Džemaludin Mušović: Prosinečki je na pravom putu

Fudbalska reprezentacija Katara na Azijskom kupu, koji se od 5. januara do 1. februara održava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, priredila je senzaciju i plasirala se u finale u kojem će u petak odmjeriti snage sa Japanom.

Istorijski uspjeh Katarana i prvi plasman u finale posebno je obradovao Džemaludina Mušovića (74), bivšeg vrhunskog fudbalera i trenera, koji je u periodu od 2004. do 2007. godine bio selektor reprezentacije male zemlje iz Perzijskog zaljeva.

Iako je jako dobro upoznat sa načinom na koji se katarski zvaničnici odnose prema sportu, ne samo fudbalu, i koliko ulažu, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je da nije očekivao da će Katar ostvariti plasman u finale Azijskog kupa. Naime, kako veli, Katar, a i sve ostale arapske reprezentacije, ranije su imale dosta problema u odmjeravanju snaga sa najjačim selekcijama poput Južne Koreje, Irana, Australije… Istakao je i da Katar igra savremen fudbal sa modernim pristupom, te da se izuzetno raduje njihovom uspjehu.

Mušović se od 2007. godine, kada je napustio klupu Katara, ne bavi aktivno trenerskim poslom, ali kaže da i dalje često putuje u Dohu i jako je dobro upoznat sa situacijom u tamošnjem fudbalu.

“Poslije završetka mandata u reprezentaciji Katara 2007. godine malo sam se povukao u mirovinu. Skoro svaki mjesec ili dva odem do Katara budem tamo, gledamo utakmice reprezentacije i u prvenstvu, tako da su ti kontakti ostali kakvi su bili ranije. Zahvaljujući emiru katarskom, mogu na neki način da se pohvalim, jer je to rijetkost u našem trenerskom poslu, da i poslije kada se završi ugovor ostanu tako tijesne i spontane veze. Taj status do današnjeg dana uživam“, priča Mušović i dodaje da dešavanja u fudbalu, osim što ga uživo gleda u Kataru, prati putem TV ekrana.

Mušović se sticajem okolnosti “otisnuo“ u Katar 1990. godine, nakon Svjetskog prvenstva u Italiji na kojem je bio pomoćnik Ivici Osimu, tadašnjem selektoru SFR Jugoslavije. Prisjeća se da su se tada u stručnom štabu, s obzirom na odlične igre reprezentacije, svi nadali da će dobiti veliki broj ponuda, ali da se, na njihovu žalost, to nije desilo.

“Neozbiljna“ ponuda

“Dobio sam jednu ponudu, koja mi u prvom trenutku nije izgledala ozbiljno. Od jednog Brazilca menadžera, kasnije ću to saznati, do tada do 1990. sve trener i igrače i reprezentacije i klubove koji su igrali prijateljske utakmice u zaljevu, sve je to išlo preko njega. Sticajem okolnosti smo se upoznali i on mi je ponudio ugovor u Qatar Sport Clubu. Ja sam prihvatio, to je bilo 1990. negdje u jesen i odatle je to krenulo. Ali, tada je u Kataru bilo devet klubova u prvoj ligi. Od devet klubova u sedam stručnih štabova bili su Brazilci. Samo sam ja bio u Qatar SC i jedan trener kolega iz Austrije. Takav slučaj je bio i u Emiratima i Saudijskoj Arabiji i u Omanu. Brazilci su dominirali. Negdje se povremeno pojavio neko iz Evrope“, evocira uspomene Mušović i nastavlja:

“Pošto sam bio u tim godinama, što se kaže najljepšim i najzrelijim za trenera, moja ekipa je počela da igra drugačije, raznovrsnije i na taktičkom planu, pogotovo na sistem koji su u to vrijeme forsirali Brazilci. To je bila nova stvar za katarski fudbal, čak i za zemlje zaljeva. O tome se počelo pričati i onda malo pomalo počeli su se pojavljivati treneri iz Evrope. Bilo je dosta zvučnih imena iz Njemačke, Francuske, bivše Jugoslavije, iz Bosne, tako da je sada situacija potpuno drugačija.“

Mušović se u BiH iz Katara vratio 1997. godine i postao direktor fudbalske reprezentacije. Do tog angažmana je došlo, kako ističe, zahvaljujući kontaktima koje je ostvario sa ljudima iz bh. saveza još tokom ratnih zbivanja u domovini. Tada se po svijetu tražila pomoć da se lobira u inostranstvu kako ne bi zamro potpuno fudbal u BiH.

“Tako sam 1994. godine iz Katara otišao na Kongres FIFA-e u Ameriku, gdje je bilo otvaranje Svjetskog prvenstva u nogometu. Od tada traju ti kontakti i u momentu kada se moglo ući u Bosnu, vratio sam se sa kompletnom porodicom. Tada je u povoju bio Fudbalski savez BiH. Počelo se od nule, prvo se moralo izlobirati da uđemo u FIFA-u i UEFA-u, što smo uspješno uradili za vrlo kratko vrijeme. Onda sam radio jedno vrijeme kao direktor selekcija u savezu do zadnje sezone kada sam bio selektor, a to je negdje do 1999.-2000“, kaže Mušović za Anadolu Agency (AA).

Odlazak na klupu Al-Sadda

Odmah po okončanju posla u reprezentaciji BiH dobio je ponudu iz Al-Sadda u kojem je došlo do promjena, jer je predsjednik kluba postao sadašnji katarski emir Sheikh Tamim bin Hamad Al Thani, koji se vratio sa studija iz Engleske.

“Postao sam trener Al-Sadda i u toj sezoni sve klupske selekcije su osvojile prvo mjesto u Kataru, a prvi tim prvenstvo i Kup. Tako da je to bila jedna rijetko uspješna sezona. Poslije toga sam bio ponovo trener u Qatar SC do 2004. kada sam preuzeo reprezentaciju Katara“, naglašava bh. stručnjak.

Mušovićev uspon u Kataru krenuo je osvajanjem Zaljevskog kupa 2004. godine, kada je u finalu nakon penala savladan favorizovani Oman. Zanimljivo na klupi Katara zadržao se čak tri godine, što nije uobičajeno u zaljevskim zemljama. Upravo u tom periodu stasali su neki igrači, koji su danas nosioci igre Katara, poput kapitena reprezentacije Hassana Al-Haydosa.

“Ljudi koji vode sport misle da onog trenutka, ako na primjer dovedu, nekog iz zemlje koja je prvak svijeta, recimo iz Kine za stoni tenis ili iz Španije za rukomet, odmah hoće da budu prvaci svijeta u toj disciplini. Tako da treneri brzo dobijaju otkaz. Eto, ja sam sticajem okolnosti tri godine bio trener reprezentacije Katara, što je rekord i Katara i zemalja u okruženju“, naglašava Mušović i dodaje da mu je trijumf u Zaljevskom kupu bio “ulaznica za dalje.

Uslijedile su Azijske igre 2006. godine na kojem je ostvaren još jedan veliki uspjeh katarskog fudbala.

“Desilo se da zadnji dan rukomet, košarka i fudbal budu u finalu. Samo je fudbal osvojio zlatnu medalju, tako da je to bila jedna kruna rezultata i uspjeha. Poslije toga ja sam stekao malo privilegovan status u Kataru i to traje do današnjih dana. Razlika je između igrača i trenera. Mislim da je moj slučaj jedinstven, da nije toliko čest, jer ipak smo mi profesionalci i potpisujemo ugovore, a oni sve poštuju. Ali, da se poslije završetka ugovora napravi jedan kontakt i relacija na prijateljskoj osnovi to je rijetkost“, s ponosom govori Mušović.

Katar ima zvanični praznik Dan sporta

Ističe da prilično dugo Vlada Katara i tamošnji autoriteti ulažu u sport, tako da ne trebaju previše čuditi sportski uspjesi te zemlje.

“Katar je, mislim jedina zemlja, koja ima zvanično Dan sporta. To je kao nacionalni praznik, neradni dan i taj dan se slavi sport, održavaju se sportske manifestacije. E, sada da ne govorimo koliko se ulaže u infrastrukturu, terene za trening i dvorane, u stadione, to je, mislim, jedinstven primjer u svijetu“, priča nekada sjajni napadač Sarajeva, Hajduka i Standard Liegea.

Katar je do finala Azijskog kupa kao selektor odveo Španac Felix Sanchez, koji je u Dohu stigao upravo u periodu kada je Mušović predvodio reprezentaciju. Bh. trener ga se sjeća i pamti da ga je tada zapanjio time što ga ja jako puno sve interesovalo, pa i najmanji detalji. Sanchez je tada radio sa kadetskom reprezentacijom Katara.

“Primijetio sam jednu lijepu osobinu, što je rijetkost kod mladih trenera. Interesovalo ga je sve kroz šta sam ja prošao i šta je važno u tom odnosu sa igračima, jer nije isto recimo biti trener u evropskoj ekipi profesionalnoj i u Kataru sa igračima, koji su poluamateri ili amateri. Kako treba stvoriti taj odnos da bi oni poštovali trenera i da bi na neki način trener mogao da izvrši uticaj na njih. Primijetio sam da Sancheza sve interesuje, a za mene je to prva stvar i preduslov kada hoće neko da napreduje i postigne uspjeh da ima takav pristup, da je otvoren i da hoće da čuje tuđe mišljenje. Vidio sam kako ekipa Katara sada igra. To je jedan savremen i moderan pristup. Cijela ekipa igra, ne oslanjaju se na pojedinca, iako imaju nekoliko izvanrednih. Ekipa igra kao tim u svim dijelovima utakmice, tako da mi je vrlo drago i sretan sam zbog toga, jer su na dobrom putu da budu dostojni konkurenti i drugim reprezentacijama iz Južne Amerike i Evrope“, mišljenja je Mušović.

Sistemski rad se isplatio

Podatak da je Katar do finala Azijskog kupa stigao bez primljenog gola u pet odigranih utakmica, prema Mušoviću, pokazuje da se radilo sistemski, jer je Sanchez prošao put od selektora kadeta do seniora.

“Puno igrača koji igraju sada u reprezentaciji, to su bili njegovi kadeti, juniori i igrači ispod 21 godine. Dakle, on je s njima dugo vremena, jako dobro ih poznaje. Pošto je s njima dugo vremena mogao je da napravi stalnu selekciju, da odabere one koji hoće da napreduju i da uče. Na taj način oni koji nisu mogli to da prate su otpadali, a ostali su ovi koji sada čine jezgro reprezentacije. U toj selekciji ima tri-četiri igrača, koji su počinjali kada sam ja bio selektor 2006. Kapiten reprezentacije, koji je dao treći gol protiv Emirata i Hamid Ismail koji je ušao u zadnjoj minuti pa postigao gol. Tako da je to jedan kontinuitet i to je dalo rezultat“, smatra Mušović.

Uprkos tome što je svjestan da se u Kataru sve planski radi i da je Sanchez jako dugo radio u mlađim kategorijama, da bi stigao do selektora A tima, Mušovića je iznenadio uspjeh na Azijskom kupu.

“Nisam mogao očekivati da će biti ovako superiorni na ovom Azijskom kupu, jer obično su Južna Koreja, Japan, Australija i Iran u odnosu na ove arapske nacije dominirali. Evo sada se to promijenilo i da je do finala možda Katar ostavio najbolji utisak od svih reprezentacija. I Japan ima svoj kvalitet, može se kazati da su najkvalitetnije ekipe došle do finala i to je dobro za azijski fudbal“, veli Mušović.

Katar će 2022. godine organizovati Svjetsko prvenstvo, ali je prema mišljenju Mušovića rano govoriti o tome kakav domaćin rezultat može ostvariti.

“Ovo što su pokazali na Azijskom kupu daje im neke izglede da se mogu ravnopravno suprotstaviti drugim selekcijama. Nedavno su igrali utakmicu mislim sa Švicarskom i dobili su tamo. Kroz te prijateljske utakmice vidio se drugačiji pristup ove generacije. Reprezentacija mora igrati bez kompleksa na način da sa različitim školama i nivoima u kvalitetu moraju vjerovati u svoj kvalitet bez obzira protiv koga igraju. Možda je to u prošlosti nedostajalo igračima reprezentacije Katara, ali sada se i to pomalo mijenja“, kaže Mušović.

Organizaciono bh. trener ne sumnja da će Katar biti sjajan domaćin i da će sve proteći u najboljem redu na Svjetskom prvenstvu 2022. godine. Ono što je njemu posebno zanimljivo je što će se sve dešavati u jednom gradu, Dohi, na malom prostoru i što će se po prvi put igrati u novembru.

“Vjerovatno nema zemlje na svijetu da se svaki mjesec nešto dešava, neka manifestacija međunarodnog karaktera. Da li je to u medicini, u umjetnosti, u sportu. Uglavnom oni imaju veliko iskustvo u organizaciji takvih događaja. Nekad, kada sam bio u Kataru, kada sam vidio kako organizuju neke stvari, rekao sam: ‘ovi neće završiti, do predviđenog roka sigurno neće uspjeti, ali do zadnjeg dana sve se poklopi, sve se završi i oni uspješno organizuju’. Tako sam siguran i za Svjetsko prvenstvo da će oni to uraditi i da će biti na najvišem nivou. Stadioni i materijali kojima ih grade je nešto novo u svijetu. Igraće se u novembru, a ne u ljetnim mjesecima. U prvoj reakciji kada je Katar dobio Svjetsko prvenstvo, rekao sam da se ne mora igrati u junu i julu. Čak sam pročitao na puno mjesta da su selektor evropskih zemalja zagovarali da se promijeni termin Svjetskog prvenstva da ne bude u junu i julu, jer igrači završavaju takmičenja u Evropi. Igraju teške utakmice u maju i junu, pa puno igrača bude povrijeđenih. Šteta je i za Svjetsko prvenstvo da, recimo, pet, šest ili deset najboljih igrača na svijetu ne igraju. Tako da mislim da je ovaj termin u novembru dobar da se proba i provjeri kako bi bilo inače promijeniti termin odigravanja Svjetskog prvenstva. Tako da mi je drago da je FIFA to i učinila i biće to novo iskustvo za sve“, ističe za AA Mušović.

Prosinečki na pravom putu

Prema njegovom mišljenju, pred reprezentacijom BiH je lijepa budućnost, jer selektor Robert Prosinečki zna šta radi i polako stvara jezgro tima, kako ne bi zavisio od pojedinaca.

“Čini mi se da je Robert Prosinečki na pravom putu što reprezentacija BiH sada ne zavisi od jednog ili od dva igrača. Stvorilo se jezgro kvalitetnih igrača. Nisu možda previše zvučna imena, ali su kvalitetni igrači, igraju u svojim klubovima i stalno se dokazuju u zemlji u kojoj igraju. To je put da i u reprezentaciji BiH mogu dati svoj maksimum. Biće interesantno, ali nadam se da BiH može otići na završnicu i Evropskog i Svjetskog prvenstva“, optimista je nekada i sam selektor bh. državnog tima.

Kada je riječ o klubovima iz Premijer lige BiH, Mušović ima jasnu viziju kako trebaju raditi u budućnosti, prije svih Sarajevo, Željezničar, Velež, Sloboda i Čelik.

“Mislim da se pomalo mijenja situacija. Vidim da Sarajevo i Željezničar, sada i Čelik, Sloboda i Velež, prave takvu infrastrukturu da se ne razmišlja samo o trofeju, pobjedi u Kupu u prvenstvu, nego da se pravi kub koji će koristiti potencijal igrača iz BiH. Mi očito imamo djecu, koja imaju specijalnu nadarenost za igre sa loptom. Naravno da u prvom redu mislim, zbog popularnosti fudbala, vrlo lako otkrivati tu nadarenu djecu. Samo im treba obezbijediti da imaju adekvatne uslove za rad i trenere koji ih znaju usmjeriti. Uvjeren sam da svake dvije-tri godine, klub koji se orijentiše na ovaj način, da će izbaciti dva-tri velika igrača i da prodajom mogu pokriti troškove škole u kojoj ta djeca treniraju. I to bi trebalo da bude opredjeljenje za sve klubove u BiH. To je najdirektniji i najbolji način za uspjeh. Iz toga će korist imati sve selekcije BiH, jer se stalno obnavlja sa kvalitetnim igračima. Po meni je to jedan ispravan put“, razmišljanja je Mušović.

Knjiga “Suada i Muše“

Mušovićeva supruga Suada Kazazović – Mušović je primabalerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Na inicijativu rahmetli Dinke Omeragića o njihovom životu napisana je knjiga “Suada i Muše“, koja će biti promovisana 22. februara ove godine, a u planu je i snimanje dokumentarnog filma u BiH i Kataru.

“Kada sam bio u prilici da vidim Dinku Omeragića, kada se razbolio, tada mi je ultimativno rekao: ‘Moram napraviti knjigu o tebi i Suadi’. To je rijetkost da jedan fudbaler i primabalerina ostanu zajedno praktično cijeli život. Prije toga je napisao knjigu o Ćiri Blaževiću. Malo smo se opirali, međutim on je bio uporan i to je započeo, iako je bio teško bolestan. Poslije nekog vremena Dinko je umro i ostavio je u amanet svojim sinovima da nastave to. Kasnije je preuzela novinarka Indira Kučuk-Sorguč i zajedničkim snagama smo to napravili i priveli kraju“, rekao je Mušović.

Mušovićeva karijera

Džemaludin Mušović je počeo igrati fudbal kada mu je bilo 14 godina. Prvi profesionalni ugovor potpisao je sa 18 godina 1962. sa FK Sarajevo. Četiri godine kasnije odlazi u spiltski Hajduk, da bi se 1970. vratio u “bordo“ klub. Potom je uslijedio odlazak u inostranstvo. Prvo je igrao za Standard Liege, pa Chateauroux i Valenciennes u kojem je 1977. godine završio karijeru. Trenerskim poslom se počeo baviti 1985. godine u zeničkom Čeliku. Trenirao je još Sarajevo, Qatar SC, Al-Sadd, Al-Arabi, Al-Jaziru, te reprezentacije BiH i Katara. Pomoćnik u stručnom štabu reprezentacije SFR Jugoslavije bio je od 1988. do 1990. godine.