krv pala zbog bmw-a
Šta je maloljetni J. Dž. kazao istražiteljima nakon što je izrešetao druga
Nakon informacije o stravičnom zločinu, Mostar je jučer brujao o tome kako je J. Dž. počinio ubistvo slično kao i njegov otac
Policijski istražitelji, pripadnici Sektora kriminalističke policije MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, jučer su ispitivali okolnosti pod kojima se preksinoć u 19.30 sati dogodilo stravično ubistvo. Tada je J. Dž. (17) iz automatske puške ubio svog vršnjaka i prijatelja D. V.
Nedugo nakon ubistva, na nekadašnjem rudarskom kopu Vihovići iznad Mostara, počelo se špekulisati da je motiv ubistva novčani dug.
Iz izvora bliskog istrazi Dnevni avaz saznaje da je J. Dž., koji se navodno pješice zaputio do Policijske uprave Mostar s Vihovića, gdje je prijavio da je ubio svog prijatelja, ispričao da su njih dvojica zajedno prodali automobil BMW, nakon čega je novac uzeo D. V.
Dogovor je bio da novac podijele, ali J. Dž. duže vrijeme od svog prijatelja nije dobio ništa. To više, ispričao je, nije mogao podnijeti. Bilo mu je prekipjelo da čeka novac, pa je svog prijatelja pozvao da se nađu na Vihovićima. Kada je D. V. došao, on ga je iz automatske puške izrešetao sa, pream istom izvoru, četiri hica dok se nalazio u automobilu Hyundai.
Istražitelje je nakon njegovog priznanja iznenadilo odsustvo skoro bilo kakve emocije.
Bio je tako hladan, da je nakon priznanja odmah tražio da jede, kazavši da ne može obuzdati strašnu glad.
Ipak, jučer su ga cijeli dan, u prisustvu psihologa i socijalnog radnika, saslušavali istražitelji, koji preksinoć na mjestu zločina nisu ostali ravnodušni nad prizorom izrešetanog 17-godišnjaka.
Pronađena puška
Uviđaj je trajao skoro do ponoći, a na licu mjesta nađena je puška kojom je počinjeno ubistvo, te su izuzeti brojni tragovi koji će biti poslani na vještačenje.
U Gradskoj mrtvačnici Bijeli Brijeg jučer je obavljena obdukcija ubijenog D. V. Također, u krugu sjedišta MUP-a HNK rađena su vještačenja na automobilu Hyundai.
Zvaničnih informacija o svirepom ubistvu jučer iz MUP-a HNK nije bilo, a iz Kantonalnog tužilaštva kratko je rečeno da su poduzete sve neophodne istražne radnje radi potpunog rasvjetljavanja ovog tragičnog događaja.
Porodica J. Dž. u Njemačkoj
Sedamnaestogodišnji J. Dž. sin je Mladena Džidića, koji je početkom januara tokom redovnog odsustva pobjegao iz Kaznenopopravnog zavoda (KPZ) Mostar, u kojem je služio 17-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva Crnogorca Branislava Obradovića.
Majka 17-godišnjaka s mlađim sinom i kćerkom boravi u Njemačkoj, gdje je otišla muževim roditeljima zbog finansijske situacije. Navodno, s njima je bio i J. Dž., koji se vratio u Mostar jer je želio polagati vozački ispit.
Do sada nije bio zabilježen u policijskoj evidenciji, baš kao ni ubijeni D. V., za kojeg se jučer govorilo da je bio pristojan mladić, koji je pohađao Srednju elektrotehničku školu.
Nakon informacije o stravičnom zločinu, Mostar je jučer brujao o tome kako je J. Dž. počinio ubistvo slično kao i njegov otac. Mladen Džidić iz koristoljublja je 13. oktobra 2009. godine ubio Branimira Obradovića iz pištolja na lokalitetu svoje porušene folkoteke na Vidikovcu iznad Mostara.
Profesor Marko Romić, specijalista traumatske psihologije, kaže da se te dvije stvari ne mogu ne dovesti u vezu.
– Taj je dječak ustvari odrastao bez oca. Pitanje je i dok je bio s ocem kakvo je njegovo djetinjstvo bilo. Živimo u vremenu u kojem je roditeljska uloga i zadaća jako dovedena u pitanje i u mnogočemu je kompromitirana. Jer, roditelji iz raznih razloga svoju dužnost ne obavljaju kako treba. Ovaj dječak imao je, čini se, nesreću da ima oca koji je napravio takvo djelo. I on je napravio nešto vrlo slično. Mada, naravno, ne mora biti da je ta činjenica utjecala na njega – kaže nam Romić.
Komentirajući da su ubica i ubijeni bili prijatelji, Romić kaže da se otvara pitanje kakva su današnja prijateljstva i odnosi među mladima.
– Ako je istina da se ubistvo dogodilo zbog duga, kako je moguće da jedan dječak od 17 godina ima nekakav dug zbog kojeg će se dogoditi ubistvo. To su prestrašne stvari. O problematici odgoja pričamo samo kada se dogode ovakve tragedije, a naš je odgoj u teškoj krizi. Od obiteljskog do škole, koja je nekad bila odgojno-obrazovna institucija -zaključuje Romić.