KOMENTAR: Oni dolaze po nas

Milorad Dodik je u utorak dao da se uhapsi Davor Dragičević, koji od marta sa hiljadama sugrađana na centralnom gradskom trgu u Banja Luci traži da vlast otkrije ko je ubio njegovog 21-godišnjeg sina Davida, čiji je leš pronađen u lokalnoj rijeci sa tragovima nasilja.

Devet mjeseci nakon ubistva banjalučka policija i tužilaštvo ne otkrivaju ko su zločinci, premda porodica za saučesništvo optužuje sam policijski i politički vrh u Republici Srpskoj.

Tokom mirnih protesta na trgu u Banja Luci, kojeg su građani simbolično nazvali „Davidov trg“ uhapšena je i majka ubijenog mladića Suzana. Priveden je i novinar Radio Televizije Bosne i Hercegovine jer je snimao hapšenje. Policija je uhapsila i više opozicionih političara.

Dok građani uzvikuju: Ubice, ubice, ubice … policija sa banjalučkog trga ne samo da sklanja demonstrante, već lomi čak i cvijeće koje je simboliziralo smrt mladića – Milorad Dodik ne želi da gleda bilo šta što i na najmanji način simbolizira njegovu opoziciju.

Premda su ga opisivali samo kao pragmatičnog političara koji dobro pliva u eri populizma koji zahvata cijelu Evropu, pravo je vrijeme da se kaže da postupci lidera Saveza nezavisnih socijal demokrta (SNSD) u njemu otkrivaju šizofrenu osobu koja nema empatija prema bilo čemu, osim okorjelu opsesiju za vladanje drugima.

Banja Luka, juli 2018:
Otac ubijenog mladića Davor Dragičević: „Istrgli ste mi dušu i ugasili slavsku svijeću.“
Dodik: „Imaš još jednog sina, imaš kćerku.“

Gacko, oktobar 2018:
Dodik: „Nemoj slučajno da neko ko je zaposlen u Gacku, da glasa za Govedaricu i SDS. Izbacit ćemo ga s posla. A vas molim, koga vi vidite da glasa, a da radi, samo mi javite… Direktore, nemoj mi biti tako ozbiljan, ja ti ovako otvoreno kažem neću više da ih gledam.“

U ovom trenutku ne postoji niti jedna državna institucija u Bosni i Hercegovini koji se može suprotstaviti Dodikovom režimu. Državno Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Državna Agencija za istrage i zaštiti u slučaju ubistva mladića Davida sve vrijeme se drže po strani. Institucije se ne usuđuje suprotstaviti Dodiku pa čak i kada on direktno udara na teritorijalni integritet i državni suverenitet Bosne i Hercegovine.

“Zamolio bih da se pravo na samoopredjeljenje, koje međunarodni faktor dopušta, prizna i srpskom narodu u Republici Srpskoj. Zamolio bih predsjednika Vučića da u nekim političkim pregovorima ojača taj pristup“, rekao je Dodik tokom sastanaka sa srbijanskim predsjednikom prošlog vikenda.

O režimu Milorada Dodika u utorak su izvijestili veliki svjetski medij: Ugledni New Yor Times piše: „Bosanski Srbi uhapsili čovjeka koji je vodio proteste zbog smrti sina“. Vladina Radio televizija Republike Srpske koja je pod strogom kontrolom Dodika i SNSD donosi tekst pod naslovom: „Priveden Davor Dragičević; Neistinite tvrdnje o njegovim povredama.“

Jasno je da se fašistički režim Milorada Dodika neće se zaustaviti sam. Ona ide do kraja. Sve što mu staje na putu Dodik ruši.

Dodatni uteg oko vrata Bosni i Hercegovini i njenim građanima je što sa takvim Dodikom zastave veže i lider bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović, čija je vladavina također opterećena brojnim aferama, koje tužilaštva zbog utjecaja politike i dalje drže u ladicima.

Na trećoj stranici tronacionalne Bosne i Hercegovine bošnjačka politička elita predvođena sa SDA zarobljena je oko vlastite gramzivosti i pohlepe da uđu u vlast, pa makar to bilo i sa tako opasnim Dodikom i takvim kriminaliziranom Čovićem.

Problem Bosne i Hercegovine, na dodatnu nesreću, ne dolazi samo iznutra; on je uvijek, dokazano, mnogo više generiran iz susjedne Srbije i susjedne Hrvatske, zemalja u kojima su fašistički režimi u poodmakloj fazi, i jednim i drugim suđeno i presuđeno za ratne zločine u Bosni i Hercegovini s početka devedesetih.

Uz sve, Dodikov režim u Bosni i Hercegovini trenutno je nošen na krilima srbijanske politike iz Beograda – koja provodi isti strahovladu u Srbiji – kao i na krilima antieuropske politike iz Rusije. U vrijeme protesta u Banja Luci i hapšenja roditelja ubijenog mladića Dodik se susreo sa ruskim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Petrom Ivancovom, kao i kompletno političko rukovodstvo tog bh. entiteta, među njima i entitetska predsjednica Željka Cvijanović i novoizabrani entitetski premijer Radovan Višković. Na tom sastanku nije izgovorena niti jedna riječ koja bi na bilo koji način ukazala na apsolutnu ugroženost ljudskih prva u Republici Srpskoj. Sa takvom zaleđinom Dodik se ne libi suprotstaviti i velikim i moćnim zapadnim zemljama. Ambasadore stranih zemalja u Bosni i Hercegovini on naziva marionetama i nižerazrednim političarima, dok istovremeno narušava i Dejtonski mirovnih sporazum potpisan prije 23 godine u Dejtonu, i iza kojeg stoje zapadne zemlje.

Pitanje je da li je troma briselska administracija zakasnila sa reakcijama i može li se sada uopće suprotaviti korovu koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu. Na Dodikove direktne prijetnje miru u BiH do sada je reagirala jedino američka administracija stavljajući ga na Crnu listu.

Uđe li Bosna i Hercegovina još dublje u haos, neće moći mirne ostati ni susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska. Upravo zbog toga se čini važna ideja koju je nedavno iznio predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG) Saša Janković – zauzeo se za okupljanje svih političkih predstavnika iz regiona koji susjedne države ne vide kao prijetnju kako bi stvorili protutežu nacionalistima, populistima i ekstremistima.

„Oni jako dobro sarađuju i jedni drugima daju razlog postojanja”, rekao je Janković, upozoravajući da nacionalisti u regionu moraju biti skinuti sa vlasti, i to čim prije.

Nakon hapšenja roditelja ubijenog Davida jasno je samo jedno:

Oni već dolaze po nas.
Neće nas moći pokupiti jedno ako se budemo držali zajedno.
Svi.
I u Bosni i Hercegovini i Srbiji i Hrvatskoj.