Balkanska svakodnevnica: Izbori, referendum i razmjena teritorija

Situacija u balkanskim zemljama u fokusu je svjetskih medija koji se bave izborima u BiH i rješavanjem odnosa Beograda i Prištine, ali posebna pažnja je usmjerena na neuspjeli makedonski referendum o promjeni imena i probleme u politici proširenja Evropske unije, piše Radio Slobodna Evropa.

Bosna i Hercegovina se priprema za glasanje

Dvadeset osam godina nakon završetka oružanog sukoba koji je odnio 100 hiljada života, Bosna i Hercegovina glasa u nedjelju kako bi izabrala veliki broj nacionalnih i regionalnih predsjednika i skupština, piše Guardian.

Nada da će do promjene doći u jednoj od najsiromašnijih zemalja Evrope polako nestaje, piše Gardijan.

“Prosječna mjesečna plaća iznosi nešto više od 400 eura, stopa nezaposlenosti iznosi više od 20 posto, dok je među mladima taj procent 45 posto. Teška ekonomska situacija je glavni uzrok odlaska građana iz ove zemlje”.

Pokušaji da se promijeni status quo, uz međunarodnu podršku, nisu uspjeli. U međuvremenu, zabrinutost je rasla oko utjecaja Rusije u Republici Srpskoj. Međutim, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, optužili su zapadne snage zbog “miješanja” u bosanske izbore.

Slične tvrdnje pojavljuju se i za drugog susjeda, Hrvatsku, zbog navodnih uplitanja u unutrašnje poslove BiH.

Guardian ističe kako zabrinutost raste u posljednjih nekoliko mjeseci zbog potencijalnog sporazuma o “razmjeni teritorija” između Srbije i Kosova, pri čemu neki strahuju da to može biti presedan za Republiku Srpsku da napusti BiH.

Makedonski referendum još je jedan korak unazad za EU

S odzivom manjim od 40 posto, rezultat makedonskog referenduma o promjeni imena države u Republika Sjeverna Makedonija istakao je i dva trajna problema za EU: loš odnos s glasačkim tijelom i zaustavljanje proširenja kao njihovu glavnu politiku prema Zapadnom Balkanu, piše Chatham house.

Gledano u širem kontekstu, referendum je još jedna veza u dugom lancu popularnih glasanja posljednjih godina, od referenduma u Grčkoj, Velikoj Britaniji i Holandiji do izbora u Mađarskoj i Italiji, gdje je EU odlučno odbijena.

Očigledno nisu svi ti glasovi i zemlje isti. Lokalni politički i ekonomski kontekst uvijek je presudan za to kako se EU percipira u europskim društvima. No, opći je trend očigledan: postoji velika podjela između EU i evropskih birača, a referendum o imenu Makedonije pokazuje da se taj jaz legitimiteta proteže izvan granica EU.

To je u skladu s drugim pitanjem koje referendum ističe: zaustavljanje politike proširenja kao glavnog alata za suočavanje s Balkanom. Birokracija vanjske politike EU oduševljeno je podržala rješenje pitanja o imenu jer je to vidjela kao katalizator za ponovno aktiviranje procesa proširenja u regiji.

Dakle, ishod referenduma je neuspjeh i depolitizirane i tehnokratske metode saradnje s Balkanom u okviru politike proširenja. Zapravo, upletenost EU u referendum ne samo da razotkriva nedostatak političke sposobnosti EU diplomacije, već također povećava sumnje o tome je li proširenje odgovarajuće sredstvo vanjskih odnosa.

U doba snažnog nepovjerenja prema elitama u EU i na Balkanu, proces poput proširenja koji je bitno elitistički utemeljen na obje strane možda više neće biti održiv način stabilizacije Balkana i povezivanja s EU, stoji u tekstu.

Jeftina ruska strategija ima uspjeha u Srbiji

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izgledao je ushićeno dok je prelazio preko aerodromske piste kako bi preuzeo tek prispjeli poklon iz Kremlja: avione iz sovjetskog doba, koji su po ruskim standardima odbačeni, ali su blago za balkanskog saveznika koji ima samo nekoliko aviona, piše ​The Washington Post u tekstu o ruskom utjecaju u Srbiji.

List navodi i da je poklon mlažnjaka dio ruske strategije u Srbiji – i velikom dijelu svijeta: “Kremlj je izgradio metodičnu, ali jeftinu kampanju utjecaja koja koja donosi veliki povrat.”

Washington Post dodaje i da su Rusija i zapad angažovani u borbi za lojalnost Srbije, koja je ključna balkanska nacija koja je izrazila želju da se pridruži Evropskoj uniji, ali također želi i Rusiju kao saveznika.

“Dok Zapad troši daleko više novca – u slučaju Evrope, čak 11,8 milijardi dolara 2016. godine, kroz ukupnu pomoć, investicije i trgovinu – prisustvo Rusije daleko je prodornije. Kremlj je bio vrlo stručan u pronalaženju načina u životu Srbije da privuče prijatelje i dobar publicitet po povoljnim cijenama.”

Washingtonski dnevnik podsjeća i da je Rusija izgradila centar za hitne slučajeve na kome su Srbi zahvalni svaki put kad se suočavaju sa poplavama ili požarima – ali zapadni zvaničnici su zabrinuti zbog toga da bi to mogao biti špijunski centar.

“Laskave slike Rusije su često u glasnim tabloidima Srbije i na radio talasima, zahvaljujući biltenima na srpskom jeziku iz ruske državne novinske agencije Sputjnik, koja je otvorena u Beogradu 2015. godine. Ruska trobojka se prepliće sa srpskom pored autoputeva, na bilbordima pod pokroviteljstvom ruske energetske kompanije Gazprom. EU sredstva su data za mnoge puteve, ali mala plava i žuta evropska zastava spušta se čim se završi izgradnja…

Rusija također ima snažno prisustvo u crkvi…Izgradnja pravoslavne crkve u ruskom stilu sjeverozapadno od Beograda privukla je desetine hiljada dolara donacija nakon što je nazvana “Putinova crkva”.”

Kosovski premijer i predsjednik u raskoraku

Newsweek piše da je kosovski premijer Ramuš Haradinaj posjetio Ameriku kako bi se založio protiv prijedloga koji je predao njegov predsjednik.

“Pedesetogodišnji bivši lider Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), etnički albanske paravojne grupe koja se devedesetih godina borila za nezavisnost Kosova od Srbije, smatra da bi prijedlog koji podržava njegov predsjednik mogao vratiti Balkan u rat,” tvrdi se u tekstu i dodaje:

“Ali, kosovski predsjednik Hašim Tači, još jedan bivši pripadnik OVK, smatra da ima rješenje za višedecenijski spor sa Srbijom koji je držao Kosovo van međunarodnih institucija kao što su Ujedinjene nacije i EU. Prijedlog koji je pokrenuo Tači i njegov srpski kolega predviđa razmjenu dijelova sjevernog Kosova koje je naseljeno etničkim Srbima za dijelove južne Srbije u kojima žive etnički Albanci. Razmjeni teritorija, opisana u New York Timesu prošlog mjeseca kao “mirno etničko čišćenje”, dugo se suprotstavljaju članovi međunarodne zajednice koji se naroguše na ideju o crtanju granica duž etničkih linija.”

U tekstu se ocjenjuje i da se čini da je Tači odlučan da bude onaj koji će pronaći rješenje ovog dugogodišnjeg problema.

“Pored državnog sekretara Johna Boltona i američkog ambasadora na Kosovu Grega Delawija, EU, koja organizuje razgovore između Prištine i Beograda, također pokazuje znake da bi mogla promijeniti stav… U međunarodnoj zajednici, samo se njemačka kancelarka Angela Merkel snažno usprotivila razmjeni teritorija.

Newsweek na kraju ističe da predsjednik Srbije nije odgovorio na njihove zahtjeve za komentar o planu, ali i da u međuvremenu drugi tvrde da Tači ima mandat da progura sporazum ako može.