Čemer: Čišćenje dimnjaka nije težak posao

Da se radom i upornošću mogu ostvariti ideje o pokretanju posla od kojeg će se moći pristojno živjeti, svojim primjerom najbolje pokazuje porodica Čemer iz Oboraca kod Donjeg Vakufa, koja se uspješno bavi čišćenjem dimnjaka.

– Porodičnu firmu, koja se bavi tim poslom, osnovao je moj otac Dino prije četiri godine, nakon višegodišnjeg rada i školovanja u Sloveniji. Tamo je stekao znanje, koje nam je danas od velike koristi – kazao je Feni Muhamed Čemer.

Dodaje da je on tada pohađao četvrti razred srednje škole, te da je u posao, uz još jednog radnika, uključen i njegov dvije godine mlađi brat Emir koji je, također, završio matematičko-informatičku gimnaziju, a kasnije i medicinsku školu u Tavniku.

– Bez obzira na zanimanja koja smo stekli, posao koji smo pokrenuli prirastao nam je k srcu, i s ljubavlju ga radimo – priča ovaj mladi Donjovakufljanin.

Ističe da čiste dimnjake u Bugojnu, Gornjem i Donjem Vakufu, te da u posljednje vrijeme dosta rade u Busovači, Travniku i Turbetu, zbog čega planiraju proširiti posao, jer ne stižu odgovoriti na sve pozive građana.

– Čistimo dimnjake, dimovodne kanale, peći i šporete. Vršimo pregled specijalnom kamerom, a ovlašteni smo, također, za davanje saglasnosti za ispravnost kotlovnica – naglasio je.

Ne slaže se s onima koji smatraju da je čišćenje dimnjaka prljav i težak posao, i da ne bi trebao biti zanimljiv mladima.

– Kada imate sve što vam je potrebno, nije teško. Mi ne čistimo dimnjake s krova, već iz prizemlja, s mjesta gdje se nalaze vratašca za čišćenje čađi. Imamo velike usisivače koji sprječavaju širenje prašine, tako da vrlo često čišćenje dimnjaka počinjemo iz dnevne, ili neke druge sobe – istaknuo je.

Dodaje da mašine i alat, koji koriste u radu, kupuju u inostranstvu, s obzirom da je u našoj zemlji, i kada se nađe u nekoj trgovini, lošeg izbora i kvaliteta.

– Za čišćenje koristimo sajle duge 30 metara, na koje montiramo četke, plastične, čelične i različite tvrdoće, zavisno od materijala i prečnika dimnjaka. Industrijski usisivači sadrže pet filtera, pa je mogućnost rasipanja čađi svedena na minimum – kazao je.

U radu koriste, također, kameru za pregled dimnjaka, mašinu za mašinsko čišćenje dimnjaka, kao i za mjerenje brzine protoka zraka kroz dimnjak, te poseban alat za čišćenje centralnih peći.

– Posla imamo tokom cijele godine, no najviše prije početka i nakon završetka grijne sezone. Ima građana koji dimnjake redovno održavaju, međutim puno je više onih koji to ne rade, ne znajući kakvoj su opasnosti, u tom slučaju, izloženi – naglasio je.

Ljudi bi se, zaključuje, trebali o tome više informirati, s ciljem preveniranja mogućih posljedica uslijed zatvorenog, odnosno neprohodnog dimnjaka.

– Takvi dimnjaci sa sobom nose ogromnu opasnost od izbijanja požara, eksplozije ili gušenja. Prema evropskim zakonima, dimnjaci na objektima koji koriste čvrsto gorivo, trebali bi se godišnje čistiti dva puta, a ako koriste plin ili neko ulje, jednom – poručio je Muhamed Čemer koji, inače, studira protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu.