Promovirana knjiga o radu medijske kuće “Radio Sarajevo”

Na 608 stranica i kroz gotovo 300 fotografija, više od 90 autora svjedočilo je u knjizi “Radio Sarajevo, 10. aprila 1945. – 10. maj 1992. godine” o vremenu pokretanja i razvoja najveće bosanskohercegovačke radijske stanice.

Ova pola knjiga, pola monografija, prezentirana je danas u Sarajevu pred brojnim uposlenicima ove medijske kuće, a o njenom nastanku i njenom sadržaju govorili su urednici Zija Dizdarević, Boro Kontić i Ranko Mavrak te muzička urednica radija Sabira Bela Samardžić.

Skupu su obratio i jedan od najstarijih uposlenika radija, Mišo Milićević, kao i inicijatori ove knjige Zoran Udovičić i Aleksandar Mlač.

Dvije godine trebalo je da se napiše ovakva knjiga koja obuhvata period od 10. aprila 1945., kada se počelo s emitiranjem do 10. maja 1992. godine, kada je radio preimenovan u Radio Bosne i Hercegovine.

U 94 napisa sadržana je svojevrsna biografija medija koji je ostavio poseban trag u historiji BiH. Knjiga je zbornik svjedočenja, sjećanja i osjećanja ljudi koji su činili Radio Sarajevo, kao uposlenici ili saradnici, u 47 godina njegovog postojanja.

Dizdarević je podvukao da je kontaktirajući više od 120 uposlenika i ljudi vezanih za ovu medijsku kuću postavio zadatak da napišu tekst “Ja u Radiju Sarajevo, Radio Sarajevo u meni”, što su svi prihvatili.

Uposlenici ove medijske kuće naglasili su danas da bez njihovog tehničkog osoblja ne bi bilo ni radija, a posebno ne tako uspješnog radija. Oni su, kazao je Kontić, nastajali naći najbolji mogući ton te da osiguraju najbolje moguće uređaje, a takva postavka stvari omogućila je da radio ponudi najbolji program.

O muzičkom programu je govorila Samardžić posebno istaknuvši da se tada muzika na radiju nije trošila nego stvarala. Imali su ansamble umjetničke, narodne, zabavne i dječije muzike, organizirala je pet festivala i učestvovala u brojnim muzičkim manifestacijama u BiH i Jugoslaviji.

Nekadašnji uposlenici ove kuće istaknuli su da se ne može napraviti uspješna medijska kuća bez dobrih ljudi, a Radio Sarajevo, kazali su, imalo je tu sreću da ima brojne sposobne i pametne ljude koji su kuću učinili prepoznatljivom.

Niz generacija je stasavalo uz informativne, dokumentarne, dječije, obrazovne, kulturne, zabavne, sportske, satirično-humorističke, dramske i specijalne programe (emisije za selo, slijepe, te na albanskom i romskom jeziku) Radija Sarajeva.

Radio Sarajevo na vrhuncu je emitirao četiri programa (Prvi, Drugi, Treći i gradski Sarajevo 202), ukupno 64 sata dnevno i izdavao časopis Treći program te je na kraju zaključeno da je ovo knjiga o svojevrsnom bh. spomeniku zbog čega je ocijenjeno da ovo neće biti prva knjiga koja će govoriti o tom radijskom gigantu.