Jasmin umro u 23. godini, siromaštvo i bolest pritisli porodicu

Jasmin Redžić (23), mještanin Gornje Puharske u Prijedoru, umro je nakon kraće bolesti, koja je iznenadila sve one koji su poznavali ovog mladića. Tragedijom shrvana porodica, komšije i prijatelji, koji će prerarno preminulog mladića pamtiti po dobroti i kao nekoga ko je uvijek, i pored teške porodične situacije, bio spreman na šalu, oprostili su se od njega na dženazi u ponedjeljak na mjesnom mezarju u Gornjoj Puharskoj, piše Dnevni avaz.

Kako je ispričala njegova sestra Arnela Redžić, Jasmin je podlegao od jake upale mozga nedugo nakon bolničkog zbrinjavanja u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjoj Luci. Više detalja znat će kad stignu nalazi, ali Arnela kaže da se njen brat, koji je ranije bio potpuno zdrav, posljednji mjesec i po liječio od upale pluća, praćene teškim i upornim kašljem.

– Nije imao temperaturu, ali je strašno kašljao. Uzimao je antibiotike, bio nekoliko puta na slikanju pluća, na inhalaciji, infuziji, ali kašalj nije prestajao – govori Arnela i dodaje da je, nakon posljednje kontrole u četvrtak, upućen u bolnicu u Prijedoru.

Trebao je to, prema Arnelnim riječima, biti jedan rutinski pregled, ali su ga u bolnici zadržali zbog kašlja i odatle iste večeri oko ponoći, u stanju vještačke kome, hitno prebacili na daljnje liječenje u Banju Luku, gdje je preminuo 2. februara.

Da sve bude gore, nad porodicom se nadvila teška sirotinja. Žive u nedovršenoj kući, odnosno u samo dvije opremljene sobe borave roditelji preminulog Jasmina, majka Fatima i otac Enver, braća Senad i Enel, sestra Arnela i bratić Anel. Sestra Jasmina sa suprugom živi u Zagrebu.

– Očajni smo, cijela porodica. Otac, koji je bio najviše vezan za njega, ne progovara. Jednostavno, nije isti, majka guta suze i potpuno je izgubljena, ni braći nije lako. On je bio naša dobrica, naša nada i nismo vjerovali da će se to tako završiti – kaže Arnela.

Arnela tješi uplakanu majku Fatimu

Tiha i skromna, dostojanstvena u boli koja je snašla njenu porodicu, ne moli za pomoć, ali Redžićima pomoć zaista treba. Prepoznali su to već neki dobri ljudi, poput Almire Redžanović, koja je putem Nijaza Huremovića inicirala akciju pomoći Redžićima, kao i Irfana Cepića i njegove porodice, komšija i drugih ljudi, koji, saznavši za tragediju, zovu i nude pomoć, a kojima je ova nesretna porodica neizmjerno zahvalna.

Nedovršena kuća Redžića

Majka imala meningitis, brat sa 13 godina doživio moždani udar

– Majka Fatima preležala je prije godinu meningitis i ostale su posljedice. Velikih problema sa zdravljem ima i sestra Jasmina, koja se liječi u Zagrebu. Otac Enver je preživjeli logoraš i od trauma potpuno nesposoban za bilo kakav rad. Brat Senad imao je kao 13-godišnjak moždani udar – opisuje Arnela Redžić pretešku sudbinu svoje porodice.

Pomoć u adaptaciji potkrovlja ovoj porodici najavili su i iz Humanitarne organizacije “Humano brdo 2010”. Svi oni koji se žele uključiti u akciju pomoći Redžićima u ovim najtežim trenucima, mogu pozvati Arnelu na broj telefona 065 742 340