Šimunić prekinuo medijsku šutnju: Ništa mi nije žao

Josip Šimunić prekinuo je medijsku šutnju. Bivši reprezentativac Hrvatskedobio je ulogu motivatora u stručnom štabvu Ante Čačića.

Iz ozbiljnog nogometa ptotjeran je upravo zbog neprihvatljivih motivacijskih metoda publike na Maksimiru koju je povao u skandiranje pokliča “Za dom spremni”.

HNS je tek nakon pritisaka osudio njegov čin, ali je nekad nezamjenjivog defanzivca vratio u reprezentaciju kao sponu sa strulnim štabom i navijačima.

U međuvremenu, Šimunić je prometnuo u glasnogovornika radikalne desnice, s oduševljenjem je dočekan u šatoru na Savskoj, a logičan nastavak, tačnije vrhunac njegovog ZDS angažmana bio je da film o njemu, “Moja voljena Hrvatska” snimi Jakov Sedlar, a svečana premijera održana je u kinu “Europa”.

Sedlar je nedostižni je rodonačelnik “domoljubnog” filmskog trasha, što je titula koju je zaslužio “Gospom” i “Četveroredom”, ali i nizom ostalih njegovi ostvarenja.

S propagandom u njegovim filmovima jedino se može mjeriti hiperprodukcija kojom je prionuo poslu, jer posljednjih godina s igranih se prebacio na dokumentarne filmove, koje štanca kao na tekućoj traci.

Tako je, između ostalih, napravio filmove o Juliji Timošenko, Anti Paveliću, Arielu Sharonu i Franji Tuđmanu, ali vrhovi njegovog opusa ipak su dokumentarci o Borisu Mikšiću i Anti Đapiću.

Sedlarova najnovija muza pred kamerama RTL-a progovorila je o filmu reprezentaciji, HNS-u i, naravno, potezu kojim je završio karijeru.

“Ja ne trebam nikome ništa dokazivati. Film smo napravili baš zato što svako ima neku svoju priču, a ovo je moja priča. Naučio sam, ako čovjek ne ispriča svoju priču, onda će je ispričati netko drugi”, kaže Joe koji se nakon nogometa bacio u politiku i historiju, a ni danas ne žali što je na Maksimiru, nakon izborenog SP-a protiv Islanda, s hiljadama navijača vikao “Za dom”, a oni njemu “spremni”.

FIFA i Arbitražni sud ocijenili su da se radilo o pozivu na rasnu diskriminaciju i nacionalnu mržnju.

“Ništa mi nije žao. Apsolutno ništa. Prošlo je dvije godine… Nije lijepo ni kad svako malo neko mene diskriminira, ali takav je život. Taj incident je obilježio kraj moje karijere. Ali ima puno stvari na svijetu koje nisu u redu. To je prošlost. Imat ću još prilike dokazati da to nije bilo pravedno”, dodao je Šimunić.