Kardinal Puljić na božićnoj misi u Sarajevu: Udaljavaju nas sebičnost, oholost i pohlepnost

U katedrali “Srca Isusova” u Sarajevu svetom misom u utorak ujutru obilježen je jedan od najvećih katoličkih praznika Božić, javlja Anadolu Agency (AA).

Misi, koju je predvodio nadbiskup i metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, prisustvovao je veliki broj vjernika.

Kardinal Puljić, koji je vjernicima čestitao Božić, tokom mise je istakao da je grijeh ušao u ljudsko srce i da je grijeh poremetio odnos čovjeka s Bogom i čovjeka s čovjekom, čak i s prirodom.

“Upravo ta poremećenost nije ostala trajna, jer je Bog obećao poslati spasitelja. Zato je kroz povijest spasenja, tako mi zovemo to vrijeme od obećanja spasitelja do dolaska spasitelja, slao Bog svoje proroke i govorio je na razne načine, davao je poruku čovjeku, poruku nade da se oslobodi to što je grijeh zarobio, poremetio. Ali, na poseban način mu je odlučio sam utjelovit se“, kazao je Puljić.

Dodao je da “to tajstvo, da je Bog postao čovjekom i približio mu se, danas slavimo“.

“Upravo rođenjem Isusta Hrista želi Bog povratiti čovjeku ono dostojanstvo, koje je izgubio grijehom. Želi ponovo uspostaviti sklad između čovjeka i čovjeka, između čovjeka i prirode, između čovjeka i Boga. Zato i jeste došao, približio se, da bude Bog s nama. Kada je na čovjeku odluka približit se Bogu, otvorit se Bogu, prihvatiti Boga i tu riječ živjeti, koju nam je ostavio u svome sinom utjelovljenom, rođenom, koji je umro i uskrsno i trajno obećao biti s nama. Zato danas dok slavimo Božić želimo postati svjesni tog božijeg govora, jer Bog govori čovjeku, ali i čovjeka uči da i on zna govoriti u prvom redu da sam sebe čuje, svoju savjest, jer to je božiji govor“, naveo je Puljić.

Kardinal je posebno naglasio da Bog čovjeka odgaja da znaju govoriti jedni s drugima.

“Nažalost, danas je sve manje sposobnosti čuti. Ima njih puno koji govore, ali premalo je onih koji su sposobni čuti jedan drugog“, rekao je Puljić i dodao:

“Nažalost, te komunikacije čovjeka s čovjekom sve je manje. Zato se doživljavamo udaljenim jedni od drugih. Postali smo tuđinci, iako smo iste krvi, istog jezika, iste kulture. Ali, postajemo tuđinci, jer smo se udaljili. Što nas je udaljilo? Naša sebičnost, naša oholost, naša pohlepnost. Zapravo, to udaljuje čovjeka od čovjeka i čovjeka od Boga, a najgore je što se i sam čovjek gubi u toj stvarnosti. Zato rođenje Isusa Hrista želi nas ponovo vratiti da se čovjek nađe u svom dostojanstvu djeteta božijeg, da se nađe kao voljeno biće, jer ga Bog toliko voli.“