Vlastimir Mijović za Fokus
Dva reisa – dva stila
Za javnu podršku savezu SDA – SBB, reis Kavazović nije doživio nikakve kritike, ismijavanja ili pogrde kakve su pratile političke ‘izlete’ njegovog prethodnika Cerića
Religija je u modernom vremenu, u većini država, strogo odijeljena od vlasti. Međutim, time nije osujećeno i pravo njenih pripadnika na izražavanje političkih uvjerenja, pa i naklonosti.
Vjerske zajednice i organizacije, sveštenstvo i ulema dijele pravo svakog građanina i svakog građanskog udruženja da imaju i da javno plasiraju svoja mišljenja, primjedbe, kritike, prijedloge…
Shodno tome, kad sa svojim stavovima ulaze u javnu sferu, vjerski ljudi podliježu istim načelima koja za tu vrstu angažmana važe i za laike. Niti se ulemi i sveštenstvu, Rijasetu, Nadbiskupiji i Patrijaršiji smije uskraćivati pravo na političko mišljenje, niti oni, kad ga izražavaju, smiju računati na neko svoje specijalno mjesto, nedodirljivost ili zaklanjanje iza ahmedije ili mantije. U javnom dijalogu oni mogu računati samo na snagu i uvjerljivost svojih procjena, objašnjenja, argumenata i drugih oblika političkog iskazivanja.
Povod ovome tekstu su stil i sadržaj javnih istupa reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Preciznije, radi se o podršci koju je on ovih dana javno pružio koalicionom zbližavanju Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost BiH. Poglavar Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini suzdržao se od bilo kakve euforije ili pokroviteljskog odnosa prema jednom značajnom potezu na bošnjačkoj političkoj sceni.
U maniru zrelog analitičara i odgovorne javne ličnosti, on je zbližavanje SBB i SDA ocijenio kao “veliki korak naprijed”. Izrazio je i nadu da će taj savez “dati i plodove”. No, nije zaboravio naglasiti da, osim što ta koalicija može doprinijeti bošnjačkom nacionalnom jedinstvu, našoj zemlji treba “i jedinstvo na nivou BiH”.
Za javnu podršku savezu SDA – SBB, reis Kavazović nije doživio nikakve kritike, ismijavanja ili pogrde kakve su pratile političke ‘izlete’ njegovog prethodnika Cerića
Za ovu podršku jednom političkom savezu, uvaženi reis nije doživio nikakve kritike, ismijavanja ili pogrde kakve su, u sličnim situacijama, često pratile političke “izlete” Kavazovićevog prethodnika na poziciji poglavara IZ, Mustafe ef. Cerića. Bivši reis izazivao je manje ili više burne, ali neizbježne reakcije i na bošnjačkoj javnoj sceni i u ostatku zemlje, naročito iz krugova oko Milorada Dodika.
Pažljivo vaganje stila i sadržaja Kavazovićevih i Cerićevih istupa odmah otkriva razloge zbog kojih je jedan politički doživljavan uglavnom negativno, dok je drugi konstruktivno doprinosio i zrelosti i kvalitetu i šarolikosti naše javne scene.
Jednostavno, ef. Cerić nametao se javnosti i kad to nije imalo nikakvog pravog povoda; u njegovim iskazima bilo je previše isključivosti, čak i ratobornosti. On čak nije skrivao ni svoju želju da, osim vjerskog, bude štovan i kao vrhovni idejni, pa i politički autoritet među Bošnjacima. Uplitao se i u stranačke poslove, ljutio se kad ne bi bio u “prvom safu” nekih društvenih i političkih manifestacija, lobirao je za pojedine partije i ljude, miješao se i u odbir rukovodećih ljudi u organima vlasti.
Na kraju je sve te svoje ambicije, koje je često nadređivao odgovornosti koju ima jedan reis, ef. Cerić sam potvrdio kandidovanjem za mjesto u Predsjedništvu BiH. Izbornim porazom je mogao, unatrag, shvatiti da su Bošnjaci i muslimani mnogo više štovali njegov vjerski dignitet negoli politički angažman.
Sa realističnim i dobronamjernim izražavanjem političkih mišljenja i ocjena, s kakvim se oglašava Husein ef. Kavazović, na našoj sceni su dobrodošli i velikodostojnici svih konfesija
Za tri godine, koliko se nalazi na vrhu Islamske zajednice u BiH, ef. Kavazović je, prvo, istupao mnogo rjeđe. Drugo, nijednom se iz njegovih mišljenja, ocjena ili poruka nije mogla osjetiti nikakva želja za presuđivanjem, pogotovo za samoisticanjem ili opredjeljivanem za ovaj ili onaj klan u društvenom i političkom životu Bošnjaka. I njegova podrška savezu SDA i SBB nije iskazana na navijački, pokroviteljski ili nekritički način.
Kavazovićeve riječi pune su zrelog realizma i umjerene nade, podstreka za sve one (a ne samo Izetbegovića i Radončića) “koji moraju razumjeti da njihova osnovna funkcija jeste da međusobno komuniciraju, razgovaraju i da budu motor u društvu, da procese vode na ispravan način”.
U suprotnom, “birači će to na nekim sljedećim izborima sankcionirati”, dodao je reis. Time je jasno istakao šta SDA i SBB očekuje ukoliko iznevjere nadu građana, a među njima i vjernika, pa i uleme kojoj reis pripada.
Sa realističnim i dobronamjernim izražavanjem političkih mišljenja i ocjena na našoj sceni su dobrodošli i velikodostojnici svih konfesija. Time će, osim korištenja svojih elementarnih građanskih prava, u javni život dostojanstveno i plodonosno unositi i političku pamet i opredjeljenja svojih vjerskih zajednica.