Početak kraja Angele Merkel
Iza Angele Merkel su turbulentni dani. Priznala je grešku, doživjela je unutarstranački poraz i imala veoma napornu posjetu. Analiza sedmice koja je za njemačku kancelarku bila veoma turbulentna.
Njemačka kancelarka na protokolarnom rukovanju sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom ovog vikenda pred medijima nije mogla ponuditi ništa više od gorkog osmijeha. Prije toga, Merkelova je uspješno savladala pomenutu konferenciju za štampu na kojoj je rekla da postoje velike razlike u odnosima između Turske i Njemačke, javlja Deutsche Welle (DW).
Nije glumila prijateljstvo tamo gdje ga nema. Moglo bi se reći: ponovo je to bila ona „stara” Angela Merkel koja, kada se bavi velikim vanjskopolitičkim pitanjima, biva vođena samo interesima, a ne emocijama. Kancelarka koja zna procijeniti situaciju i koja se ne da zavesti bez obzira koliko je moćan njen sagovornik.
Suvereni nastup prilikom posjete sa Erdoganom, inače veoma težak, trebao bi joj pomoći. Naime, samo tri dana prije toga se čulo „početak kraja kancelarke Merkel”. Mnogi posmatrači navode da je počeo „kraj ere Merkel”.
Inače, kancelarka bi proteklu sedmicu najradije zaboravila.
Merkel gubi kontrolu
Proteklih osam dana su za njemačku kancelarku bili prekretnica. Ono što je Merkelova 24. septembra rekla o ponašanju sada već bivšeg šefa Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georga Maaßena,uopšte se nije uklapalo u sliku „teflon kancelarke”.
Kontroverzni Maaßen je prvobitno uz odobrenje predsjednika tri stranke CDU, CSU i SPD, unaprijeđen u državnog sekretara, a nakon protesta građana, dobio je novo radno mjesto u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali je i dalje zadržao staru platu.
Kako je Merkelova reagovala na dešavanja oko Maaßenovog prebacivanja sa pozicije na poziciju? Previše se vodila potrebama Ministarstva unutrašnjih poslova umjesto da razmatra ono što je u interesu građana. Nakon svega je rekla „veoma mi je žao zbog toga”.
Tako jasno priznavanje greške nikako ne ide uz ovu kancelarku. Činjenica je da je slučaj Maaßen u potpunosti izmakao kontroli. U principu se izvinjenje u politici ponekad može posmatrati kao snaga, ali u ovom slučaju je to suprotno. Merkelova je s izvinjenje jednostavno došla prekasno. Izvinjenje, nije znak snage nego priznanje slabosti.
Gubitak povjerenja
Dok komentatori u zemlji i dalje diskutuju o tome kako tumačiti iznenadno gubljenje reputacije predsjednice vlade, Merkelova se već u utorak našla pred novim teškim ispitom. Riječ je o događaju za koji niko nije ni mogao slutiti da će postati slučaj, a to je redovni izbor predsjednika Kluba poslanika u Bundestagu.
Odjednom se nakon više od 40 godina pojavio protukandidat za to mjesto. Kao protukandidat stranačkom kolegi, Volkeru Kauderu, odjednom se pojavio Ralph Brinkhaus, koji je u velikoj mjeri nepoznat javnosti. S obzirom da se Merkelova žestoko zalagala za Kaudera, skoro niko nije vjerovao u poraz osobe kojoj njemačka kancelarka vjeruje. Međutim, to se dogodilo. Kancelarka je onda ponovo, po drugi put u roku od 24 sata, morala priznati poraz.
Poraz je bolan. Sa Kauderom Merkelova nije samo izgubila lojalnu osobu koja joj je obezbjeđivala većinu. Mnogo lošije je to što frakcije više ne stoji tako disciplinovano uz Merkelovu. Kako da onda kancelarka nešto uradi, ako nije u stanju uz sebe imati vlastite ljude.
Kraj samoodlučivanja
Šta ako na planiranom kongresu stranke u decembru većina u stranci porekne lojalnost Angeli Merkel?
Da li će se Merkelova, kao što većina posmatrača očekuje, ponovo kandidovati za mjesto predsjednice stranke? Na kraju krajeva ona je više puta naglašavala da predsjednik stranke i kancelar mora biti jedna osoba. Ukoliko Angela Merkel na kongresu dobije još jedno upozorenje, ili, što je trenutno nezamislivo, izgubi povjerenje, ona jedva da može ostati u kancelarskom uredu.
Kakav zaključak ostaje na kraju ovih turbulentnih dana? Angeli Merkel je već početkom ove sedmice moralo biti jasno da kraj njene kancelarske dužnosti nije tako daleko.
Ukoliko misli da će sama orkestirati svoj odlazak sa vlasti, onda se mora bolje informisati. Kancelarka je očito propustila vrijeme u kojem je mogla sama odlučivati o odlasku sa funkcije. Na vanjskopolitičkom planu je Erdoganova posjeta pokazala da ona i dalje drži uzde u svojim rukama.
Međutim, pozive na obnovu iz vlastitih redova više ne može nadglasati.
