Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Dnevno pije 5,7 litara vode

Studentica se toliko znoji da joj se zimi zaledi odjeća

sophie3

Kad priča o svom problemu, Sophie ističe kako se znoji toliko da joj gotovo nikad nije udobno

Studentica komunikologije iz Teksasa Sophie Dwye (20) pati od hiperhidroze ili pretjeranog znojenja, poremećaja zbog kojeg se znoji 10 puta više nego prosječna osoba, a koji joj je dijagnosticiran još u djetinjstvu, nakon što su joj se djeca u vrtiću rugala jer su mislili da se pomokrila u gaće.

Njeno je znojenje toliko ozbiljno da joj se zimi na hladnoći odjeća zamrzne, a da bi nadoknadila izgubljenu tekućinu dnevno mora popiti 5,7 litara vode.

Znoji se uglavnom na području dlanova, tabana i ispod pazuha, a nosi samo crnu i bijelu odjeću. Od ovog poremećaja navodno u Velikoj Britaniji pati jedna do tri osobe od njih sto, a u SAD-u oni koji imaju ovo stanje čine 2,8 posto ukupne populacije. Kad priča o svom problemu, Sophie ističe kako se znoji toliko da joj gotovo nikad nije udobno.


– Zime su ipak najgore jer se znojim iako se s mene cijedi hladna voda – kaže. Dodaje kako zna da se mora toplo obući, ali i da unaprijed zna da će joj znoj ‘probiti kroz slojeve odjeće’, te da da ju to čini vrlo nesretnom.

Njeni roditelji, William koji radi za NASA-u i majka Heidi kažu kako se već s dvije godine Sophie počela nekontrolirano znojiti, toliko da ju malo starija sestrična nije htjela uzeti za ruku jer joj je bilo ‘odvratno’. No kako se i William znojio nešto više nego je uobičajeno, mislili su da je na oca i tome nisu pridavali previše pažnje. Kad misli o školi, Sophie se sjeća kako je stalno brisala ruke o odjeću, no i dalje su bile mokre.

– Ostavljala sam lokve iza sebe i druga se djeca nisu htjela družiti sa mnom – kaže Sophie prisjećajući se kako ju je jednom učiteljica pitala ‘je li imala nezgodu kad je tako mokra’.

– Naravno da su se druga djeca smijala, imali smo osam godina. Grozno mi je bilo – kaže.

Nakon toga su je roditelji odveli ljekaru i dijagnosticirana joj je hiperhidroza, pretjerano znojenje nekih dijelova tijela – u njenom slučaju stopala, dlanova i pazuha, koje se javlja u djetinjstvu. A zbog ovog je poremećaja dobila još neka neugodna stanja, poput kožnog ekcema na stopalima.

– Već su mi se nekoliko puta pokvarili kompjuter i mobitel zbog mokrih ruku, a s vožnjom se stalno mučim jer mi volan bježi – ispričala je Sophie koja priznaje da se oduvijek htjela školovati za doktoricu, ali kako zna da za nju to nije opcija. Jer, kaže, ko bi htio da ga neko s ljepljivim rukama pregledava, a kamoli s rukama s kojih se znoj cijedi.


Prepisani su joj brojni tretmani, uključujući i iontoforezu gdje su ruke u vodi i tretira ih se električnim podražajima, no ništa joj nije pomoglo. Vjerovatno bi joj pomogao tretman s botoksom koji rade plastični kirurzi, ali njega si ne može priuštiti, budući da košt oko 1.500 dolara i ponavlja se svakih šest mjeseci.

Sophie se nastoji prilagoditi svojoj bolesti, sa sobom uvijek nosi nešto da se obriše i nosi samo određenu vrstu odjeće.

– Nikad me nećete vidjeti u sivom, a crno i bijelo nosim jako rijetko jer se u tim bojama mrlje od znoja najbolje vide. Odjeću biram pažljivo, treba mi neki materijal o koji se mogu obrisati, a da se ne vide mokre fleke odmah – kaže Sophie koja i kad je vani s prijateljima redovito odlazi u WC da osuši ono što je na njoj. Ni izlasci joj nisu bili lagani.

– Sjećam se jednog spoja kad je dečko, nakon što sam mu rekla za svoj problem jer uvijek to odmah spomenem, cijeli spoj samo o tome pričao i pokušavao se šaliti na temu znojenja, do te mjere da sam mu mislila reći da promijeni temu. Ne volim kad me se definira mojim stanjem, kao da je to najvažnija stvar o meni – kaže Sophie koja je u srednjoj školi napokon stvorila prijateljstva s nekolicinom ljudi koji nisu na njoj vidjeli samo njen poremećaj.

Ona se s tim pokušava i šaliti pa kaže da se osjeća kao superheroj jer joj ruke postanu mokre ako samo misli na znojenje.

– Da, to je najjadnija moć ikad, ali eto – kroz smijeh kaže Sophie koja ističe da svako s nekim poremećajem koji se ne može promijeniti kao što je njen može ili biti jadan ili preuzeti kontrolu nad svojim stanjem.

– Želim o tome otvoreno pričati, nemam se čega sramiti jer ću ionako cijeli život provesti s tim, zašto da onda bježim od toga – zaključuje Sophie koja i na društvenim mrežama otvoreno priča o svom problemu.