Banjalučki poliglota Robert Dacešin jezike uči iz ljubavi, na svoj način i bez kurseva

Robert Dacešin, mladi Banjalučanin samostalno je naučio pet stranih jezika i pri tome na kurseve nije potrošio ni jednu marku. Aktivno govori engleski, španski, portugalski, talijanski, slovačkim se služi, a u poslednje vrijeme uči i grčki.

“Grčki mi se sviđa jer mi je iskreno Grčka nekako najbolja zemlja na svijetu. Jezike sam manje-više učio zbog neke ljubavi, ne zbog korisnosti. Mama mi je stalno govorila uči njemački, ruski, naći ćeš posao nekada, a mene to prosto ne interesuje”, rekao je Dacešin za Anadolu Agency (AA).

Kaže da je to možda problem, ali možda i sreća jer ne bi mogao da radi u zemlji kakva je Njemačka, pa mu jezici koje govori koriste u smislu poznanastava.

“U Banjoj Luci ne znam nikoga ko govori portugalski i kada god neko dođe iz Brazila ili tako nekih zemalja uvijek zovu mene”, priča Robert.

Ima sopstvenu teoriju kako naučiti bilo koji jezik za oko godinu dana, ali je najvažnija volja i želja. Svaki dan ovaj mladić nauči jedan dio, odnosno tri imenice, tri glagola i jedan pridjev. Smatra da je oko 1.000 glagola koje nauči za godinu dana i previše, a dnevno mu to oduzima maksimalno 15 minuta.

Pronašao je sajt na kojem može učiti po lekcijama, zbog čega uči kada hoće. Poznaje dosta ljudi u zemljama čiji jezik uči pa im šalje tekstove da ga provjere, a sluša i dosta muzike.

Uživanja u putovanjima

S ovim dvadesetšestogodišnjakom razgovarali smo na teniskom terenu s obzirom da je tenis jedna od njegovih najvećih životnih strasti, pored putovanja. Do sada je posjetio oko 30 zemalja, među kojima većinu evropskih država, ali i Katar, Maroko, Tursku, Tunis, Egipat, Kanadu…

To je uspio zahvaljujući tome što je radio kao teniski sudija na turnirima u Holandiji, Njemačkoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Kataru i drugim zemljama. Mnoge zemlje posjetio je i nevezano za tenis. Prošle godine bio je u 15 zemalja i mnogi kada to čuju pomisle da je to uspio zahvaljujući bogatoj porodici, što kako kaže nije slučaj.

“Sve zavisi od ljudi. Ne tražim puno prosto to su uvijek “low cost”- jeftine varijante koje su meni simpatične i prijaju mi, do nekih 200-300 eura. Banalan primjer – letio sam prošle godine u Maroko, povratni let je bio 60-70 eura, a svako ko čuje za Maroko razmišlja da su u pitanju ogromne cifre. Prije svega znam neke ljude tamo gdje putujem ili putujem preko nekih sajtova koji su dosta povoljni ili gdje spavam kod nekoga besplatno”, rekao je Robert Dacešin.

Kaže da posao teniskog sudije nije dobro plaćen kako mnogi misle i da su u pitanju uglavnom dnevnice od 20 ili 30 eura, pa kao student s takvim primanjima imao je izbor ili da putuje za malo novca ili da ne putuje uopšte.

S obzirom da je magistrirao na Međunarodnom menadžmentu na Ekonomskom univerzitetu u Bratislavi, i da govori više jezika pitali smo ga i da li je pokušao pronaći posao u inostranstvu. Objasnio je da je, kada je prošle godine na turniru u Dohi sudio Rafaelu Nadalu i mnogim drugim teniserima koji su među 10 najboljih, poželio da živi u Kataru.

Tada je na 300 adresa poslao svoju biografiju, ali je dobio samo jedan odgovor. S obzirom da “bolje” zemlje ne traže jezike koje on govori, a da u zemljama čiji jezik govori ne može naći dobar posao u struci, odlučio je da ostane u Banjaluci.

Pošto se nedavno zaposlio u ovom gradu neće moći putovati kao prije jer je ograničen na godišnji odmor. Satisfakciju trenutno prolazi u ispunjenju želje da druge ljude o informiše mogućnostima jeftinih putovanja.

“Pokrenuo sam u martu sajt “rio priče sa putovanja” gdje dajem ljudima informacije kada su neke jeftine karte, aranžmani, objavljujem putopise, a jedna od stvari na sajtu je i rubrika tražim saputnika gdje se mogu povezati ljudi koji žele da negdje idu u društvu”, kaže Robert.

Tenis samo rekreativno

Profit mu kaže nije u interesu, već želi samo da podijeli zanimljive informacije koje pronađe na interentu. Tako je na primjer otkrio da u Štokholmu postoji hotel u kojem za jedno, bilo kakvo umjetničko djelo, možete imati dva besplatna noćenja.

Robert Dacešin i sada nalazi vrijeme za tenis, igra rekreativno, i to je jedina stvar koja ga nakon napornog dana opusti i odmori. Kaže da kada je 1998. godine počeo da igra nije ni sanjao da će ga igrati tako dugo. Bio je prvak Republike Srpske do 10, 12 i 14 godina.

“Nakon toga dođete u fazu da je tenis ili posao ili hobi. To je skup sport tako da ne može da bude i jedno i drugo”, kaže Robert i objašnjava da nije bio toliko dobar da bi rizikovao sa pokušajem da se profesionalno bavi ovim sportom.

Alternativa tome bilo je tenisko suđenje, jer je dobio priliku da “ostane” u tenisu i radi nešto što voli. Počeo je da sudi 2006. godine na “Banjaluka Challengeru”, a nakon toga trebalo mu je pet godina da dobije priliku na turinirima ATP nivoa u inostranstvu.

“Tenis je možda najbolja stvar koju sam uradio za sebe, kao dijete sam bio bucmast i zdepast i baš me oblikovao u jednu zdravu i, bar mislim, normalnu osobu, imam zdrave navike, hranim se normalno”, kaže Dacešin.