“Dobri dečko” iz Kazahstana: Bolji od Tysona, zanimljiviji od Mayweathera…
Boks je jedan od onih sportova čija je popularnost nerazdvojivo vezana uz njegove najveće zvijezde. Dvadesetih godina prošlog stoljeća to su bili Jack Dempsey i Gene Tunney, u tridesetima se pojavio Joe Luis, četrdestih Sugar Ray Robinson…
Bili su tu nakon toga, redom, Rocky Marciano, pa najveći od svih – Muhammad Ali, Sugar Ray Leonard, Mike Tyson, Evander Holyfield, Lennox Lewis, da bi u zadnjih 15 godina palicu preuzeli Oscar De La Hoya i naposljetku Floyd Mayweather. Ovo ne znači da su oni bili jedini velikani svog vremena, nego naprosto najveći magnet za medije, navijače i novac.
Kako se Floyd Mayweather penzionisao, a imidž Mannyja Pacquiaa trpi od poraza u njihovom duelu i neaktivnosti zbog ozljede ramena, mjesto za najpopularnijeg i najatraktivnijeg boksera je otvoreno.
Nekoliko je kandidata konkuriše za to mjesto, a trenutno je najbliži tronu Kazahstanac Gennady Gennadijevič “Good boy” Golovkin (33), neporaženi borac srednje kategorije koji u svom vlasništvu ima WBA i IBF naslove svjetskog prvaka.
Golovkin je, kao većina boksera porijeklom iz bivšeg Sovjetskog Saveza, karijeru započeo u amaterskoj konkurenciji gdje je 2003. postao svjetski prvak, a 2004. osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u srednjoj kategoriji. Kao profesionalac debitovao je u maju 2006. i od tog trenutka njegova karijera nezaustavljivo je krenula uzlaznom putanjom.
Svjetski prvak po WBA verziji postao je 2010. godine, titulu je do danas odbranio nevjerovatnih 15 puta, a prije tri sedmice osvojio je i IBF titulu. No, naslovi nisu ono što će Golovkina lansirati u zvijezde.
Kazahstanac, naime, fanovima boksa nudi ono što najviše vole – atraktivan stil začinjen brutalnim nokautima. U dosadašnjoj karijeri Golovkin je u 34 meča nokautom slavio 31 put (najbolji prosjek u istoriji kategorije kad je u pitanju šampion), od čega 21 put u nizu kojem se još uvijek ne nazire kraj. Usporedbe radi, Mike Tyson je u svoja prva 34 meča imao 30 nokauta, uz ogradu da je riječ o drugom vremenu, drugoj kategoriji i ipak kvalitetnijim suparnicima nego onima s kojima se susreo Golovkin.
Odličnim bokserskim osnovama Kazahstanca njegov trener Abel Sanchez pridodao je i “meksički štih”, karakterističnog po borbenosti i višestrukim serijama udaraca. Kad se to spojilo, Golovkin je postao bokser odličnog balansa, s jednim od najboljih direkta u sportu koji zna kako “odrezati” ring suparniku, kontrolisati distancu, te završiti posao teškim udarcima od kojih padaju i najčvršći borci u kategoriji.
Dodajte pritom i njegovo vječno nasmijano lice izvan ringa, simpatični govor na engleskom i pristojnost netipičnu za šampione (osim Klička) i dobit ćete savršenog anti-Mayweathera, koji je svijet boksa krenuo osvajati na dijametralno suprotan način od donedavnog kralja.
Hoće li sve ovo biti dovoljno za njegov uspon na tron? Iako puni najveće dvorane na obje obale SAD-a, te njegov posljednji meč nije loše prošao na pay-per view prijenosu (150.000 prodanih prijenosa), Golovkin vapi za velikim mečom.
Zbog reputacije najstrašnijeg udarača u današnjem boksu, velika imena zasad se drže podalje od ulaska u isti ring s njim. No, postoji nada da će sljedeće godine boksati protiv pobjednika super-meča Alavarez – Cotto (za WBC pojas). Ako se dokaže protiv jednog od njih dvojice ili u budućnosti prihvati meč protiv Andrea Warda, kralja supersrednje kategorije, znat ćemo da li je Kazahstanac zaista vrijedan upražnjenog trona najveće zvijezde boksa.
