Minhenska konferencija
Neslaganja umjesto jedinstva: Duboke razlike sa Trumpovom Amerikom
“Ljudi ne razgovaraju jedni s drugima, niti jedni drugima, razgovaraju jedni kroz druge”
Minhenska konferencija o sigurnosti okupila je rekordan broj diplomata i najbrojniju američku delegaciju ikada, no uprkos evropskim nadanjima za poboljšanje transatlantske saradnje sastanak je samo još više naglasio duboke razlike sa Trumpovom Amerikom oko niza ključnih pitanja za svijet, upozoravaju mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.
Konferencija o nesigurnosti
“Minhenska konferencija o sigurnosti – forum uspostavljen tokom Hladnog rata s ciljem razgovora o sigurnosnim prijetnjama i izazovima – nikada nije bio događaj za osobe slabog srca. Ipak, raspoloženje na ovogodišnjem, 55. po redu skupu, najbolje bi bilo opisati kao pogrebno”, napisao je američki politički portal Politiko (Politico), ističući da su transatlanske razlike ogoljene i da je ovogodišnja konferencija o sigurnosti izgledala “više kao transatlanski reality show.”
“Ljudi ne razgovaraju jedni s drugima, niti jedni drugima, razgovaraju jedni kroz druge”, rekla je Ana Palasio (Palacio), bivša španska ministrica vanjskih poslova koja već više od 20 godina prisustvuje konferenciji.
Politico piše da iako nije tajna da su Evropljani i Amerikanci u sukobu oko liste problema (uključujući iranski nuklearni sporazum, klimatsku politiku, trgovinu i posvećenost NATO-u), interakcija između dvije strane u Minhenu, predstavlja upozorenje prema kojem “otuđenje prijeti iščašenju transatlantske sigurnosne alijanse” – u vrijeme rastuće nestabilnosti.
Uoči konferencije, Evropljani su se nadali da će okupljanje, na koje su Amerikanci poslali do sada najbrojniju delegaciju, označiti prekretnicu. No, kako piše Politiko, čak i veliki kongresni kontingent, među kojima je bio i veliki broj demokrata, nije mogao prikriti činjenicu da američka vanjska politika ostaje čvrsto u rukama predsjednika Donalda Trampa(Donald Trump).
Ako je ovogodišnja tema: “Velika zagonetka: Ko će sakupiti djeliće?”, zapravo bila pokušaj organizatora da podstakne zajedništvo – pala je, naglašava Politiko. “Ideja kako je to poziv na akciju – da uradimo šta tačno?”, upitala je Palacio. “Ne znamo šta da radimo.”
Sam u kući
Britanski Gardijan (The Guardian) piše da je njemačka kancelarka Angela Merkel, u govoru na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti, kritikovala američki izolacionizam i da je pozivala na rješenja od obostrane koristi.
“Angela Merkel usmjerila je vatru na američku politiku upozorivši američkog predsjednika Donalda Trampa da Evropa ne smije biti isključena iz razgovora o budućem nuklearnom razoružanju, Siriji ili trgovini”, navodi list.
Kancelarka je govorila na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti u subotu, neposredno prije američkog potpredsednika Majka Pensa (Mikea Pencea) koji je insistirao: “Prvog puta Amerika nije podrazumijevala samo Ameriku.”
Pence je također “prozivao” Evropu, rekavši da je vrijeme da se povuče iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, optužujući Iran da pokušava počiniti novi holokaust. On je također zahtijevao da EU učini korak naprijed za slobodu i da prizna Huana Guaida (Juan Guaidó) kao jedinog legitimnog predstavnika Venecuele. U beskompromisnom govoru, on je takođe pozvao Njemačku da poveća svoju potrošnju na odbranu i odustane od plana za izgradnju novog gasovoda od Rusije – “Sjevernog toka 2”.
Gardijan piše da u Merkelovom govoru, isprekidanom aplauzom koji je uglavnom bio odsutan na Pensovom obraćanju, odlazeća kancelarka je efektivno osporila Trampovu svjetsku viziju praktičnim pobijanjem nacionalističkog izolacionizma. Naime, Merkel se osvrnula na Trampovu jednostranu odluku o povlačenju američkih trupa iz sjeverozapadne Sirije, pitajući se da li će ta politika ojačati Rusiju i Iran da utiču na situaciju na terenu. Merkelova je izjavila da je svaki dan bila kritikovana zbog svoje podrške za nuklearni sporazum u Iranu, ali je pitala da li je korisno za zajednički cilj Zapada “da poništi jedini postojeći sporazum s Iranom, ili je to mala poluga za održavanje pritiska na druga pitanja? To je taktičko pitanje”.
Govoreći o ruskoj i američkoj odluci da otkažu sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) iz 1987. godine, ona je rekla: „Razoružanje je nešto što se tiče svih nas i gdje bismo, naravno, bili oduševljeni ako bi se takvi razgovori održali ne samo između SAD, Evrope i Rusije, ali i sa Kinom.” Također je pozvala Trampa da shvati važnost NATO-a kao simbola nečeg dubljeg od sigurnosti. „Moramo razmišljati u umreženim strukturama. Vojna komponenta je jedna od njih. NATO nam treba kao sidro stabilnosti u olujnim vremenima. Potrebna nam je kao zajednica vrijednosti”, kazala je njemačka kancelarka.
“Upozoravajući na kolaps međunarodnog poretka na sitne dijelove, Merkelova je citirala američkog republikanskog senatora Lindsi Grejema (Lindsey Graham), koji je rekao: “Multilateralizam može biti komplikovan, ali je bolji od svakog osamljenog ostanka u kući.”
Minhen ili Rekvijem za Zapad
Rodžer Koen (Roger Cohen), kolumnista Njujork tajmsa (The New York Times), ističe da “Tramp nikada nije naišao na multilateralizam koji ne prezire”, te navodi da multiletarizam nije bio politika samo za poslijeratnu Njemačku, već suštinsko uvjerenje da se historija ne smije ponoviti – izgradnjom svjetskog poretka utemeljenog na pravilima usidrenim kroz međunarodne organizacije, uključujući Evropsku uniju i NATO.
“Odnos koji je usidrio svijet i koji je Minhenska konferencija o sigurnosti pokušala poduprijeti je iscrpljen. Zbog toga je Volfgang Išinger (Wolfgang Ischinger), bivši njemački ambasador u SAD, u svojim pozdravnim napomenama spomenuo “preustroj suštinskih dijelova međunarodnog poretka” i “vakuum vodstva”.
No, ko nosi zastavu liberalizma i njegovih vrijednosti sa vojnicima autokratskih ubjeđenja – Vladimirom Putinom u Rusiji, Si Đinpingom (Xi Jinping) u Kini, Redžepom Taipom Erdoganom u Turskoj i Donaldom Trampom u Sjedinjenim Državama?”, napisao je Koen dodajući da Evropljani nemaju puno ponuditi – francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) i Merkelovu, no “on je u žutim prslucima, a ona je na zalasku.”
NYT piše da posebna slutnja minhenske konferencije leži u činjenici da se “sonderweg” (specijalni put) ili (labavo) neuračunljiv put Trampove Amerike dogodio baš kada je i Evropa razbijena – Brexit je za samo nekoliko sedmica, a u Francuskoj, Njemačkoj i Španiji glavne političke stranke gube moć ili se raspadaju, izazvane nacionalističkim ksenofobima – ostavljajući fragmentiranu političku topografiju.
“Tramp favorizira takvu fragmentaciju jer vjeruje da će oslabljene evropske sile imati veću sklonost njegovom nasilničkom stavu da ‘pobjedniku ostaje sve’.
Evropljani nemaju iluzija o tome. Stari poredak izlizan je do tačke raspada. Bio je zasnovan na uvjerenju da riječi imaju značenje, a u slučaju Trampa nemaju, što podcrtava njegovo proglašenje vanrednog stanja na južnoj granici sa Meksikom. Bez značenja, zakona, bez ugovora, vrijedi koliko i papir na kojem je napisano. To je prava opasnost s kojom se suočava Zapad”, zaključio je kolumnista Njujork tajmsa.