno oboljelih čine osobe u dobi iznad 45 godina, te da, prema spolnoj strukturi, oboljelih oko 40 posto čine žene, a ostatak oko 60 posto muškarci.

U 2018. godini, prema prijavama upisanim u registar za tuberkulozu, ukupno je 101 oboljeli od tuberkuloze, a najveći udio oboljelih od tuberkuloze čine osobe u dobi od 65 godina i stariji. Po spolnoj strukturi oboljelo je oko 30 posto žena i 70 posto muškaraca.

ZDK sa stopom oboljevanja od 28,1 na 100.000 stanovnika nalazi se u evropskom prosjeku, ali postoje značajne razlike među pojedinim gradovima ZDK, pa je tako najviša stopa oboljevanja od tuberkuloze u Olovu (74,06 na 100.000), a najniža u Visokom (10,16 na 100.000).

Iz INZ-a ističu kako tuberkuloza može zahvatiti bilo koji organ u tijelu, te da su to najčešće pluća.

– Osoba je zarazna za okolinu ako ima aktivnu tuberkulozu, što znači da u svom iskašljaju ima mikroskopski vidljive tuberkulozne mikobakterije koje kašljanjem, kihanjem, govorom ili pjevanjem može prenijeti na svoje bližnje. Bliski kontakti su osobe s kojima je bolesnik svakodnevno u kontaktu poput članova porodice, bliskih prijatelja ili kolega na radnom mjestu – pojašnjava dr. Kozica.

Istovremeno, precizira kako bolesnici s tuberkulozom koji nemaju mikroskopski vidljive uzročnike u iskašljaju nisu zarazni za okolinu, ali da se moraju liječiti, da ne bi došlo do daljnjeg širenja bolesti na druge organe poput mozga, bubrega, kralježnice odnosno do razvoja teških oblika tuberkuloze kod koje su bolešću zahvaćena dva ili više organa, što može završiti smrtnim ishodom.

Oboljeli s izvanplućnim oblikom tuberkuloze u pravilu nisu zarazni za okolinu.

Procjenjuje se da je danas u svijetu uzročnikom tuberkuloze zaraženo oko dvije do tri milijarde ljudi, od kojih samo pet do deset posto inficiranih razvije aktivnu bolest.

Iako od tuberkuloze može svako oboljeti, neka medicinska stanja povećavaju rizik njenog razvoja, kao što su infekcija HIV-om, imunosupresivna terapija (npr. anti-TNF lijekovi, kortikosteroidi, imunosupresivni lijekovi nakon transplantacije), maligne bolesti, alkoholizam, zloupotreba droga, nikotinizam, šećerna bolest, hronično zatajenje bubrega…

Povećani rizik od tuberkuloze postoji i kod osoba koje su smještene u neke od ustanova kao što su skloništa za beskućnike, zatvori, psihijatrijske bolnice, ustanove za starije i nemoćne…

Treba istaći i da je tuberkuloza je potpuno izlječiva bolest, ali i da je liječenje po pravilu dugotrajno.

– Predstoji još mnogo posla da bi se eliminirala tuberkuloza do 2030. godine, kako je Svjetska zdravstvena organizacija zacrtala u svojim strateškim dokumentima. Stoga je Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze prilika da se još jednom naglasi da tuberkuloza nije bolest koja se događa nekom drugom, te da svako od nas može oboljeti. Pritom treba imati na umu da nikada kao danas nismo imali toliko velik udio populacije starije životne dobi, kao ni imunokompromitiranih osoba (osobe sa oslabljenim imunitetom), kod kojih je rizik razvoja tuberkuloze veći. Isto tako, današnje gotovo neograničene mogućnosti putovanja te izraziti migracijski procesi kojima svjedočimo posljednjih godina utiču i na epidemiologiju tuberkuloze – navodi dr. Kozica.

Sve su to razlozi zbog kojih ljekari moraju misliti i na tuberkulozu kada u svojoj svakodnevici pred sobom imaju pacijenta s kliničkim simptomima i/ili znakovima kompatibilnim s tuberkulozom, naročito ako pri tome njihovi pacijenti još imaju i neke pomenute rizične faktore, upozoravaju iz INZ-a.