Ispovijest Pere Gudelja: Pokajao sam se 300 puta

Sjećam se svega u detalj kad sam i kako sebi pritisnuo pištolj u potiljak. Sjećam se dana, mjesta… Teško mi je bilo u tom momentu, pomislio sam samo da mi je najlakše da uzmem sebi život. Toga ću se sjećati do kraja života, pokajao sam se do sada 300 puta što sam digao ruku na sebe zbog problema sa ženom i problemčića u poslu.

Kazao je ovo u ispovijesti za “Dnevni avaz” Pero Gudelj, vlasnik FIS-a iz Viteza, koji se tri mjeseca nakon pokušaja samoubistva vraća u Univerzitetski klinički centar u Sarajevu (UKCUS), gdje će mu na Klinici za plastičnu hirurgiju uraditi operaciju glave i estetski nadograditi dio lobanje koji je izgubio.

Životna bitka Gudelja, čovjeka koji svakodnevno povećava broj prijatelja zbog velikog srca i iskrenosti, poznata je u cijeloj BiH i šire. Na radost mnogih koji poznaju ovog velikog čovjeka, on se uspješno oporavlja. Gudelj je nakon dva mjeseca boravka u bolnici proveo nekoliko sedmica u “Reumalu” u Fojnici na rehabilitaciji, a njegov oporavak, kako kaže, ide u pozitivnom smjeru.

– Sve je tinjalo u meni dva mjeseca. Došao je, ipak, moment kad sam to odlučio. Dok sam držao pištolj na čelu, pomislio sam da je najjednostavnije da umrem. S djecom sam imao veoma dobre odnose, sarađivali smo fino. Djeca su me slušala, i ja njih. Znao sam da im nedostaje majka. Ona se dugo nije javljala, čak nije ni pokušala doći. Sve se skupilo u tom momentu i desilo se to što se desilo. Nisam mogao više – kaže Gudelj.

Pojašnjava da nije pucao u sebe iz ljubavi ni iz ljubomore, nego zbog bezizlaznog stanja u kojem se našao. Otkrio nam je i da se zbog svega liječio u Novoj Biloj, jer je imao psihičkih problema.

– Želio sam fin brak sa Snežanom. Hrvoje Kraljević umiješao se u naš život. Kraljević je bio direktor u jednoj našoj firmi. Došao je tu iz sumnjivih razloga, da uništi FIS. On je jedan dio FIS-a pokrao i otvorio sebi firmu nedaleko od FIS-a. Ta je firma sad propala. Koliko sam mogao čuti, taj Kraljević diriguje njome, ne da joj da viđa djecu, posebno ne mene. Ima toliki utjecaj da joj ne dozvoljava da nas kontaktira. Koliko znam, bila mi je u posjeti dva ili tri puta. Toliko je drzak. Znam da je bila u Sarajevu kad sam se ja taj dan iz kome vraćao, nisam bio svjestan da je bila tu, blizu – ispričao nam je Gudelj.

Poznati veseljak, čovjek iz naroda, koji je stvorio poslovno carstvo zahvaljujući svom radu i trudu, kaže da je i njemu nejasno sve što se desilo, bez obzira na probleme koji se spominju, jer nije osoba koja bi nekome naudila, a kamoli sebi.

– Neki procjenjuju da je meni nabačeno da to uradim, čak da je nabačeno i da ona ode od mene i djece. To su vražija posla. Jednostavno, bio sam u nekom tunelu. Iz tog crnog tunela nisam se mogao izvući, nisam se više mogao ni u čemu snaći. Nisam vidio svjetlo ni izlaz iz svega. Sad sam to sve prebolio i, hvala Bogu, oporavljam se. Uprkos tome što kažu da je crna magija u pitanju, nisam potražio hodžu, niti sam išao po zapise. U to i vjerujem i ne vjerujem. Sad, kad bih znao da će to pomoći, pokucao bih na svaka vrata – istakao je Gudelj.

Govoreći o ovom nesretnom činu, kazao je da njegov primjer treba biti opomena svima da ništa na ovom svijetu nije vrijedno nečijeg života.

– Rana na sljepoočnici bila je velika. Napravit ću sliku kako mi izgleda rana. Udubljenje je veliko. Uslikat ću glavu i kad ozdravim. Nadam se da će operacija dobro proći i da će to izgledati dobro. Time bih posavjetovao sve da nikad ne pokušaju uraditi ovo što sam ja. Nije vrijedno. Ima puno žena i muškaraca u BiH. I žene posegnu za vješanjem, za rezanjem vena, još težim oblicima ranjavanja… Ništa to nije vrijedno, uvijek ima drugi izbor. Možda sam trebao aktivniji biti da nađem ženu koja bi me razumjela, i ja nju, da krenem u novi život, ali, jednostavno, nisam mogao tad – kaže Gudelj.

Dodaje da je uvijek nastojao firmu voditi naprijed, s obzirom na to da je u FIS-u uposleno 3.000 radnika, te da je sve probleme rješavao kako bi ti ljudi imali posla i sigurnu egzistenciju. Prisjeća se da je, prije nego što je pucao sebi u glavu, ostavio oproštajno pismo u kojem je u nekoliko rečenica uputio posljednji pozdrav članovima porodice, a da se dio sadržaja odnosi na podjelu imovine, kao i molbu supruzi da čuva djecu.

– Pismo sam ostavio u kući, u sobi, njoj da pročita. Zamolio sam je da barem majka bude s djecom ako mene ne bude. Imovinu sam ostavio djeci. Naveo sam i da u životu mnogi ljudi griješe. I ja sam nekad griješio prema njoj, nekad se nismo slagali. Radio sam na svoju ruku. Smatram da je, ipak, to što sam radio pozitivno. Među nama je nedostajalo dijaloga, trebalo ga je više biti. Ipak, znam da je ljudski griješiti, ali i opraštati. Ja bih njoj oprostio sve sutra i ponovno da živimo, prvenstveno zbog djece. Ipak, troje djece mi imamo, ali i zbog firme, jer je 3.000 ljudi u pitanju. Mi, nažalost, nismo imali vremena jedno za drugo. Niti je ona išla puno na godišnje, niti sam ja. Nekad smo za vikend znali otići, ali rijetko. Nismo tri puta otišli za vikend i odmorili se. Naravno da i njoj nije lako sve ovo što je bilo, proživljava i ona teške trenutke sigurno. Meni je nje žao. Sada sve prepuštam zubu vremena, da vrijeme pokaže svoje – kaže Gudelj.

Dodaje da Snežanin rad cijeni uprkos svemu te da ona dobro radi svoj posao.

– Ne daj Bože da sam ja podlegao, ona bi bila moralno obavezna da se brine da ne propadne firma. Ne plašim se za FIS i za imovinu. Ja joj na uspjehu čestitam. Ruku na srce, treba biti realan. Ona je prije pet-šest godina magistrirala ekonomiju, vanredno. Išla je na fakultet jer je vidjela da joj je potrebno znanje. Na meni je sad prvenstveno da mislim na svoje zdravlje, da se koliko-toliko vratim kući, djeci… da ih vaspitavam da budu pravi ljudi i da ih izvedem na pravi put – kaže Gudelj.