Sahrani Johna McCaina prisustvovat će i njegova 106-godišnja majka
Nedavno preminuli senator iz Arizone John McCain, slagao se ko s njegovim političkim nazorima ili ne, bez sumnje je bio čvrst, principijelan čovjek, nesalomljiv tip koji je izdržao pet i po godina zarobljeništva u Vijetnamu i koji je do posljednjeg daha bez uzmaka kontrirao Donaldu Trumpu, piše Express.hr
Obostrani prijezir Trumpa i McCainea opipljiv je bio i još koji dan nakon što je McCain umro u dobi od 81 godine.
Na njegovoj sahrani najistaknutije mjesto imat će njegova majka Roberta, čvrsta i ponosna žena koja ga je u stopu pratila u kampanji 2008. kad je imala 95. Sada ima 106 godina, američki mediji objašnjavaju da je “malo usporena” jer je u međuvremenu uspješno prebrodila moždani udar. I dalje je čvrsta na obje noge, savršeno je bistra, a čini se da se čvrsto nosi i sa smrti sina, koliko god joj to teško palo.
O kakvom duhu kod te žene je riječ jako dobro opisuje slučaj iz doba kad je još bila u 90-ima, a John McCain je nazvao i tek tada doznao da ona dane provodi vozikajući se po Europi.
Roberta McCain mu je tada ispričala da se zaputila do Pariza na odmor, gdje je htjela unajmiti automobil. A tamo, izvinuli su joj se što joj ne smiju iznajmiti automobil i objasnili joj da je to zbog njene pozne dobi.
Toliko su joj digli živce da je odjurila ravno do prvog auto-salona, kupila novi Peugeot i vozikala se njime. Potom je automobil dala da joj ga transportuju na Istočnu obalu SAD-a gdje ga je preuzela i nastavila njime voziti sve do San Francisca kako bi ga lično poklonila svom pranećaku.
Takvim stilom je živjela svih svojih dosadašnjih 106 godina. Najteži trenutak u životu bio joj je kad je 1967., dok su ona i suprug admiral John McCain II, jer senator McCain je zapravo bio John McCain III, bili u Londonu, primila telefonski poziv i doznala da joj je sin bio u jednom od dva američka lovca oborena nad Vijetnamom.
I da se nijedan od dvojice pilota nije stigao katapultirati. Suprug joj je upravo bio pod tušem, jer su se spremali na večeru u iransku ambasadu.
“Došao je i on i odlučili smo da o tome više nećemo prozboriti niti riječ dok se ne vratimo s večere”, pričala je u jednom od brojnih intervjua.
Mjesec dana poslije sa suprugom admiralom bila je u Pearl Harboru kada je doznala da joj je sin živ, da se uspio katapultirati, da doduše ima smrskano rame od udarca kundakom, ubodnu ranu od bajoneta, da ga ispituju i muče. No, bio je to jedan od odvratnijih ratova, a najvažnije je bilo da je živ.
“Vijest da mi je sin u ratnom zarobljeništvu u Vijetnamu, najljepša je koju sam u životu čula”, pričala je desetljećima poslije.
Slijedile su mučne godine čekanja. 1971. za AP je izjavila da “ne traži nikakvu posebnu sućut zbog sudbine sina”, da je mornarica važna tradicija u njenoj obitelji, da se u mornaricu dobrovoljno prijavio i njen najmlađi sin.
A malo prije nego što će joj 15. marta 1973. nakon pet i pol godina zarobljeništva pustiti na slobodu, iz vojske su joj rekli da joj se sin držao hrabro, da je psovao vojnike Sjevernog Vijetnama. Robertu McCain to je užasno posramilo.
Komunikacijskim kanalima, jer razmjena je već bila dogovorena, poslala mu je ovakvu poruku: “Johnny, doći ću ti tamo i isprati ti usta sapunom!” Takva je bila odmalena sve do danas, usto avanturistica ovisna o opakim putovanjima.
O njoj je John McCain govorio ovako: “Odgojena je tako da bude snažna, odlučna žena koja do kraja uživa u životu i uvijek nastoji iskoristiti sve mogućnosti. Zahvalan sam joj što me svojim primjerom naučila da budem snažan.”
Zato ju je s ponosom i vodio po svojoj predsjedničkoj kampanji 2008., iako je bila u svojim srednjim 90-ima. Stvar postaje još zanimljivija ako se zna da je Roberta McCain imala identičnu sestru blizanku Rowenu koja, eto, nije doživjela njene godine nego je umrla 2011. u dobi od samo 99. Kako po izgledu, tako su identične bile i po karakteru. Rođene su 7. februara 1912. u gradiću Muskogee u Oklahomi od oca stručnjaka za terenska istraživanja nalazišta nafte i majke domaćice.