Počelo suđenje bivšem šefu KOS-a Aleksandru Vasiljeviću

Čitanjem optužnice i ispitivanjem prvih svjedoka, na osječkom Županijskom sudu počelo je suđenje u odsutnosti bivšem šefu jugoslavenske vojne Kontraobavještajne službe (KOS), 80-godišnjem generalu Aleksandru Vasiljeviću kojeg tužiteljstvo tereti za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima u logorima na području Srbije i Hrvatske.

Vasiljeviću se sudi u odsutnosti, a njegov advokat Dubravko Marjanović nakon čitanja optužnice kazao je da njegov klijent nije počinio krivična djela za koja ga tereti hrvatsko Državno tužiteljstvo.

Vasiljevića se tereti da je krivična djela počinio kao načelnik Uprave sigurnosti tadašnjeg jugoslavenskog Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO) u vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim jedinicama pobunjenih Srba i snagama JNA.

Nakon što su po naredbi Uprave sigurnosti tadašnjeg jugoslavenskog SSNO-a od 10. oktobra 1991. osnivani logori za ratne zarobljenike u mjestima na teritoriju Srbije i Hrvatske – Begejcima, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Nišu i Staroj Gradiški, Vasiljević je, smatra tužiteljstvo, kao načelnik navedene Uprave za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa sigurnosti i poslao više grupa oficira sigurnosti za ispitivanje ratnih zarobljenika.

U te logore je od početka oktobra 1991. godine do maja 1992. s područja Osijeka, Vukovara, Karlovca, Stare Gradiške, Slunja te drugih mjesta u Hrvatskoj protupravno dovedeno i zatočeno civilno stanovništvo te više stotina zarobljenih pripadnika oružanih jedinica RH. Okrivljenog Vasiljevića optužnicom se tereti da je kao odgovorna osoba za primjenu normi međunarodnog ratnog i humanitarnog prava znao da njemu podređeni i pripadnici drugih jedinica, suprotno tim normama, ubijaju, muče i nečovječno postupaju prema zatočenim civilima i zarobljenicima, a ipak ništa nije poduzeo da se takva ponašanja suzbiju i počinitelji kazne, pristajući time na protivpravne radnje i njihove posljedice.

Takvim su postupanjem većem broju zatočenih civila i ratnih zarobljenika nanesene teške tjelesne ozljede s trajnim fizičkim i psihičkim posljedicama, a uz to, u logorima Begejci i Stajićevo, u kojemu je Vasiljević za zapovjednika postavio potpukovnika Miroslava Živanovića, usmrćeni su Ivan Kamerla, Božo Kelava, Branko Koch, Ivan Kunac i Zlatko Brajer; u logoru Sremska Mitrovica usmrćeni su Đuro Tvorek, Jozo Boldiš, Zlatko Cvitković, Damir Kiralj, Antun Plivelić, Niko Šoljić i Ivan Švraka; u logoru Niš, u dijelu zgrade niškog zatvora, od batinanja je umro Pero Mesić, a u logoru Stara Gradiška usmrćeni su Mirko Tomljanović, Ilija Šandorović, Petar Antunović, Darko Sanjicki, Ivo Grgić i Marijan Raužan. Tužiteljstvo navodi da je veći broj zatočenih civila i ratnih zarobljenika zadobio teške i za život opasne ozljede s posljedicama trajnog narušenja zdravlja i da je više žena sistematski silovano i seksualno zlostavljano.

Zamjenik tužioca Zlatko Bučević u uvodnom govoru kazao je kako je sumnja u Vasiljevićevu odgovornost potvrđena iskazima brojnih svjedoka koji su preživjeli torture u logorima, ali i materijalnim dokazima, posebno uredbom o organizaciji logora u Staroj Gradiški koju je potpisao i odobrio upravo optuženi Vasiljević, a koja nedvosmisleno potvrđuje da je on kao načelnik Uprave sigurnosti u sklopu SSNO-a donio odluku o organizaciji logora u koje su dovođeni civili i ratni zarobljenici.

Smatra kako su službeni organi JNA i Srbije pokušali prikriti ulogu vlasti u organiziranju logora, što pokazuje i činjenica da pravosudna tijela Srbije, uprkos traženju saradnje u otkrivanju stvarnih zapovjednika logora, nisu, pod uticajem Vasiljevića, pružila potrebne podatke, već se suprotno na svaki način pokušalo opstruisati provođenje istrage i prikriti osobe koje su učestvovale u organizaciji tih logora.

Vasiljevićev branitelj Dubravko Marjanović ocijenio je kako u ponašanju njegova branjenika nisu ostvarena sva bitna obilježja krivičnih djela za koja je optužen.

Ističe da je Vasiljević bio šef državne sigurnosti u Srbiji, ali da se njegova uloga kao čelnog čovjeka službe očitovala u prikupljanju informacija od zarobljenih pripadnika HV-a i u cijelosti se ostvarila u prvih mjesec dana njihovoga zarobljavanja, a nakon toga, tvrdi branitelj, on više nije imao nikakvu ulogu u organizaciji logora u Srbiji niti je odgovoran za postupanje prema zatočenicima.

Svjedok Ivan Krznarić ispričao je kako je nakon zarobljavanja u Borovu naselju, kao hrvatski policajac prebačen u logor Stajićevo, gdje je ispitivan više od 20 puta od strane jednog majora i potpukovnika, te fizički maltretiran i zatvaran u samicu, a nakon toga prebačen je u Sremsku Mitrovicu, gdje je također više puta bio fizički maltretiran, udaran bejzbol palicom u potiljak. Dodao je da je zarobljenike mogao tući ko god je htio.

Rekao je da je razmijenjen 14. avgusta 1992. godine u razmjeni “svi za sve”, iako su im čuvari i tada rekli da idu na strijeljanje, a ne na razmjenu, a tada su, kako kaže, zatočenike tukli i pripadnici ruskog bataljona UNPROFOR-a. Napominje kako je u logorima uslijed zlostavljanja smršavio više od 50 kilograma, jer je sa 110 pao na 49 kilograma, te da i danas osjeća posljedice zbog kojih mjesečno pije oko 300 različitih tableta i teško mu je kada se prisjeća tih događaja.

Na upit tužitelja jesu li osobe koje su ga ispitivale bili predstavnici KOS-a, svjedok je kazao kako su jednom prilikom pri posjetu i obilasku ratne linije do njega i Blage Zadre došle tri osobe predstavivši se kao dužnosnici MUP-a RH, što mu je bilo čudno i što je rekao Zadri. Smatra kako njegove sumnje potvrđuje i činjenica da je jedna od tih osoba, kao major JNA, došao do osoba koje su ga ispitivale u logoru Stajićevo i rekla ispitivačima da je on, Krznarić, na ispitivanju sve tačno rekao o broju pripadnika svoje jedinice i borbenim položajima na kojima se nalazio. Smatra kako je to potvrda da je, iako se prvobitno predstavio kao dužnosnik MUP-a RH, po svemu sudeći bio pripadnik JNA, odnosno KOS-a.

Osim Vasiljevića, optužnica iz 2011. godine podignuta je i protiv potpukovnika JNA Miroslava Živanovića kao odgovornog zapovjednika logora u Stajićevu i Begejcima, koji je umro nakon podizanja optužnice. U tužiteljstvu napominju kako je tokom istrage, koja započeta 2008. godine, ispitano 300-tinjak svjedoka koji su predloženi kao svjedoci u ovome predmetu, a kao žrtve su preživjeli torture i zlostavljanja u logorima.