Gladne nije briga gdje stoji zastava Republike Srpske

Milan iz Doboja je nezaposlen. Do prije nekoliko mjeseci radio je u jednoj građevinskoj firmi, ali je bez posla ostao nakon nesreće na radu. Kaže kako novi posao ne može dobiti, jer se treba liječiti, a ni za to nema novca, piše Radio Slobodna Evropa.

“Radio sam u firmi i otkaz dobio usred liječenja, a imam kredit od 30.000 maraka. Vlasnik me otpustio nakon što sam pao, jer nije htio da mi plaća liječenje. Bio sam na komisiji koja je obustavila liječenje, jer nisam imao ovjerenu zdravstvenu knjižicu”, priča Milan.

Milan je jedan od nekoliko stotina hiljada građana koji u Bosni i Hercegovini nemaju posao, ne uplaćuje im se zdravstveno i penziono osiguranje i žive u siromaštvu. Jedini obrok koji dobiju je onaj u narodnoj kuhinji. Radoje po svoj dolazi svaki dan pune četiri godine.

“Ovaj obrok mi mnogo znači. Nemam penziju, čekam starosnu. Nemam nikakva primanja”, kaže Radoje.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, skoro 18 posto stanovništva u Bosni i Hercegovini živi s primanjima nižim od 117 eura mjesečno. To znači da je svako šesto domaćinstvo siromašno. Prema zvaničnim podacima, oko polovine stanovništva živi na granici siromaštva, s mjesečnim primanjima oko 208 eura.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica kako se broj nezaposlenih približava broju zaposlenih, ali i da radno aktivno stanovništvo, prema istom izvoru, radi, ali ne prima platu.

Uprkos svim pokazateljima, niti jedna vlast u Bosni i Hercegovini se nije pozabavila ovim problemom, jer da jeste, primjerice, ne bi se bavili, kao što je to slučaj ovih dana, da li zastava Republike Srpske može biti postavljena u bh. Predsjedništvu ili zbog čega je počasni vod Oružanih snaga BiH bio postrojen za Dan državnosti.

Sve to govori, kako ističe ekonomistica Svetlana Cenić, da se ovakve stvari događaju kada vlasti nemaju odgovor na teška pitanja poput tog kako povećati plate, penzije i životni standard građana.

“Nego pribegavaju jeftinim folovima, da se građani bave zastavom, kabinetom, a ne ekonomijom. I to kako žive i da zaborave kako žive, jer, zaboga, trebaju biti zadovoljni što su siromašni, bitno je da je zastava ispred kabineta”, ističe Cenić.

Oni koji se ne mire sa ovakvim stanjem trajno napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Prema podacima Unije za održivi povratak BiH, zemlju je napustilo oko 170.000 osoba, a samo u ovoj godini njih 18 hiljada.

Prema riječima Mirhunise Zukić, predsjednice Unije, razlog odlaska kompletnih porodica nije samo nedostatak radnih mjesta, već politička i socijalna situacija.

“Imamo jedan paradoks, hoćemo da budemo u kapitalizmu, ali enormnom. Poslodavac se može voziti helikopterom, a njegov radnik neće imati platu veću od 1.000 maraka. Podcijenili su radnu snagu i to je najveći problem, jer trenutno poslodavci veoma teško dolaze do radne snage koja svakodnevno odlazi”, poručuje Zukić.

Istovremeno, psiholog Srđan Puhalo za postojeće stanje krivi i građane, sa jedne strane one koji su glasali za sve dosadašnje vlasti, a sa druge, one koji godinama apstiniraju na izborima, ali se tako ponašaju i u svakodnevnom životu.

Na naše pitanje da li bi se nešto promijenilo i da se ‘pobune’, jer dosadašnji protesti nisu urodili plodom, Puhalo odgovara:

“Niko ne voli bunu, bunt, štrajk ili protest, bez obzira ko je na vlasti. Ali je problem u tome što oni sve te zahtjeve, mislim na političare, prikazuju kao neuspjehe, a sa druge strane, postavlja se pitanje šta je alternativa, odnosno mi znamo protiv čega smo, ali se bojim da nismo uspjeli da kanališemo ideju šta mi hoćemo. U svakom slučaju, biti pasivan i nijemo gledati šta se dešava u državi neće natjerati političare da se mijenjaju”, navodi Puhalo.

Ekonomistica Svetlana Cenić dodaje da se bh. građani ponašaju na način da im je lakše da odu, nego da ‘ispravljaju krive Drine’, jer loše ekonomsko stanje zemlje isuviše dugo traje.

“Pokazalo se da je ekonomija najviše napredovala i najveći standard smo beležili onda kada je postojala saradnja na svim nivoima, bez obzira kakav je dejtonski Ustav. Onda kada su sprovodili nekakve reforme, čisto da zamagle katastrofu, kada su političke tenzije bile ogromne, onda je stagnacija ili pad. Pri tome rešenja još ni na vidiku”, kaže Cenić.