Pogled iz Hrvatske: Šta smeta hrvatske, srpske i bošnjačke nacionaliste?

Protesti u Banjoj Luci na kojima građani predvođeni Davorom Dragičevićem mjesecima traže pronalaženje krivaca za ubojstvo njegova sina Davida Dragičevića odavno su nadišli okvire samo tog grada ili samo Republike Srpske, manjeg entiteta BiH. Dragičević se povezao i s roditeljima u Sarajevu pod sumnjivim okolnostima preminulog Dženana Memića, koji također vode borbu da se razjasne okolnosti smrti njihova sina, za koje postoje opravdane sumnje da je ubojstvo i da su cijeli slučaj nadležne institucije katastrofalno loše vodile pa i namjerno zataškale, kao i u slučaju Davidova ubojstva, piše Gordan Duhaček za Index.hr.

Smrt djeteta je noćna mora svakog roditelja i logično je to što je slučaj Davida Dragičevića uspio mobilizirati ljude u BiH koja je inače duboko podijeljena po etnonacionalnim osnovama, a cilj je pronalaženja istine i kažnjavanja krivaca. To je ujedinilo ljude različitih nacionalnosti, klasa i političkih stavova.

Dodik tvrdi da Pravda za Davida ruši Republiku Srpsku

Nakon nedavne brutalne policijske akcije u Banjoj Luci solidarnost s prosvjednicima koji traže Pravdu za Davida izrazili su okupljanjima na ulici i ljudi u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, ali i u Zagrebu i Beogradu te je cijela priča dobila regionalne dimenzije. O banjolučkim protestima počeli su izvještavati i utjecajni strani mediji poput Guardiana, New York Timesa i Deutsche Wellea.

I tada se dogodilo nešto znakovito, ali ne i neočekivano – na istoj strani, a protiv protesta Pravda za Davida, našli su se bošnjački, hrvatski i srpski nacionalisti, svaki sa svojim specifičnim, ali i zajedničkim razlozima.

Milorad Dodik i njemu bliski političari i mediji su lansirali priču o tome kako se iza protesta kriju tajne mračne sile, čak su apostrofirali da je sve to igra u režiji Velike Britanije te da protesti ruše Republiku Srpsku. Zanimljivo je to da je Dodik isprobao nekoliko taktika kada je riječ o slučaju ubojstva Davida Dragičevića: tvrdio je da on s time nema veze i da istraga ne spada u njegove ovlasti, pa napadao i vrijeđao Davora Dragičevića, pa pokušavao da se pokaže ljudski tronutim zbog Davidova ubojstva, pa napadao proteste, pa onda naređivao nadležnim institucijama da sve istraže, iako je prethodno tvrdio da to nisu njegove ovlasti kao tadašnjeg predsjednika RS-a, pa je pred izbore najavio da će se žestoko obračunati s prosvjednicima, da je David Dragičević lutka na koncu opozicije itd., a cijelo vrijeme je otvoreno podržavao ministra policije RS-a Dragana Lukača koji je duboko kompromitiran ne samo ovim slučajem.

Skandalozno izvještavanje RTRS-a

Pritom je svakome jasno da su Dodik i njegova stranka SNSD apsolutni vladari u RS-u i da su sve institucije premrežene njihovim kadrovima, kao i da se nikakvi veliki potezi u RS-u ne povlače bez Dodikova naređenja ili odobrenja.

Dodikovo glavinjanje u vezi protesta Pravda za Davida – jer nije navikao na skupinu građana koju ne uspijeva ni kupiti niti zastrašiti – reflektiralo se i u tome kako je glavni propagandni kanal njegova režima, a to je Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS), pratila ovaj slučaj. Prvo su ga mjesecima ignorirali, pa su ga počeli huškački obrađivati u drugom dijelu centralnog dnevnika, da bi najnovija hapšenja prosvjednika stavili kao udarne vijesti, ali sve naravno garnirali kao uvođenje reda i mira i obranu RS-a. Od bezbroj bizarnih momenata iz dnevnika RTRS-a možemo spomenuti taj da su u prilogu o nedavnom hapšenju prosvjednika pustili i komentar nekakve republičko-srpske verzije Đure Glogoškog, tamošnjeg predsjednika Boračkog saveza koji je naravno osuđivao proteste i hvalio policiju.

Portali koji slave zločinca Praljka također napadaju Pravdu za Davida

Pokušavalo se oblatiti i ubijenog Davida, proglašavajući ga dilerom i narkomanom. No čak i da to jest istina, nevažno je to u kontekstu šokantnih policijskih propusta i pokušaja zataškavanja. Posao policije je i da pronađe i uhapsi ubojice dilera i narkomana.

Motivi Dodika i njegovih ljudi za demonizaciju protesta su prozirni: Pravda za Davida im izaziva probleme u upravljanju RS-om. Protesti ne ruše RS, ali itekako ruše Dodika, a on nikako ne želi ostati bez vlasti.

S druge strane, pomalo je iznenađujuće što su i neki zapadnohercegovački mediji, naročito oni koji slave ratnog zločinca Slobodana Praljka, tako otvoreno stali na Dodikovu stranu, a protiv inicijative Pravda za Davida.

Ti su mediji, poput portala Poskok, Dodika već proglašavali “pomiriteljem i državnikom” zbog njegove koalicije s Draganom Čovićem i HDZ BiH, odnosno jer se Dodik stilizira u zaštitnika bosanskohercegovačkih Hrvata i njihovih prava, doduše samo u Federaciji BiH, s obzirom na to da su iz RS-a temeljito etnički očišćeni. Ali je ipak iznenađujuće što se u povodu ubojstva jednog mladića ipak nije malo više kalkuliralo, nego se otvoreno podržalo Dodika i njegovu policijsku brutalnost prema prosvjednicima, uz objašnjenja kako je Pravda za Davida međunarodna urota protiv “pomiritelja i državnika”.

Dodik je za Poskok “pomiritelj i državnik”

Dapače, na jednom od tih UZP-ovskih portala, dok je Dodikova policija batinala, šutala i hapsila po Banjoj Luci, kao glavna vijest stajalo je to da je Dodik – podsjetimo, poricatelj genocida u Srebrenici – Hrvatima katolicima čestitao blagdan te je tek kasno navečer objavljeno što se tog dana događalo u RS-u. Nakon toga se pak krenulo u kampanju spina u kojoj su se izmišljale zavjere protiv “državnika i pomiritelja”, u osnovi na istoj propagandnoj liniji kao RTRS.

Bošnjački nacionalisti nisu naravno otvoreno stali na Dodikovu stranu, nego su se posvetili tome da diskreditiraju prosvjede Pravda za Davida, kao i gađenju ideje da bi Bošnjaci trebali biti solidarni s Davorom Dragičevićem. Tako je u uvodniku bošnjačkog nacionalističkog tjednika Stav, bliskog SDA-u, poručeno ljudima iz Federacije BiH da bi se trebali sramiti jer se u nekadašnjim prijašnjim situacijama, primjerice u vezi napada policije RS-a na Hatidžu Mehmedović iz udruženja Majke Srebrenice, nisu jednako solidarizirali. Stav zapravo poručuje da bi solidarnost trebala ići po etnonacionalnom principu i da se Bošnjaci prvo moraju solidarizirati s drugim Bošnjacima, a tek nakon toga možda mogu i sa Srbima ili Hrvatima, što je tipična nacionalistička politika.

Zadrti komšićevci i SDA-ovski mediji protiv Pravde za Davida

Mogle su se i u sarajevskoj javnosti čuti i zamjerke Davoru Dragičeviću što je bio vojnik Vojske Republike Srpske u ratu te je to nuđeno kao argument zašto ga ne treba podržati u njegovoj borbi da se dozna istina o ubojstvu njegova sina. U tome se, primjerice, isticao propali političar i bošnjački nacionalist Emir Suljagić, inače fanatični poklonik Željka Komšića koji se, ironično, tako našao na istoj liniji s medijskim eksponentima Dragana Čovića.

Naravno, sve to ide najviše u korist Dodiku jer njemu nikako ne odgovara da Pravda za Davida postane regionalna tema, što se vidi i po slabo prikrivenim prijekorima koje ovih dana dobiva od svog saveznika Aleksandra Vučića. Što je više Pravda za Davida nešto što se tiče ljudi i izvan Banje Luke, to je problem za Dodika veći jer on želi da protesti prestanu i nestanu te da se njegova vlast nikako ne dovede u pitanje.

Slučaj ubojstva Davida Dragičevića razotkriva trulež institucije koje su nacionalisti izgradili

Već smo spomenuli i da srpski, hrvatski i bošnjački nacionalisti u BiH imaju i jedan zajednički motiv kada je riječ o diskreditaciji Pravde za Davida, a to je da slučaj ubojstva ovog mladića pažnju skreće na neuspjeh nacionalista pretplaćenih na vlast zbog nakaradnog državnog sistema u BiH da izgrade minimalno funkcionalne institucije sistema.

Jer činjenice koje danas sa sigurnošću znamo su, između ostaloga, sljedeće: policija je napravila hrpu pacerskih propusta u istrazi Davidova ubojstva, prvotni nalaz patologa je kasnije stručno posve diskreditiran, policija je pokušala zataškati svoje propuste, tužiteljstvo je mijenjalo uzrok Davidove smrti i optužnicu itd. Bio bi potreban poseban članak da se nabroji sve sumnjivo u vezi ovog slučaja. Čak i da sve to nije bilo napravljeno s ciljem da se zaštite počinitelji ubojstva, a postoje brojne indicije da jest, onda ostaje slika kolosalne nesposobnosti i korupcije nadležnih organa da rade svoj posao u slučajevima života i smrti, što ubojstvo mladića svakako jest.

Pravda za Davida podrazumijeva ljudsku solidarnost, a to nacionalistima smeta

Svaki čovjek u BiH, neovisno o nacionalnosti, može se zamisliti u situaciji u kojoj su se našli roditelji Davida Dragičevića: netko im je ubio dijete, a policija i sve ostale institucije su se umjesto u potragu za počiniteljem dale u opstruiranje istrage i zataškavanje. A to je moguće jer su te institucije trule, nimalo neovisne, ispunjene nesposobnim, nestručnim i beskarakternim uhljebima nacionalističkih stranaka kao što su SDA, HDZ i SNSD koje su godinama na vlasti i koje su i stvorile baš takve institucije.

Solidarnost koju ljudi u BiH, ali i u Srbiji i Hrvatskoj, iskazuju naporima inicijative Pravda za Davida vladajuća nacionalistička klasa u BiH ispravno prepoznaje kao egzistencijalnu prijetnju za sebe i bolesni sistem kojim upravljaju te su zato uslijedili raznovrsni napadi sa svih strana na Pravdu za Davida.

Nije to prvi primjer da se u BiH ujedine oni najgori koji se možda međusobno ne podnose, ali vole vlast i budžetski novac koji im donosi, s ciljem da unište ono što je najbolje, a to je svakako Pravda za Davida i val solidarnosti koji je u BiH i regiji i pokrenula. Nacionalisti računaju na to da ljudi prvenstveno moraju biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, a tek nekad nakon toga ili nikad ljudi, a Pravda za Davida je postavljena baš obratno – ljudskost je na prvom mjestu, i to takva ljudskost koja ne isključuje ničiju nacionalnost, piše Gordan Duhaček za Index.hr.