Hoće li Dodiku presuditi ulica?

Milorad Dodik neodoljivo podsjeća na Slobodana Miloševića. Srbima su i jedan i drugi obećavali uzlet na nebo, zbog čega su u narodu izdizani u neviđene visine. Opijeni političkom slavom, obojica su vladala apsolutistički: meke ruke za svoje pristalice, tvrde šake za protivnike.

Za njihovim naređenjima vodili su se i policija i mediji, a većina građana odobravala je tiranski odnos prema opoziciji i slobodnomislećim pojedincima koji su se usuđivali da kritikuju raspojasanog vladara.

Miloševićev slom uslijedio je početkom oktobra 2000-te godine, kada je izgubio predsjedničke izbore od Vojislava Koštunice. Sa trona, ipak, nije skinut milom (jer je pokušao da lažira izborne rezultate) nego silom – kad se u Beograd slilo na stotine hiljada razbješnjelih građana.

Paljene su policijske stanice, potom i zgrada Radio-televizije Srbije, a na kraju i zdanje Skupštine. Možda je i presudno za epilog bilo to što su Miloševiću praktično okrenuli leđa i vojska i policija i tajne službe, na kojim je godinama zasnivao svoju moć.

Milorad Dodik biće zbačen sa vlasti u onom trenutku u kojem građani Republike Srpske shvate da s njim na čelu putuju u – bezdan

Milošević je, zapravo, pao jer nije ispunio svoja megalomanska obećanja. Izgubio je sve političke i oružane ratove i, umjesto “velike Srbije”, ovu zemlju doveo u stanje bijede, izolacije, ali i teritorijalne nestabilnosti. Umjesto da se uveća, Srbiji je zaprijetila opasnost da se razbije u paramparčad.

Milorad Dodik biće zbačen sa vlasti po sličnom scenariju, u onom trenutku u kojem građani Republike Srpske shvate da s njim na čelu putuju u – bezdan! Kolona koja za njim korača okrenuće se protiv njega i potražiti novog lidera. Upitno je, ipak, da li je ta svijest već sazrela među građanima Republike Srpske ili će, na masu dokaza o lošoj Dodikovoj vladavini, trebati još poneki, kojim bi se prelila čaša žuči.

Opozicioni blok u Republici Srpskoj započeo je političke, a vjerovatno i “ulične” pripreme za pokušaj obaranja bahatog entitetskog diktatora. Ovih dana su, izazvani nasilnim ponašanjem Dodikove parlamentarne većine u NSRS, zaprijetili masovnim protestima. Niko još ne poziva masu na ulicu, ali su Ivanić, Čavić i Mihajlica izričito pomenuli i tu mogućnost, ukoliko u međuvremenu Dodik ne pristane na vanredne izbore.

[yuzo_related]

Dodik je, u svom stilu, bahato poručio da se ne plaši tih prijetnji, da bi mu bilo drago da opozicija pokuša da realizuje takav scenarij jer bi se – po njegovom mišljenju – na taj način pokazala njihova nemoć. Dodik vjeruje da tzv. Savez za promjene nema snagu kojom bi privukao desetine hiljada građana koji bi tražili njegov silazak sa trona. Pri tome, za svaki slučaj, pokazuje i svoje adute: Banjalukom ovih dana znakovito “šetaju” policijski specijalci!

Objektivno, tokom devetogodišnje vladavine u RS, Dodik iza sebe ostavlja lošije stanje od onog koje je zatekao. Ekonomija je na stalnoj nizbrdici, a bez rezultata su ostali i njegovi planovi o pojačanoj autonomiji RS, pogotovo njegovi pokušaji da ovaj entitet otcijepi od matične države. Mnogi o tome glasno govore. Drugi ćute zaplašeni strahovladom, ali i očiglednom spremnosti Milorada Dodika da na nepoćudne udari kompletnim represivnim aparatom.

Ovo klupko neće se brzo razmrsiti. Ali je počelo da se odmotava! U opticaj su ubačene teške riječi i prijetnje: vanparlamentarna borba i ulica. Drugim riječima – pobuna!

Kad bi ona mogla da se dogodi?

Tri su zasad moguća povoda. Prvi, koji ovih dana najavljuju iz opozicije: plasiranje novih “šokantnih podataka” (Bosić) o lopovluku Dodikove ekipe. Drugi, za tri mjeseca, kad SNSD-ova vlada treba u zakon da pretoči nedavnu skupštinsku odluku kojom obavezuje Savez za promjene da u državnim organima zastupa stavove koje im naloži Dodikova većina u NSRS.

Opozicioni blok u Republici Srpskoj započeo je političke, a vjerovatno i ‘ulične’ pripreme za pokušaj obaranja bahatog entitetskog diktatora

Ako zakon bude donešen, Ivanić, Bosić i ostali mogli bi krivično da odgovaraju ako u Sarajevu budu mislili svojom, a ne Dodikovom glavom. Oni na to sigurno neće pristati.

Treća varijanta, zasad, ima najviše šansi. To su naredni lokalni izbori, koji bi – ako opozicija pobijedi – mogli postati okidač za operaciju uklanjanja Milorada Dodika. Na krilima takvih rezultata, opozicija bi s više sigurnosti mogla da računa na masovni odziv građana na proteste, kojim bi, s manje ili više vatre, politički potrošeni lider doživio sudbinu Slobodana Miloševića.

U svakoj od navedenih varijanti, Dodik se neće predavati bez ogorčene borbe. A to će, bez obzira na ishod, ionako krizom ophrvanu BiH baciti u nove vrtloge, sa posljedicama koje još nije moguće prognozirati.