Sjeverna Makedonija i NATO potpisali istorijski pakt

Republika Makedonija čekala je na ovaj dan punih 26 godina. Za malu, izolovanu balkansku zemlju, postati članicom najjače vojne alijanse na svijetu uvijek je bilo pitanje opstanka. Na unutrašnjo-političkom planu to znači veću etničku i socijalnu koheziju, dok je na spoljno-političkom planu to garancija očuvanja granica u odnosu na susjedne zemlje. Nije slučajno što je makedonski parlament glasao za Deklaraciju o ulasku u NATO 1993. godine – krvavi ratovi u drugim bivšim jugoslovenskim republikama nikada nisu stigli do njenih granica, ali je opasnost uvijek bila prisutna, piše Deutsche Welle.

Pa opet, Republika Makedonija nikada neće doživjeti svoje najveće dostignuće. Zvuči paradoksalno, ali posljednji dani te zemlje su izbrojani. Čak i internet stranica NATO-a danas ne spominje svog budućeg člana pod njegovim imenom: “U srijedu 6. februara 2019. godine, stalni predstavnici 29 zemalja članica Sjeverotlanskog saveza su potpisali Protokol o pridruživanju Skoplja NATO-u.” A Skoplje je, naravno, glavni grad zemlje.

Do kraja ove sedmice, kada grčki parlament ratificira Protokol o pridruživanju, “nova zemlja”: Republika Sjeverna Makedonija će biti predstavljena svijetu.

Da li je vrijedilo?

To je cijena, koju je Makedonija morala da plati da bi se pridružila klubu. Za mnoge građane u zemlji – bila je previsoka. Srećom za trenutne političke donosioce odluka – nije. Trebalo je mnogo hrabrosti i političke volje u Skoplju i Atini da se riješi takozvani „spor oko imena”, koji je još od 2008. godine blokirao pristupanje Makedonije NATO-u i EU i decenijama trovao odnose između Makedonaca i Grka.

Mnogi se još uvijek pitaju: Da li je vrijedilo promijeniti ime zemlje i trgovati dijelom identiteta i istorije za članstvo u NATO-u?

Vrijedilo je! Ne samo zato što se time garantuje stabilna i prosperitetna budućnost zemlje, već i zato što se, barem zasada, zatvara poglavlje vječnih istorijskih balkanskih sukoba između zemalja susjeda. To daje šansu novim generacijama da prestanu kopati po istorijskim rovovima i počnu planirati budućnost.

U širem kontekstu Balkana i jugoistočne Evrope ulazak (Sjeverne) Makedonije u NATO trebao bi konačno staviti ad acta „makedonsko pitanje”, koje je predugo opterećivalo region. Pored toga, ulazak ove zemlje u NATO poboljšava stabilnost u regionu u vremenima kada duhovi prošlosti ponovo prijete da izađu iz boce, posebno u svjetlu očekivanog konačnog rješenja za Kosovo.

Uspješna priča na Zapadnom Balkanu ?!

(Sjeverna) Makedonija nema vojsku i njen godišnji bruto-društveni proizvod (BDP) je bliži jednom nerazvijenom njemačkom gradu, nego nekoj naprednoj zapadnoj naciji. Ali i SAD i vodeće evropske zemlje su odavno priznale da je pridruživanje ove zemlje zapadnom savezu mnogo značajnije od rizika izbijanja još jednog balkanskog sukoba. Činjenica da je Sjeverna Makedonija rijedak primjer (manje-više) funkcionalne multietničke demokratije u nestabilnom regionu, je razlog više za njeno buduće članstvo u NATO-u. U ekonomskom ili vojnom kontekstu ova zemlja uopšte ne nudi neke prednosti, ali u kontekstu sadašnjih geopolitičkih interesa (Rusija, Kina) i poruke o uspješnom rješavanju konflikta koja se šalje u susjedne zemlje (Srbiju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu) – to bi se moglo pokazati izuzetno važnim korakom.

Za (Sjevernu) Makedoniju danas počinje novo poglavlje. Zemlja se i dalje suočava sa mnogim preprekama i teškim zadacima. Potrebne su reforme u svim segmentima društva, potrebno je da zemlja ojača unutrašnju koheziju i potrebna joj je ekonomija koja proizvodi nešto drugo osim odliva mozgova. Ako Evropska unija u junu, paralelno sa pristupanjem NATO-u, odluči da konačno otvori proces pregovora o učlanjenju sa Sjevernom Makedonijom, to bi mogao biti tek početak uspješne priče na odavno zaboravljenom Zapadnom Balkanu.