Puhalo za Fokus.ba: Nisam siguran da se građani “lože” na ove izbore i kandidate

Politički analitičar i psiholog Srđan Puhalo analizirao je u intervjuu za Fokus.ba aktuelnu političku situaciju, rad vladajuće koalicije, predizborni period, sve učestalije napade na novinare, a osvrnuo se i na sankcije koje su SAD nedavno uvele Nikoli Špiriću.

Nedavni brutalni napad na kolegu Vladimira Kovačevića je još jedan u nizu ataka na novinare. Od početka godine zabilježen je čak 41 slučaj kršenja medijskih sloboda u BiH. Kuda plovi ovaj broj zvani država BiH ukoliko imamo takve brutalne napade i crne statistike?

Možemo reći da ovaj brod plovi istom putanjom kojom je krenuo krajem 80-tih i početkom 90-tih, a to znači vodama nacionalizma,  konformizma, apatije, podijeljenosti, konstitutivnosti  i konzervativizma, samo su ti valovi koji ga zapljuskuju manje bijesni nego tokom rata. Takvoj situaciji su doprinijeli i novinari u BiH, jer su svojim „razumijevanjem“ ponašanja političara razočarali stanovnike ove zemlje i ohrabrili političare da budu još više bezobrazni, bahati i brutalni.

Trebat će mnogo vremena i truda da upristojimo političare i vratimo dignitet novinarstvu. Naravno ovakvo stanje nije samo u medijima, već i u svim ostalim segmentima društva, ali su novinari zbog prirode samog posla najviše izloženi političarima i najviše ugroženi od političara.

Otac Davida Dragičevića, Davor, najavio je da izbora neće biti ukoliko ubice njegovog sina ne budu pronađene. Može li građanski bunt promijeniti nešto u BiH?

Meni nije baš najjasnija ova izjava, jer je svima jasno da će se izbori održati i ne vidim način da ih Davor Dragičević spriječi.

Što se tiče efekata građanskih pobuna, svakako da one imaju efekta, samo što ti efekti nisu nama odmah vidljivi. Evo vam jedan primjer: nakon protesta  zbog gradnje u  „Picinom parku“ u Banjaluci SNSD bi izgubio lokalne izbore u Banjaluci da opozicija nije imala dva kandidata.

Građanski protesti su sasvim normalni u etabliranim demokratijama, dok domaći političari demokratiju žele da svedu samo na glasanje. Kod nas na Balkanu protesti se opažaju kao rušenje institucija i izdaja zemlje.

Znači ja podržavam svaki oblik borbe protiv onoga čime smo nezadovoljni, dok na taj način ne ugrožavamo nečije živote i imovinu, ali tu je mnogo veći problem taj što nemamo alternativu ili je bar ja ne vidim. Postavlja se opravdano pitanje: kada uspije bunt, ko će zamijeniti ove što smo ih svrgnuli. Mislim da se o tome mora razmišljati.

Vaša ocjena protekle četiri godine vladajućih koalicija na svim nivoima…

Čujte, nema nevinih za ovakvo stanje u bosanskohercegovačkom društvu. Političari su siti, samo ovce nisu na broju, jer odlaze na pašnjake gdje je trava zelenija. Manje nas se rađa, škole i fakulteti su sve prazniji, neki se još više zadužuju, ratni zločinci su i dalje heroji, BiH još nije raščistila ko je i gdje želi da ide, ljudi odlaze jer ovdje ne vide perspektivu i stabilnost, nacionalizam je isti kao i prije 20 godina, sve je manje radnika, postajemo gerijatrijski centar.

Partije su te koje zapošljavaju i otpuštaju, one su te koje određuju ko će dobiti posao, a ko ne i tako je u najvećem broju opština, kantona, kao i u entitetima. Ocjena se nameće sama.

Kao psiholog, kako gledate na predizbornu histeriju koja je čini se već zavladala u BiH?

Ja ne vidim neku predizbornu histeriju u BiH. Nisam siguran da se građani mnogo „lože“ na ove izbore i kandidate. Sagorili smo kroz protekle izbore i svakodnevnu predizbornu kampanju. Nema se više šta obećati, ako znamo da je manje od 5% predhodnih obećanja ispunjeno.

Šatori su odavno potrošeni, nova lica ne mogu da se nametnu podijeljenom javnom mijenju. Rekao bih da je stanje uobičajeno pred izbore. Ono što je drugačije je više korištenja društvenih mreža i prebijanja novinara, ali to je daleko od histerije. Racimo da se danas znatno manje govori o mogućnosti izbijanja rata u BiH nego ranije.

Očekuju li nas neki veći spinovi u narednih mjesec dana kao podloga za dobivanje izbora?

Ne znam, ja sam racionalan čovjek i teško je predvidjeti šta domaća amoralna politička elita može da smisli pred ove izbore. Mnogo puta su me šokirali svojom beskrupuloznošču, pa nema razloga da to ponovo i ne urade. Ne mogu ja ni zamisliti na šta su oni sve spremni.

Ko će po vama imati više uspjeha na izborima, ko manje i šta očekujete poslije izbora?

Izborni rezultati su važni, ali ne toliko koliko su važna postizborna koaliranja. Kada se dođe do koalicija tu ne važe pravila logike, matematike ili ideologije. Interes je jedino važan, a to znači da cilj opravdava sredstvo, a sredstva su sva dozvoljena.

Postoji toliko opcija oko onoga što će se dešavati poslije izbora, da bih morao potrošiti mnogo mjesta da ih sve nabrojim. Mislim da su ovo najneizvjesniji izbori u BiH od kraja rata do danas.

Nakon Milorada Dodika, SAD su uvele sankcije i Nikoli Špiriću zbog „značajne korupcije“, za čije dokazivanje izgleda nije bilo mjesta ni volje u bh. pravosuđu. Vaš komentar?

Bojim se da ako ovako nastave da lobiraju našim parama u Vashingtonu, neće imati ko iz SNSD da ode na inauguraciju Trumpu nakon pobjede, koju Republika Srpska toliko priželjkuje.

Može se reći da su Srbi malo zbunjeni ovim sankcijama Špiriću, jer su umislili da su blizu toga da postanu miljenici Trumpa. Oni ne shvataju da je SAD ozbiljna država, da bi se njena politika brzo i naglo mijenjala. Mene fascinira percepcija Srba o administraciji SAD-a i njihovo uvjerenje da svaka društva u svijetu funkcionišu kao naše, tj. da se za sve pita jedan čovjek, a strategija mijenja preko noći. Ipak, moramo imati na umu da ni stavljanje Špirića na „crnu listu“ neće od njega napraviti žrtvu u očima Srba, znamo se mi veoma dobro.