Hadžihafizbegović snima dokumentarni film o ubistvu košarkaša Salaharevića

Emotivna priča o liku i djelima mučki ubijenog sportiste Edina Salaharevića, kojem su predviđali karijeru najboljeg evropskog košarkaša, a koji je ubijen u 19. godini života, idućeg bi ljeta trebala biti prikazana u formi dokumentarnog filma, u režiji poznatog bh. glumca Emira Hadžihafizbegovića.

U Tuzli su završena snimanja prvih kadrova filma, na kojem trenutno, osim Hadžihafizbegovića, rade još i Saša Lugonjić, sportski novinar iz Hrvatske, te Amra Hadžihafizbegović, Milenko Uherka i Dario Pušić.

Salaharević je sa Slobodom Ditom u martu 1992. godine osvojio Juniorsko prvenstvo Jugoslavije i bio je jedan od najperspektivnijih evropskih košarkaša. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije trebao je ići u Poljsku, ali ovaj je talentovani košarkaš, skijaš i atletičar otišao u rodnu Vlasenicu kako bi Ramazanski bajram proveo s porodicom. Uslijedilo je zauzimanje Vlasenice od strane Novosadskog korpusa i paravojnih formacija sastavljenih od lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti, a porodica Salaharević je pet narednih mjeseci proživljavala svakodnevna maltretiranja i zastrašivanja u kućnom pritvoru.

Edin i otac Muhamed odvedeni su u zloglasni logor Sušica, dok su majka Hatidža i mlađi brat Nedim sa još 60-ak žena i djece uspjeli živi proći kroz minska polja, a kasnije su ih u blizini Kladnja prihvatili borci Armije Republike BiH. Edin je, ispričali su preživjeli logoraši, do zadnjeg dana vjerovao da će preživjeti.

Međutim, njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u sedam različitih masovnih grobnica, identifikovan je 2008., a ukopan 2009. godine na vlaseničkom šehidskom mezarju Rakita. Otac Muhamed još uvijek nije pronađen.

“Prvi dan snimanja bio je vrlo emotivan i težak, kao što smo i očekivali. Bilo nam je teško sjediti prekoputa Edinove majke Hatidže i brata Nedima i slušati o bolu i gubitku koji su doživjeli. S njima smo mjesecima prije bili u kontaktu i dogovarali smo se o detaljima. Jedan od ključnih ljudi koji će se pojaviti u filmu je i košarkaš Damir Mulaomerović, zatim Edinovi saigrači, treneri i ljudi koji su ga pokušavali spasiti. Imamo još neke planove koje sada ne bih želio otkrivati. Iako je i ovo što smo snimili s porodicom dovoljno, pred nama je još puno posla i rada”, rekao je Lugonjić, sportski novinar iz Hrvatske, u razgovoru za AA.

Hadžihafizbegović je, kaže, tragičnu priču koja mu je poznata preko deset godina, prvobitno namjeravao pretočiti u pozorišnu predstavu, ali je shvatio da je “najbolje da o ovom sjajnom, vrijednom učeniku i sportisti pričaju njegovi srodnici i ljudi koji su mu bili bliski”.

“Lugonjić i ja dugo smo razmišljali šta prvo trebamo uraditi i dogovor je bio da prvo snimimo majku i brata. Vrlo smo potreseni ovim snimanjem i sada s još većim motivom i žarom nastavljamo s radom. Film je faktografski, ali se nemamo namjeru obračunavati s bilo kime, nego ispričati kakvi su bili Muhamed i Edin, a kakvi su ljudi koji ne pripadaju ljudskoj vrsti. Ovo kažem, jer zlikovce koji ubiju jednog dječaka, kojeg ne interesuje ništa osim knjige i lopte, ne želim porediti ni sa životinjama. Naprotiv, delfin, medo, lav i konj su plemenita bića, a ovi koji su razorili porodicu Salaharević i sve ostale porodice, ne pripadaju nikakvoj plemenitoj vrsti”, naglasio je Hadžihafizbegović.

Prema njegovim riječima, u narednom će periodu od snimljenog materijala napraviti ‘trailer’ i pronaći producentsku kuću.

“Nadam se da će nas zdravlje poslužiti da završimo film do idućeg Sarajevo Film Festivala, na kojem bih volio da ga predstavimo i da širi auditorij iz regije i svijeta upoznamo sa činjenicama od kojih, kada ih čujete, zastaje pamet, od kojih se zaledite i koje vas parališu. Duboko vjerujem da ćemo poslati univerzalnu poruku o dobru i zlu i ako Edinovo ime ostane za pomen i nauk dolazećim generacijama, znat ću da je imalo smisla raditi ovaj film”, zaključuje Hadžihafizbegović.