Prva posthumna izložba djela Danila Danka Pravice u Galeriji Aluminij

Galerija Aluminij izlagačku sezonu 2019. otvorit će u četvrtak, 24. siječnja, postavom iz opusa pokojnoga mostarskog slikara Danila Danka Pravice, piše Fena.

U nizu prepoznatljivih ulja na platnu velikih formata ovoga majstora, izložba će javnosti ponuditi i seriju njegovih manje poznatih gvaševa, grafika i crteža.

Po riječima direktora Galerije Aluminij Darke Juke, postav čini 90 pomno odabranih djela, među kojima neka prvi put izlaze u javnost, a sva su u vlasništvu slikareve obitelji.

“S iznimnim pijetetom prema Pravicinoj ostavštini, postavljamo njegovu prvu posthumnu izložbu, iskazujući mu tako zasluženo poštovanje među likovnom publikom njegova rodnoga grada. Izložbu postavljamo u samostalnoj organizaciji, pod pokroviteljstvom Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, a otvaranjem godine imenom Danila Pravice visoko postavljamo ljestvicu za cjelokupnu sezonu, ponosni na ono što radimo za ovaj grad”, kazao je Juka.

Poman izbor, koji je i svojevrsni presjek ukupnoga Pravicina stvaranja, zajednički su napravili likovni kritičar Ivan Vukoja i povjesničarka umjetnosti Danijela Ucović, a Vukoja je u kataloškom osvrtu zamijetio kako je u podlozi Pravicina cjelokupnog likovnog stvaralaštva i umjetničkoga djelovanja postojao gotovo samurajski čist i čvrst etičko-estetski kodeks.

“Slikarstvo za njega nije bilo samo poziv, nego i način života, život sam, jedini način na koji je mogao dostojanstveno i autentično živjeti. I sam je jednom napisao: ‘Ponekad se pitam, je li bilo moguće da ne budem umjetnik’. Takav autor, ako ništa drugo, zaslužuje respect, poštovanje, a njegovo stvaralaštvo pozornost i svetu ozbiljnost”, zapisao je Vukoja.

Svečanost otvorenja glazbeno će oplemeniti nastup mješovitoga pjevačkog zbora Studija glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, pod ravnanjem prof. dr. Katje Krolo-Šarac.

Danilo Danko Pravica rođen je u Mostaru, 4. svibnja 1949. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnomu gradu, da bi 1973. diplomirao pri Odsjeku likovne kulture Pedagoške akademije Sveučilišta u Splitu. Vraća se u Mostar i zapošljava kao nastavnik likovnoga odgoja te mlade naraštaje likovno odgaja do 1992. godine kada, zbog ratnih okolnosti, s obitelji seli u Berlin (Njemačka), u kojemu ostaje do 1997. godine.

Tamo je usavršavao grafiku, baveći se i dizajnom i kazališnom scenografijom, postavši i članom Udruge likovnih umjetnika Njemačke. Preseljava u Perth (Australija), u kojemu povremeno radi kao nastavnik i postaje članom nekoliko tamošnjih umjetničkih udruga. U Mostar se, zajedno sa suprugom, vratio krajem 2014. godine, a 6. travnja sljedeće godine u rodnomu je gradu, oslabljen teškom bolešću, i preminuo.

Pravica je ostvario 55 samostalnih i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Ratne 1992. izgorio mu je atelje u Mostaru, zajedno s oko 350 njegovih umjetničkih djela i mnoštvom fotografija i dokumenata.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, autor je prvoga mostarskog murala (1991.), a djela su mu zastupljena u javnim i u privatnim zbirkama diljem svijeta. Bio je članom umjetničke skupine Eustahije iz Mostara, ULUBiH i DLU Mostar. U izdanju Galerije MARTINO, godine 2008. objavljena mu je velika monografija, priopćeno je iz Galerije Aluminij.