Druga strana EYOF-a: Veleslalom kroz tendere

Dva grada i jedan san, slogan je ovogodišnjeg Evropskog omladinskog olimpijskog festivala (EYOF) održanog u Sarajevu i Istočnom Sarajevu. Sedam dana od zatvaranja Festivala, malo ko želi da govori o tome da je taj san koštao osam miliona eura i na šta je novac utrošen.

Prvi ljudi Sarajeva i Istočnog Sarajeva, Abdulah Skaka i Nenad Vuković, više vole da kažu kako je ovogodišnji EYOF najbolje organizirani do sada.

Međutim, gradonačelnik Skaka danima izbjegava govoriti za Radio Slobodna Evropa (RSE) o načinu na koji su utrošena sredstva, dok RSE iz nadležnih službi ova dva grada – i pored obećanja – nisu odgovorili na pismene upite o tenderima vezanim za organizaciju Festivala.

Gradonačelnici Skaka i Vuković nisu se pojavili ni na konferenciji za novinare povodom završetka EYOF-a, održanoj u četvrtak, na kojoj su bili najavljeni.

Prema podacima koje je novinarima iznio direktor EYOF-a Senahid Godinjak, Festival je koštao oko osam miliona eura, od čega je na infrastrukturu potrošeno oko dva miliona i 250 hiljada, a oko šest miliona eura na organizacioni dio sedmodnevnog sportskog događaja.

“To su zvanični podaci s kojima mi baratamo i vrlo su transparentni od samog početka”, rekao je Godinjak.

Međutim, iz organizacija koje se bave praćenjem procedura javnih nabavki kažu da su od samog početka priprema za EYOF 2019. godine, potrošnju novca pratile netransparentnosti.

Poznato je da je sredinom prošle godine radna grupa Ministarstva civilnih poslova BiH utvrdila je kako je 100.000 eura određenih za Festival potrošeno nenamjenski. Potom su na red došli veliki poslovi.

Najveći od njih, ceremonija otvaranja Festivala na stadionu Koševo, dodijeljena je konzorciju koji čine firme Monogram d.o.o. Sarajevo i samostalna radnja BMS iz Vogošće. Firma Monogram osnovana je u februaru 2018. godine i ovo im je bio prvi zvanični posao.

U planu javnih nabavki cijena organizovanja bila je oko 170.000 eura, dok je završna cijena sa PDV-om iznosila preko 450.000 eura”, podsjeća Azra Atagić-Ćatović, direktorica poslovnog portala Akta.ba.

Ona smatra da je tenderska procedura za ovaj posao morala biti raspisana znatno ranije.

“Mogli su raspisati prije dvije godine, pa da bude transparentna i da se prijavi znatno više organizacija, a isto tako te organizacije su mogle ponuditi možda i povoljniju cijenu za organiziranje takvog jednog događaja”, kaže za RSE Atagić-Ćatović.

Iz organizacije Transparency International upozoravaju i na tehničke uslove ovog tendera koji je dodijeljen pomenutom konzorciju kao jedinom ponuđaču. Konkretno, upitno je iskustvo firme Monogram.

“Čak je i u javnoj nabavci bio uslov da je u protekle dvije godine, odnosno u kraćem periodu ako je firma osnovana prije manje od dvije godine, morala imati iskustvo u organizaciji najmanje dva događaja koji su u vezi sa ovim predmetom nabavke. Ova firma, bar prema podacima sa portala javnih nabavki, takvo nešto nije radila za javne organe. Da li je privatno – to ne znamo”, kaže Damjan Ožegović, projektni istraživač Transparency Internationala.

RSE je pokušao doznati više od direktorice firme Monogram Alme Švrakić, no ona nije željela razgovarati o ovoj temi.

U telefonskom razgovoru kazala je RSE da je njena firma organizovala brojne događaje i uputila RSE da provjeri o kojim poslovima je riječ.

Međutim, to nije moguće jer na internetu RSE nije mogao pronaći stranicu Monograma. Poznato je da je ova firma radila tek predizborni spot za Stranku demokratske akcije (SDA), što je medijima potvrdio visoki funkcioner te partije, Halid Genjac.

Kada je u pitanju ceremonija zatvaranja EYOF-a, iz Gradske službe Istočno Sarajevo do dana objave ovog teksta nisu odgovorili na upit RSE – na šta je tačno potrošeno oko 125.000 eura odvojenih iz budžeta ovog grada.

U telefonskom razgovoru je RSE kazano da je poslove organizacije ceremonije zatvaranja EYOF-a dobila firma ProEvent iz Sarajeva, a poznato je da su tokom ceremonije pjevala dva benda iz susjedne Srbije. Odgovor na pitanje – koliko novca iz budžeta im je dodijeljeno za to – iz gradske uprave RSE nisu dostavili.

Nisu sporni samo tenderi vezani za ceremonije otvaranja i zatvaranja Festivala.

Poslovni portal Akta.ba pratio je proceduru dodjele svih tendera i uvidjeli su brojne netransparentnosti.

“Prvo što su, prema planu javnih nabavki, cijene svih usluga bile puno manje, dok su cijene dodijeljenih ugovora znatno premašile vrijednosti. Za hotelske usluge plan je bio da se utroši 450.000 eura. Utrošeno je više od 1,25 miliona eura. Plan je bio da se tender raspiše u julu, iako se već i tad znalo ko će ga dobiti, a raspisan je tek u decembru 2018. godine”, kaže Azra Atagić-Ćatović.

Kada je u pitanju smještaj za učesnike EYOF-a, sagovornica RSE pita kako je moguće da je tender za nabavku hotelskih usluga raspisan zadnjeg dana prošle godine, a u medijima se informacija gdje će biti sportsko ili olimpijsko selo pojavila još u junu.

Senahid Godinjak, direktor EYOF-a, kaže da su odluku izboru olimpijskog sela donijeli gradovi domaćini zajedno sa Evropskim olimpijskim komitetom.

“To je bio jedan od uslova zašto prvi put nismo uspjeli da realiziramo EYOF. Zato što je bila planirana gradnja studentskih domova koja se nije desila planiranom dinamikom i onda se moralo ponuditi alternativno rješenje gdje bi takmičari eventualno mogli biti smješteni”, rekao je Godinjak.

Na pitanje novinarke RSE – da li to znači da je prvo donesena odluka gdje će biti olimpijsko selo, pa tek onda raspisan tender – Godinjak je odgovorio da su svi tenderski zahtjevi i procedure raspisani u skladu sa zakonom o javnim nabavkama.

Uvidom u raspisane tendere na službenoj stranici EYOF 2019. je RSE je doznao i da je javni poziv za dostavljanje ponuda za stavku “ostale hotelske usluge”, čija je vrijednost oko 290.000 eura, raspisan krajem januara ove godine i zatvoren tek 8. februara, dva dana prije otvaranja Festivala. Slično je bilo i s nekolicinom drugih javnih nabavki.

“Za nabavke nekih 200 do 250.000 eura svi su tenderi bili raspisani deset dana pred samo održavanje EYOF-a, a tu su usluge štampanja, nabavke medalja, nabavke balona od 25.000 eura, koje je nemoguće isporučiti u tako kratkom periodu”, navodi Atagić-Ćatović.

Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo ističe kako je problem u sistemu javnih nabavki u tome što Bosna i Hercegovina ima propise koji dozvoljavaju različite vrste nezakonitog ponašanja ili predviđaju jako niske kazne za prekršioce.

“Imate cijele rupe u zakonu koje nisu regulisane na način da neko bude kažnjen. S druge strane, to pitanje kaznene politike je nešto što predstavlja veliki problem. Mi imamo maksimalnu predviđenu kaznu za odgovorna lica u ugovornim organima od 1.500 eura i 7,5 hiljada eura za pravno lice, odnosno instituciju koja zloupotrebljava sistem javnih nabavki. Ukoliko mi govorimo o milionskim nabavkama, možete shvatiti apsurd te situacije”, kaže Miraščija.

Jedno od rješenja za ovakav sistem javnih nabavki, jeste i da pravosudni organi počnu raditi svoj posao, mišljenja je Miraščija.

On smatra da uredi za reviziju institucija BiH, pored nevladinih organizacija i medija, kontinuirano upućuju na velike zloupotrebe novčanih sredstava u sistemu javnih nabavki i zajedno sa relevantnim dokazima to svakodnevno objavljuju u svojim izvještajima.

“No i dalje nema niti jednog postupka za utvrđivanje odgovornosti u takvim slučajevima”, podsjeća Miraščija i navodi jedan od primjera: “U nabavci ličnih dokumenata iz 2015. godine je, prema izvještaju Ureda za reviziju institucija, pronevjereno više od 25 miliona eura. Mi ni dan-danas nemamo odgovore iz pravosudne zajednice”.

Već sada je sigurno da je nakon Festivala ostala mala ekonomska dobit za oba grada. Najveći dio novca od osam miliona eura dobile su privatne kompanije i hoteli. Građanima će ostati tek nova ledena ploha i renovirana nordijska staza.

Budući da su se organizatori EYOF-a stalno pozivali na Olimpijadu iz 1984. godine, vrijedi podsjetiti da je ta manifestacija završena sa suficitom, te da su Sarajevu ostala izgrađena dva stambena naselja i borilišta za gotovo sve zimske sportove.

“Vjerujem da se moglo puno bolje utrošiti novac poreznih obveznika. Iza svake olimpijade, sportskog događaja, u koji država ulaže novac, ostane nešto u amanet budućim generacijama – je li to olimpijsko selo, je li to Mojmilo, kao što je bilo iza Olimpijade 1984. godine. Vjerujem da su za ovaj novac utrošen za hotelski smještaj, da su na vrijeme krenuli sa izgradnjom, mogli da obnove Dom penizonera koji bi ostao budućim generacijama, penzionerima ili studentima, za upotrebu”, zaključuje Azra Atagić-Ćatović.