Promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Velea u Gornjem Vakufu

Poslije veoma uspješne promocije prošlog četvrtka u Centru za kulturu u Mostaru, predstavljanje knjige „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Vele bit će održano sutra, u petak, 2. novembra s početkom u 18 sati u Centru za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje.

O knjizi čiji podnaslov je „agresija Hrvatske na BiH“ govorit će ugledni bh. historičari Alen Zečević, Mirsad Bušatlija i Ešref Karamustafić, te autori ovog djela za koje inače vlada veliki interes u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Serijal promocija knjige „Svjedoci zla“ započeo je uoči 25. godišnjice rušenja Starog mosta, a  nastavit će se, opet simbolično, u Gornjem Vakufu-Uskoplju iz kojeg je, prema pravosnažnoj presudu Haškog tribunala, započeo „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP). Taj gradić  je, kako navode autori, jasan primjer i dokaz umiješanosti Hrvatske u agresiju na BiH.

Inače, nova promocija posvećena je prvoj godišnjici presude  u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“.

Autori su pozvali sve građane Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Bugojna, Donjeg Vakufa, Novog Travnika i okolnih gradova da se u što većem broju odazovu promociji, koja je, kao i knjiga, dio nastojanja da se osvijetli jedan važan dio bosanskohercegovačke, ali i bliže prošlosti tog grada.

„Ova knjiga je teži udarac argumentima za sve aktuelne protagoniste tzv. Herceg-Bosne i post-Tuđmanovske politike na ovim prostorima, i od same presude u slučaju Prlić i ostali. Zbog najnovije doplomatske agresije koju Hrvatska neskriveno vodi protiv BiH, mi ćemo knjigu „Svjedoci zla“ dostaviti europarlamentarcima, kako bi shvatili kakva se politika nastoji ponovo na mala vrata reaktivirati na tlu Bosne i Hercegovine“, kaže Agić.

Govoreći o Gornjem Vakufu, Agić ističe da je taj grad bio ‘kost u grlu’ zločinačkoj politici Franje Tuđmana iz razloga što se nalazi na putnoj komunikaciji koja spaja Hercegovinu sa srednjom Bosnom, a koji su zacrtani ciljevi tzv. Herceg-Bosne.

„Stoga je Gornji Vakuf bio konstantna meta vojnih napada hrvatske regularne vojske jer bi njegovim zauzimanjem ostvarili zacrtani cilj i zločinačka Herceg-Bosna sa Hrvatskom činila bi kompaktnu cjelinu”, kazao je uoči promocije Agić.

I pored angažovanosti vojnih snaga Republike Hrvatske, Gornji Vakuf ostao je teritorija izvan HRHB-a, pojašnjava Agić, čime je zapravo i “slomljena agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu”.

Faruk Vele, je naglasio da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dobro razumio da je “zauzimanje” Gornjeg Vakufa neophodno kako bi se stvorio “kontinuitet teritorija HZHB-a”.

“Ne samo da bi Tuđman preko Gornjeg Vakufa spojio Hercegovinu sa Novim Travnikom, Vitezom, Busovačom i Kiseljakom nego bi strateški osigurao kontinuitet teritorija tzv. Herceg-Bosne. Također, Bugojno bi, stiješnjeno u obruč između snaga Vojske RS u obližnjem Donjem Vakufu i Kupresu, s jedne strane, te Hrvatske vojske i HVO-a, koji nadiru iz Prozora, Gornjeg Vakufa i dalje iz Hercegovine, s druge strane, bilo dovedeno u bezizlaznu situaciju. Takva enklava bi se teško mogla održati i tu dolazimo do one Tuđmanove o ‘Hrvatskoj do Bugojna'”, istakao je Vele.

O tome da je Republika Hrvatska direktno učestvovala u ratu u Bosni i Hercegovini tokom 1992. i 1993. postoji mnogo dokaza, kaže Vele, a priroda tog djelovanja najočitije se ispoljila na području Gornjeg Vakufa.

Sve činjenice i dokaze koji jasno govore o umiješanosti Republike Hrvatske u sukobe na području Bosne i Hercegovine autori su objavili u svojoj knjizi.

Te aktivnosti, kaže Vele, predvodio je lično hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

„Uprkos ogromnoj sili, Tuđman je na koncu, 23. novembra 1993. godine priznao prvim saradnicima: „Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh…. Na taj način smo se politički i vojno kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko!“. To, smatram, ponjaviše govori o činjenici da je agresija Hrvatske na BiH slomljena upravo u Gornjem Vakufu“, rekao je Vele.

Inače, sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine.  U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne.

Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.

Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Penzionisani mostarski muefija Seid ef.  Smajkić napisao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

Uz ratni intervju sa legendarnim komandantom Četvrtog korpusa, rahmetli Arifom Pašalićem, te podsjećanje na ranije razgovore sa pokojnim fra Lukom Markešićem i dr. Ivom Bancem, u knjizi govore bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, advokat Ante Nobilo, glavni haški tužilac Serge Brammertz, fra Ivo Marković, historičar Tvrtko Jakovina, komunikolog i autor knjige „HVO u Sarajevu“ dr. Marijo Pejić, ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, Ivica Jeger, vojnik HV-a koji je ratovao u Gornjem Vakufu i mnogi drugi…