Misteriozno pleme: Vole orgije na plaži, a strance uvijek ubiju

Otrovne strelice, noževi, koplja, sjekire i kamenje – naoružani do zuba ljutito i nedvosmisleno s obale mašu svakome tko se približi.

U proteklim godinama, poruke domorodaca s malog otoka Sjevernog Sentinela u Bengalskom zaljevu Indijskog okeana nisu mogle biti jasnije. Ne približavajte se. Idite kuće. Odje*ite. Niste dobrodošli. Želimo da nas ostavite na miru.

Naravno da žele da ih ostavimo na miru. Oni su jedni od posljednjih preostalih naroda koji nisu ostvarili kontakt s civilizacijom i odlučili su da će tako i ostati. Zbog toga, znamo jako malo o njihovom jeziku, kulturi, religiji. Ne znamo čak ni koliko ih ima.

Međutim, ono što znamo je da posljednjih 30.000 godina žive prilično zadovoljno i zdravo na minijaturnom otoku ne mnogo većem od pedeset kvadratnih kilometara.

Hrane se divljim svinjama, školjkama, bobicama i medom, upuštaju u seksualne orgije na plaži i ne žele da im se smeta – posjetitelje dočekuju otrovnim strelicama i mačetama.

Pa tako i ne treba čuditi kada je prošloga vikenda John Allen Chau, 26-godišnji američki kršćanski misionar i istraživač u pokušaju da posjeti otok poginuo od otrovne strelice.

Chau je navodno svoj život odlučio posvetiti preobraćenju Sentinela na kršćanstvo. Stao je na otok i počeo hodati prema domorocima. Ni kiša otrovnih strijela nije ga zaustavila u njegovoj namjeri da među domorocima proširi riječ Božju.

Njegova smrt u svakom je slučaju velika tragedija. Sudeći prema riječima ljudi koji su ga poznavali, mladi Chau bio je prekrasan mladić. Ljubazan, velikog srca i zabavan, kako ga opisuju oni koji su ga poznavali.

Ali opet, nije trebao ići tamo.

Prema indijskim zakonima, strogo je zabranjeno prići otoku bliže od pet nautičkih milja. Od prošle godine zabranjeno je čak i snimanje domorodaca na Andamanskim otocima, kojima pripada i Sjeverni Sentinel. Tako je ne samo radi zaštite domorodaca, nego i radi zaštite posjetitelja koji svoj pokušaj približavanja mogu platiti životom, piše Daily Mail.

Međutim, prvi je razlog zaštita samih domorodaca – naime, ljudi koji tako dugo žive u izolaciji nemaju imunološki sistem koji ih može zaštititi od bolesti poput gripe, kozica ili čak obične prehlade.

“Oni su jedno od najranjivijih plemena na svijetu. Chau im je mogao donijeti bolesti koji bi ih doslovno sve izbrisala s lica zemlje”, objasnila je Sophie Grig, viši znanstvenih organizacije Survival International.

Osim što bi to bila katastrofa za pleme, to bi bila i antropološka katastrofa. Naime, stanovnici Sentinela jedini su živući potomci prvih ljudi u Aziji. Prije više od 75.000 godina, njihovi su preci stigli iz Afrike na Bliski istok, Burmu i Indiju. S vremenom su stigli i do Andamanskih otoka. Neki su nastavili svoje putovanje, ali dio je ostao na otoku, očaran čudesnom vegetacijom, pješčanim plažama i dovoljno bogatom faunom i florom da se ne moraju zamarati poljoprivredom i uzgojem hrane.

Muškarci lukom i strijelom love svinje, kornjače i ribu, a žene skupljaju kokos, bobice, školjke i love ribe mrežama. Uglavnom su goli, ne računajući nekoliko kolada listova ili ukrasa po tijelu i žive u kolibama.

Više manje svaki pokušaj kontakta završio je katastrofom. Prvi dokumentirani pokušaj upoznavanja bio je prije 1.000 godina, kada su kineski i arapski istraživači ustuknuli nad kišom strelica. Odustali su od pokušaja, a domoroce su opisali kao bića visine oko jednog metra s ljudskim tijelima i ptičjim kljunovima.

Kada je Marco Polo obišao otok u 13. stoljeću, zapisao je: “Oni su najnasilnija i najokrutnija stvorenja na svijetu koja će pojesti sve što ulove”. Mornar Caesar Frederick je upozorio: “Ako bilo koji brod na svoju nesreću pristane na otok, niko se ne vrati živ”.

Dugo, dugo vremena, domoroci su ostavljeni na miru. Pa čak i kada je 1850. godine Velika Britanija kolonizirala ostali dio otočja i pretvorio je u kaznenu koloniju. To je trajalo sve do 1880. godine, kada je ekspedicija s naoružanom policijom upala na otok, otela cijelu porodicu i odvela iz u luku Blair na Andamanskim otocima. Odrasli članovi su odmah umrli, a izbezumljeni voditelj ekspedicije  Maurice Vidal Portman odmah je vratio djecu na otok, zajedno s hrpom poklona.

Novi pokušaj uslijedio je 1970. godine, kada je skupina antropologa naoružana bilježnicama i kamerama došla vrlo blizu otoku. Tamo ih je na plaži dočeo pomalo neočekivan prizor – seks show koji su antropolozi opisali kao obred kolektivnog parenja.

U posljednjih nekoliko desetljeća bilo je još nekoliko pokušaja, no reakcija domorodaca je uvijek bila ista – ne približavajte se. Njihova odluka da se opiru kontaktu s vanjskim svijetom zapravo je inteligentna. Iako se ovakva plemena nazivaju kao primitivna, no prema ovo malo što se o njima moglo saznati, oni su sve samo ne primitivni.

Iako su navodno zaboravili kako zapaliti vatru, kontinuirano održavaju nekoliko ognjišta koji gore cijelo vrijeme. Osim toga, njihovo poznavanje botanike, zoologije, pa čak i medicinska znanja su, iako nekonvencionalna, prilično zadivljujuća.

Još fascinantnije, u tsunamiju u kojem je 2004. godine nestalo 250.000 ljudi, svi domoroci su preživjeli. Pretpostavlja se naime, da poput životinja mogu osjetiti podrhtavanje tla, pa su se na vrijeme popeli na drveće i ponijeli vatru sa sobom. Nekoliko dana nakon tsunamija, helikopter obalne straže napravio je krug oko otoka kako bi provjerio kako su Sentineli snašli u katastrofalnoj nepogodi. I opet, kiša otrovnih strelica dala je dogovor na pitanje – i dalje su živi, i dalje im ništa ne nedostaje.