Porodice nestalih traže veću odgovornost nadležnih

Nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek je nepoznata sudbina 12.000 osoba, od kojih je najveći broj u Bosni i Hercegovini i Kosovu.

Na Međunarodni dan ljudskih prva koji je obilježen 10. decembra predstavnici brojnih udruženja žrtava pozvali su vlade i pravosudne organe zemalja regije na veću suradnju, kako bi se proces traženja ubrzao.

Sredinom 2019. godine Međunarodna komisija za nestale (ICMP) trebala bi objaviti regionalnu zajedničku listu svih osoba koje su nestale i za kojima se još uvijek traga, čime će se spriječiti daljne manipulacije brojkama.

Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini nestalo je preko 35.000 osoba, a danas se još uvijek se traga za njih 7.000. Obitelji žrtava nisu zadovoljne kako teče proces tražanja njihovih najmilijih.

Dodatni problem je i činjenica da su posmrtni ostaci nekih nestalih pronađeni, ali godinama stoje u kosturnicima iz nepoznatih razloga, kaže Marko Grabovac, predstavnik Organizacije za nestala lica iz Republike Srpske.

„U Republici Srpskoj do sada Imamo identifikovana 654 posmrtna ostatka u koji se nalaze u kosturnicama 15 godina. Tako je i u Federaciji BiH gdje ti posmrtni ostaci godinama stoje u neuslovnim mjestima. Ništa nije urađeno po tom pitanju, niti su obezbjeđeni uslovi za odlaganje tih tijela, a sve to Bosna i Hercegovina plaća“, istako je Grabovac.

Sve zemlje regije su donijele zakonsku regulativu koja se odnosi na traženje nestalih, a ona se ne provodi. Semina Alić, predsjedavajuća Regionalne koordinacije udruženja porodica nestalih sa prostora bivše Jugoslavije smatra da je neophodna veća suradnja pravosudnih institucija zemalja regije.

„Ne postoji politička volja da se ovaj proces riješi. U zakonima o nestalim stoji u pojednim članovima da svaka osoba koja krije informacije o masovnim gorbnicama treba se krivično goniti i financijski kazniti. Međutim, ti zakoni se ne provode. Zakoni obuhvaćaju sva naša prava, od života dostojnog čovjeka do prava za saznanje istine, ali se ne provode,“ naglasila je Alić.

Pitanje pronalaska nestalih pokreće i pitanje odgovornosti za ratne zločine. Zbog toga ovaj proces traženja nestalih ide tako sporo, objašnjava Olgica Božanić iz Udruženja kidnapovanih i nestalih lica na Kosovu.

„Više od 20 godina je prošlo od prvih otmica na Kosovu. Mi nemamo osuđene za ratne zločine nad Srbima na Kosovu. Poslije izvještaja Dicka Martija (izvjestitelj Vijeća Europe o trgovini ljudskim organima na Kosovu) da su naši najdraži bili korišteni za trgovinu organima, još uvek se nisu provele ekshumacije na teritoriji Republike Albanije gdje se sumnja da su posmrtni ostaci naših najbližih. Mi, kao Udruženje, nećemo odustati. Sarađujemo i sa domaćim i međunarodnim zvaničnicima. Vjerujem da će ovaj novoosnovani Specijalni sud za ratne zločine bivših pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova 1998. – 2000 pomoći da pronađemo naše najmilije i dostojno ih sahranimo“, istakla je Božanić.