Poljoprivrednici u RS-u ne poštuju zabranu uzgoja GM soje

Poljoprivredna inspekcija Republike Srpske ove godine prvi je put otkrila usjeve genetski modifikovane (GM) soje koji su uništeni, ali pretpostavlja se da je osim ovih parcela, bilo i drugih sa kojih je GM soja obrana.

U BiH je zabranjena proizvodnja genetski modifikovanih organizama, među kojima je i soja. Iako inspektori kontrolišu sjemenski materijal, pri čemu nije utvrđeno da je neko uvozio sporno sjeme, dio poljoprivrednika je ipak, zasijao GM soju.

Boris Pašalić, pomoćnik ministra poljoprivrede RS

Poljoprivredni i fitosanitarni inspektori kontrolisali su oko 100 parcela pod usjevom soje u cilju identifikacije GM usjeva. Prema informacijama Republičke uprave za inspekcijske poslove RS-a urađeno je 100 brzih testova, a u devet slučajeva testovi su bili pozitivni, na šest parcela na području Semberije i tri parcele na području Posavine. Inspektori su uzeli uzorke i proslijedili ih u laboratoriju Poljoprivrednog instituta u Banjoj Luci.

“Rezultati laboratorijske analize su u sedam uzoraka potvrdili prisustvo genetičkih modifikacija i to za pet uzoraka sa područja Semberije i dva uzorka sa područja Posavine”, kažu u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.

Sporni usjevi soje na sedam parcela površine 6,4 hektara uništeni su mehaničkim putem, po nalogu inspektora, a korisnici parcela novčano su kažnjeni.

Na pitanje da li je moguće da na prostoru RS-a postoje parcele zasijane genetski modifikovanom sojom, koje nisu otkrivene i uništene, Boris Pašalić, pomoćnik ministra poljoprivrede RS odgovorio je da je to “apsolutno moguće”.

“Obuhvat inspekcijskog nadzora je bio 100 uzoraka, 100 parcela, a mi soju gajimo, odnosno kod nas je prijavljena na 1.700 hektara, kod nekih 350 do 400 proizvođača pojedinačnih ili pravnih lica, što znači da ima najmanje toliko parcela. Mnogo proizvođača i parcela ima koji nisu prijavili proizvodnju u naš registar poljoprivrednih gazdinstava, tako da je sasvim sigurno da inspektorat nije uzeo sve uzorke sa svih parcela, nego sa jednog dijela, tako da mi možemo da pretpostavimo da te soje ima. Ona je već sada uklonjena sa parcela, smještena u neke silose, njom se hrani neka stoka, ali želim da kažem da se to nije desilo 2015. ili 2014. godine to se dešava unazad deset godina”, kazao je Pašalić.

Genetski modifikovana soja iz Srbije i Hrvatske

Inspektori su pri kontroli od vlasnika spornih parcela tražili i dokaze o nabavci sjemena kako bi utvrdili porijeklo, ali su proizvođači u svim slučajevima tvrdili da su koristili merkantilnu soju koju su nabavljali na različite načine, a ne u registrovanim prodajnim objektima. Tako je utvrđeno da nije riječ o sjemenskoj soji koja se legalno prodaje u poljoprivrednim apotekama.

“Naravno da možemo da pretpostavimo da takve soje ima i više, ali ti uzorci su uzeti u tom opsegu i ako to posmatramo možemo da kažemo da je šest do sedam posto soje genetski modifikovano, ali to je relativno mali statitstički uzorak da bi se mogao donijeti nekakav precizan zaključak. Da nešto nije u redu mi smo shvatili kada smo vidjeli koliko sjemenske soje RS uvozi u toku godine pa smo vidjeli da je prošle godine u RS ušlo 190 tona sjemenske soje i kada uzmemo u obzir sjetvenu normu za soju mi znamo da je moguće posijati 1.500 hektara soje tom količinom sjemenske soje, a mi imamo 2.500 hektara. Za 1.000 hektara se unutar RS-a vrti nekakva soja vjerovatno merkantilna koju naši proizvođači koriste kao sjemensku”, objasnio je Pašalić.

On je naglasio da je sva sjemenska soja koja je uvezena u RS pregledana i da je utvrđeno da se radi o genetski nemodifikovanoj soji koja je proizvedena uglavnom u Srbiji i dio u Hrvatskoj.

“Mi nemamo problem sa sjemenskom sojom koju uvozimo, ali imamo problem vjerovatno sa GM sojom koja se nalazi na našim parcelama gdje proizvođač jednu količinu te soje koju proizvede ostavi za sledeću godinu ili da komšiji prijatelju i tako dalje”, smatra Pašalić.

Prema njegovim riječima plan Ministarstva poljoprivrede RS-a je organizovanje edukacije poljoprivrednih proizvođača, s obzirom da korisnici parcela na kojima je otkrivena GM soja, tvrde da nisu znali da je to zabranjeno što je nemoguće provjeriti.

“Tamo gdje pretpostavljamo ili znamo da se nalazi GMO soja naši savjetodavci će otići u svako to selo tokom zime, organizovati predavanja, upoznati naše poljoprivredne proizvođače sa svim problemima koji prate GM organizme, objasniti da je to zakonom zabranjeno i upozoriti da ne treba da siju tu soju koju oni zovu “amerikanka”. Krajnja varijanta je inspekcijski nadzor, treba staviti prioritet na edukaciju, a onda oni koji ne uvaže sve to što im se kaže treba da budu predmet inspekcijskog nadzora i da ta proizvodnja bude uništena”, naveo je Pašalić.

Potreban sistemski pristup

On je objasnio da je u pitanju regionalni problem jer proizvođači u BiH kažu da su sporno sjeme kupili u Srbiji, ili Hrvatskoj, u Hrvatskoj tvrde da su sjeme nabavili u BiH.

“To naprosto nije problem samo koji se tiče RS-a i BiH nego i susjednih zemalja i zbog toga svi zajedno moramo da radimo na rješavanju tog problema. Naravno mi se moramo brinuti za ono što su naše nadležnosti, pitanje RS-a i parcela u RS-u, radimo to i želimo da radimo sa kolegama u FBiH, jer se soja gaji i u Odžaku, Orašju, ali u Brčko distriktu. Dakle neophodan je jedan sistemski, zajednički pristup da bi se prije svega proizvođači upozorili da to ne treba da rade a onda i kaznili ukoliko nastave da rade”, kaže Pašalić.

On smatra da nije rješenje reći poljoprivrednicima da ne treba da siju GM soju jer je to zabranjeno zakonom.

“Treba im reći: nemoj da je gajiš zato što je potencijalno opasna po okolinu i po tvoje potomstvo. Onog momenta kada sami proizvođači shvate da to što uštedi 50, 100 KM po hektaru možda potencijalno pravi problem njegovim unucima, tad će on da prestane sa uzgojem GM soje”, rekao je Pašalić.

Miloš Nožinić, šef Zavoda za industrijsko bilje na Poljoprivrednom institutu RS-a kaže da su u naučnom svijetu su podjeljenja mišljenja u vezi štetnosti genetski modifikovanih organizama.

Miloš Nožinić, šef Zavoda za industrijsko bilje na Poljoprivrednom institutu RS-a

“U nekim državama poput SAD-a, proizvodi se uglavnom GM soja dok se u drugim državama prilazi sa rezervom proizvodnji i potrošnji ovakve soje”, izjavio je Nožinić.

Objasnio je da je sa ekološkog apsekta GM soju jednostavnije proizvoditi, jer se u jednom potezu uništavaju korovi, ali dugoročno to ne znači da će taj uspjeh imati trajan karakter, jer korovi razvijaju otpornost na herbicide na bazi glifosata koji se koriste u GM soji.

“Svaki novi proizvod koji ne postoji u prirodi vuče rizike vezane za slabiju aktivnost enzima za njegovu razgradnju, to je slučaj i kod hidrogeniziranih ulja, kao što je margarin. Takvi proizvodi vremenom se mogu nakupljati u organizmu i efekat se može pojaviti mnogo godina poslije početka konzumacije. Ne bavim se istraživanjima na GM soji, ali bih se priklonio ovoj grupi istraživača koji su oprezni kada je u pitanju konzumiranje GM proizvoda, hidrogeniziranih ulja i sličnih proizvoda koji ne postoje u prirodi koje je stvorio čovjek, jer ti proteini, diskutabilno je kako naš enzimski sustav reagira na te nove proteine koji se unose u organizam, da li ih je u stanju u potpunosti razgraditi ili ih negdje magacionira i onda nas to stiže za 20 ili 30 godina, kroz neke zdravstvene probleme kao što su infarkti, moždani udari i slično”, kaže Nožinić.

Dva zakonska rješenja

Na pitanje da li možemo biti sigurni da ta GM soja proizvedena u RS ne završi u ljudskoj ishrani Pašalić kaže da ne možemo, ali da s obzirom na kontrole u firmama koje se bave proizvodnjom hrane, teško je da do toga može doći.

“Uglavnom proizvođači tu soju koriste za ishranu stoke na svojim farmama ili je kroz ekstrudere prerađuju u nekakve proizvode kao što je sačma, ili to prodaju mješaonama stočne hrane”, kazao je Pašalić.

Objasnio je da je želja Ministarstva poljoprivrede RS-a da se zakonska regulativa na području RS-a prilagodi regulativi Evropske unije gdje se u većini zemalja uzgoj GMO zabranjuje, ali se dozvoljava promet i korištenje za ishranu stoke, određenih genetski modifikacija za koje je utvrđeno da su bezbjedne po zdravlje životinja i ljudi.

“Naprosto 80 posto soje u svijetu je genetski modifikovano i ne možemo na tržištu da nađemo dovoljno genetski nemodifikovane soje za ishranu stoke, a soja je važna komponenta stočne hrane i nemate zamjenu, tako dobar izvor proteina. Prinuđeni smo da koristimo tu soju koja je i jeftinija i ima više proteina kako bi naši proizvođači stoke bili konkurentni”, kazao je Pašalić.

Pojasnio je da postoje dva zakona koji tretiraju GMO, na nivou RS i na nivou BiH, koji su u pravno normativnom smislu potpuno različiti.

“Zakon RS zabranjuje uvoz, uzgoj, korištenje, čak i tranzit GMO kroz teritoriju RS, ali zakon BiH dozvoljava sve tu uz određenu kontrolu, nadzor, prijavu i on je dosta približan zakonima EU. Želimo da ta dva zakona u normativnom smislu približimo što je moguće više”, kaže Pašalić.