Deen otvorio dušu: Očeva politička karijera i etiketa “pedera” puno me koštala
Bosanskohercegovački muzičar Fuad Backović, poznatiji kao Deen, ubraja se u najveće estradne zvijezde svoje zemlje, a znano je ime u cijeloj regiji. Karijeru je počeo sa svega 14 godina, a dvaput je predstavljao svoju zemlju na Eurosongu. Kaže, treći put – ni u ludilu!
U velikom intervjuu za 100posto.hr, Backović je otkrio kako se tokom karijere nosio s glasinama da mu je otac, inače uticajni političar, pomogao da postigne muzički uspjeh, a komentarisao je i svijest i stanje društva u BiH danas.
Bio je dva puta predstavnik BiH na Eurosongu, i bila su to, kaže, dijametralno suprotna iskustva.
– Prvi put sada već davne 2004. godine u Istanbulu s pjesmom “In the Disco”, koja je BiH obezbijedila jedan od četiri najbolja rezultata ikad osvojena na tom takmičenju otkad se takmičimo kao samostalna država. Drugi put 2016. godine zajedno s kolegama Dalal Midhat, Anom Rucner i Jala Bratom, pjevali smo pjesmu “Ljubav je”. Bio je to uvjerljivo najteži projekt na kojem sam ikada radio. Nesretnim spletom okolnosti u jednom trenutku sam bio prisiljen prihvatiti ulogu izvršnog producenta cijelog projekta, što je meni kao izvođaču bilo jako teško. Moje kolege i ja nosili smo svu težinu tog Eurosonga na svojim leđima i stoga sam ponosan na činjenicu što smo uopće izašli na tu scenu i ponosno otpjevali pjesmu koja je sigurno ostala upamćena. Treći put mi ne pada napamet – ni u ludilu! Sretan sam što je pjesma “In the Disco” proglašena Eurosong evergreenom i da se i dan danas pušta širom Evrope, kazao je Deen.
Danas se puno lakše dolazi do javnosti
U vremenu kada je počinjao graditi svoju karijeru, Backovića se nazivalo predstavnikom “zlatne mladeži” Sarajeva. Otac mu je poznati političar, sam Fuad je slavan od djetinjstva pa etiketu nije bilo teško dobiti.
On sam, kaže, uopće ne zna šta taj termin predstavlja.
– S tim se možda mogu poistovjetiti djeca uspješnih roditelja koja ne radi ništa i nisu napravila ništa, ali ja sigurno ne! Iza mene je punih 22 godine muzičke karijere, šest studijskih albuma objavljenih u cijeloj regiji, 40 najbitnijih regionalnih muzičkih i modnih nagrada, dva Eurosonga, bezbroj koncerata i nastupa širom EU… Pored toga, imam i na stotine internacionalnih humanitarnih akcija te stalno ulažem u obrazovanje. Uz sve nabrojano, tek mi je 36 godina, te sam sposoban napraviti još puno toga dobrog. Nisam zlatan, ispričavam se svima koji su me na silu htjeli “zlatiti” sve ove godine, kaže kroz smijeh Fuad.
Neminovno je da se kroz njegovu karijeru i život provlači ime njegovog oca – Zaima Backovića. Dugo su ga etiketirali zbog oca, tvrdili da mu je otac napravio veliku karijeru…
Deen kaže da mu je poznato ime bio samo teg.
– Hoćete najiskrenije moguće? Preponosan sam i zahvalan Bogu što potičem iz porodice veoma uspješnih i obrazovanih ljudi i to kroz generacije, i što se prezivam Backović, ali neopisivo je teško biti vrlo primjetan muzičar, umjetnik, a za oca imati jako glasnu i prepoznatljivu političku figuru u BiH. Baš jako teško! Činjenica da je otac to što jest, meni je puno više štetilo nego koristilo.
S druge strane, moja muzička karijera te mnogi javni potezi nisu ni najmanje godili njegovoj političkoj… A, niti cijeloj porodici. Jedno drugom smo vukovi, ali i neizmjerna podrška, čak i kad se uopće ne razumijemo. Ne dijelim sve političke stavove oca, niti velike većine političara u domovini ili izvan nje… Moj otac mi nikada nije tražio niti rekao da glasam za njega i njegovu stranu… U isto vrijeme on se vrlo često zgražava nad mojim stavovima i mojim poslovnim potezima, javnim nastupima. Potpuno smo različiti kao osobe i svjesni smo toga jako dobro, zato nam ni jednom ni drugom uopće nije jasno odakle javnosti ideja da je on taj koji je zaslužan za sve što sam ja uradio i dobio od svoje karijere… Bilo je trenutaka kad sam mu se obratio za iskreni savjet i pomoć, ali daleko od toga da je on alfa i omega moje 22 godine duge muzičke karijere. To je tako nebulozno i nefer prema meni! Više od deset godina živim sam, radim, zarađujem, ulažem, plaćam račune i nosim se sa svim problemima sa kojima se nosi moja generacija… Dosadila više i Bogu i narodu ta konotacija “otac i ja”. Nemam apsolutno nikakve ambicije da se aktivno bavim politikom, a nema ni on ambicija da se bavi estradom. Javnost može zaista biti mirna i spokojna, poručio je Deen.
Društvene mreže, kaže, koristi u svrhu zabave, a ne karijere.
– Šta ću, nemam tu žicu za showbussines, i mirim se s tim. Možda da pitam tatu da mi malo vodi taj profil, nasmijao se Backović.
Alergičan je na predrasude s kojima se stalno susreće. Voli, kaže, lijepo se obući, putovati.
– Ali, sve u skladu s mogućnostima i nipošto drugačije. Ta pretjerivanja sam prebolio u ranim dvadesetima i rado ih se sjećam. Eto, još jedna zabluda o meni. Pričaju da sam snob, a više bih za sebe rekao da sam uglađeni jalijaš. Sarajevo vas tako nauči i oblikuje, kaže Backović.
Na pitanje zašto za sebe zna reći da je “dežurni peder” u svojoj sredini, kazao je:
– Ja to sasvim sigurno u šali, dok drugi vrlo tendeciozno da bi me osporili, narugali mi se, okaljali me, stopirali moju karijeru. Vidite, ta pogrdna etiketa “pedera” u kombinaciji s pričom da mi je otac političar zaslužan za sve što uradim koštali su me jedne puno sjajnije i uspješnije karijere, ali to je moj put… Iskreno, draže mi je da me zovu “pederom” nego ubicom, zločincem, hohštaplerom, silovateljem, glupim i neobrazovanim…
Bez obzira na činjenicu da je sve što sam nabrojao prihvatljivije u našoj sredini nego biti “peder”. Da se ne lažemo, živimo u sredini gdje mnogi veličaju zločince i ubice te im daju vrlo bitan značaj i položaj u društvu, to je naša realnost. Podržavam borbu LGBTQ zajednice na Balkanu, samo se bojim da problematika ljudskih prava neće brzo doći na red za rješavanje… Imamo mi puno većih problema u državi i društvu na koje moramo obratiti pažnju. Tri posto potpuno nepismenih na 3,5 miliona ljudi je poražavjuće. Imamo preko 500.000 nezaposlenih, između 150 i 200.000 ljudi iselilo se iz BiH posljednjih par godina…
Politička struktura i situacija nikad gora. Nacionalizam u svom najvećem cvatu. Kako uopće u tom Haosu i kolektivnoj depresiji i letargiji ljudima pričati o nekim seksualnim slobodama i slobodni osobnog opredjeljenja? Kad na sve ovo što sam nabrojao dodate i taj strašni kult religije i vjere koja sjajno zastrašuje i manipuliše ljudima sve ove godine, dođete do zaključka da smo jedno vrlo nazadno i zaostalo društvo. Preplašeni i nespremni da prihvatimo bilo šta što imalo odskače od onog čim su nam punili glave i ispirali mozgove. Volio bih jednog dana doživjeti da se na Balkanu njeguje kultura tolerancije i dijaloga, a ne kultura agresije i mržnje. Daj Bože… Do tada ćemo živjeti u društvu koje ne poštuje osnovna ljudska prava, ne poštuje čovjeka niti njegovo pravo da bude i živi ono što je sam odabrao, kazao je između ostalog Deen.
