Priče iz autobusa sa povratka iz Njemačke: “Imala sam posao, ali nije to bio život”

Hrvatski mediji često pišu o onima koji su napustili Hrvatsku i sada bolje žive u inostranstvu. No novinarka njemačkog lista taz čula je u autobusu Stuttgart – Vukovar i drugačije priče, priče o iluzijama i razočaranjima.

„Od 2013. su moja njemačka i moja hrvatska domovina u istom klubu. On se zove: Evropska unija. U Hrvatskoj, najmlađoj članici Evropske unije, odrasta generacija koja ratove u bivšoj Jugoslaviji poznaje samo iz priča. Mladi ljudi, koji su rano dobili mogućnost legalnog rada u Njemačkoj”, piše novinarka njemačkog lista Die Tageszeitung (taz) Sara Tomšić u svojoj reportaži iz autobusa na liniji Stuttgart – Vukovar, prenosi Deutsche Welle.

Ona navodi da u kontinentalnim dijelovima Hrvatske skoro uopće nema posla, da stopa nezaposlenosti među mladima iznosi 23 posto te da je 2017. zemlju napustilo oko 80.000 hrvatskih građana.

U Njemačkoj je, prema statistikama, krajem 2017. živjelo oko 400.000 Hrvata – oni su po brojnosti na četvrtom mjestu među državljanima članica Evropske unije. Brojniji su samo Poljaci, Italijani i Rumuni. Jedan od tih 400.000 je i otac Sare Tomšić, podrijetlom iz Štitara, u blizini Županje. On je 1987. došao igrati nogomet u Stuttgartu, oženio se Njemicom i ostao. Godinama je radio na crno, kasnije je dobio posao kao krovopokrivač, a potom i u Daimleru.

I bratić Sare Tomšić je iselio u Njemačku, ali tek prije dvije godine. U rodnom Štitaru nije zarađivao dovoljno za pristojan život. I njegova majka radi u inostranstvu – njeguje stare ljude u Austriji. Ostatak obitelji je raseljen po Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Švicarskoj. U Štitaru je ostala jedna tetka koja je, kako piše novinarka, „imala sreće” i radi u tamošnjoj općini.

„U ovoj Evropi su Hrvati oni slabiji”

Sara Tomšić je rođena i odrasla u Njemačkoj, ali je uvijek njegovala onu svoju „hrvatsku polovicu”. Rado je odlazila u posjet rodbini u Štitar, no tek je u autobusu Stuttgart – Vukovar spoznala da domovina njenog oca ima malo toga zajedničkog s ljetnim praznicima kod tetke na selu.

O tome, ali i o svom ambivalentnom odnosu prema EU autorica piše: „Možda je to razlika između teorije i stvarnosti. Istovremeno se osjećaš povezaniji sa slabijima. A u ovoj Evropi to su bili i jesu Hrvati. Htjela sam biti jedna od njih. Spremna nositi se sa svim poteškoćama. No u mom životu nije bilo ničeg teškog s čime bih se morala nositi.”

Za razliku od njenih suputnika u autobusu, u kojem je čula brojne priče o snovima i stvarnosti, o iluzijama i razočaranjima. Kao što je i priča 25-godišnje medicinske sestre iz Vukovara koja već tri godine radi u kuhinji jedne gostionice u blizini Stuttgarta. Ona čezne za svojim domom i razmišlja o povratku. Ali ne zna može li si to priuštiti, jer od skromne plate finansira i život svoje porodice u domovini.

San o karijeri nogometaša

Tu je i 25-godišnji mladić koji je u Njemačkoj igrao nogomet u nekoj nižoj ligi. Njegov je ugovor upravo istekao, no on bi vrlo rado ostao. Na pitanje novinarke što misli o Evropskoj uniji, odgovara: „EU nije loša. Moji brat i sestra su isto iselili.” „To je ono što EU omogućava”, zaključuje autorica. Njen sagovornik joj priča da je njegov brat studirao ekonomiju, a sestra veterinu. Sada u Irskoj u Dublinu rade u Burger Kingu. „Sretni su tamo”, kaže.

Postariji čovjek je čuo taj razgovor, pa je kasnije u povjerenju novinarki rekao da je i on došao u Njemačku kao nogometaš, ali nakon ozljede više nije mogao igrati. „Od tada čistim WC-e na jednom odmorištu na autocesti. Nisam to htio ispričati, dečko se još uvijek mora nadati.”

Svoju priču je novinarki ispričala i mlada žena, kuharica po zanimanju, koja je radila u gastronomiji u Njemačkoj, ali ne u svojoj struci nego je prala suđe. Nakon godinu dana se zbog čežnje za domom vratila u Hrvatsku. I više ne želi otići. „Ono što je imala u Njemačkoj je bio posao, ali nije bio život”, zaključuje novinarka. Mlada žena joj je ispričala i da je u inostranstvo u međuvremenu otišla polovina njenog bivšeg razreda, mnogi od njih zajedno s porodicama.

U autobusu se čuju riječi poput: iskorištavanje, prljavi posao, iskrvariti, prenosi autorica Sara Tomšić i pojašnjava: „Pod pojmom iskrvariti misli se na Hrvatsku, prljavi posao je posao koji u Njemačkoj niko neće raditi i zato ga preuzimaju Hrvati i drugi migranti. A iskorištavanje se predbacuje bogatoj Njemačkoj.”